Deklaracija o položaju Hrvatskog naroda u BiH je „s pravom“ izazvala ogromnu buru, nezadovoljstvo i ogorčenje, ne samo smušene oporbe u Hrvatskom saboru (koja je ovog puta bila „na visini“) nego i s pravom zabrinutih „bosanskohercegovačkih intelektualaca“. Naime, „opasna“ Deklaracija usvojena u Hrvatskom saboru sadrži šest točaka kojima se Hrvatska „miješa u unutarnje stvari“ BiH i u temelju „ruši“ stabilnost i funkcionalnost BiH, koja štiti srpski narod u jednom i bošnjačkog u drugom entitetu… (a za položaj Hrvata u BiH će se „antideklaracijom“ pobrinuli „bosanskohercegovački“ intelektualci).
Povodom donošenja Deklaracije o položaju Hrvatskog naroda u BiH, u Sarajevu su se okupili i oglasili „bosanskohercegovački intelektualci“. Iskazali su žestoko protivljenje i nezadovoljstvo Deklaracijom što temelje, kako vele na „etnonacionalnoj homogenizaciji Hrvata“ (valjda govore o ostatku ostatka Hrvata koji je usprkos progonu i stradanju ostao u BiH, rascjepkan od Posavine, preko Središnje Bosne do Hercegovine). Svoje nezadovoljstvo je iskazao i izvjesni fra Ivo Marković, osobito zbog Hrvatske politike prema Bosni „koja je bila najkatastrofalnija hrvatska politika koja se nastavlja“ (koja je za rata osigurala da morem, kopnom ili zrakom sva pomoć BiH, dođe iz Hrvatske ili preko Hrvatske, te da sve izbjeglice i prognanici iz BiH, bez obzira na nacionalnost, svoj spas nađu u Hrvatskoj… Zahvaljujući čemu je BiH i opstala kao država).
Zbog svega toga su „bosanskohercegovački“ intelektualci zaprijetili donošenjem „Antideklaracije“ kojom žele progovoriti o položaju Hrvatskog naroda, kako vele „u našoj zemlji“.
Tko god je i nakratko slušao raspravu u Hrvatskom saboru, mogao se uvjeriti kako brojni legitimni predstavnici naroda pojam nemaju o Hrvatima u BiH niti BiH. Postavlja se pitanje – kome oni služe… Naime, interes u svezi BiH imaju englezi, nijemci, turci, amerikanci, rusi… i svi oni imaju pravo na to – jer je BiH međunarodni protektorat. E, za spomenute zastupnike i spomen imena naroda koji živi u BiH i koji dijeli naziv s onim kojeg nosi parlament u kojem sjede, je „miješanje“ u unutarnje polove BiH. Jedno od njih je patetično i cinično ustvrdilo kako spomenuta Deklaracija može naštetit ugledu RH te da se hrvatski zastupnici trebaju baviti interesom vlastitih građana. Čak je kao krunskog „svjedoka“ i potvrdu svojih teza, navela nekakav iskaz „bosanskohercegovačkog intelektualca“ Stjepana Kljujića. Zanijekati interes dijela vlastitog naroda koji se krši u njegovoj vlastitoj državi (BiH) i to pravdati zabrinutošću za međunarodni ugled spada u domenu „hrvatske“ priče (kletve) i o njoj na ovome mjestu govorim samo stoga jer su upravo glasovi ovakvih „zastupnika“ hrana spomenutim „bosanskohercegovačkim intelektualcima“.
Zbog svega, a prije svega zbog javnosti, valja ponovno navesti ključne točke Deklaracije koju je usvojio Hrvatski sabor te rasvijetliti što je to uznemirilo „bosanskohercegovačke intelektualce“ i spomenute zastupnike oporbe u Hrvatskom saboru. Da bismo razumjeli duh „bosansko hercegovačkih intelektualaca“ razjasniti je neke termine koji su jasni i pučkoškolcu. Svako „anti“ je protivljenje ili negacija onoga na što se odnosi, stoga je najavljena antideklaracija „bh intelektualaca“ zapravo protiv-deklaracija (ili Ne-deklaracija) Hrvatskog sabora. Da bismo odgonetnuli kako položaj hrvatskog naroda u BiH vide „bosanskohercegovački intelektualci“, svakoj od točaka postojeće deklaracije, na mjestu koja iskazuje nešto potvrdno trebalo bi dodati niječno – „NE“ – tako je postojeća, njima NE prihvatljiva Deklaracija postala njima prihvatljiva NE-deklaracija odnosno „antideklaracija“. Iz istog razloga, riječi „Hrvatski sabor“ treba zamijeniti s „Bosanskohercegovački intelektualci“. Hajmo udovoljiti njihovoj volji te napraviti spomenute promjene, da vidimo kako to oni vide položaj Hrvatskog naroda u „našoj zemlji“.
ANTIDEKLARACIJA O POLOŽAJU HRVATA U NAŠOJ ZEMLJI
(ili „NE-Deklaracija bosanskohercegovačkih intelektualaca)
- Za uspješno funkcioniranje BiH na svim razinama ključno je da svi njeni konstitutivni narodi i građani NE budu ravnopravni, da u nju NE imaju puno povjerenje i vjeruju u njenu budućnost.
- Samo puna primjena Ustava BiH kojim je BiH definirana kao država tri NE ravnopravna konstitutivna naroda i građana BiH, s NE potpunim mehanizmima zaštite legitimnih interesa konstitutivnih naroda te zaštite kolektivnih i individualnih prava na cijelom državnom području, omogućit će NE jednakopravnost konstitutivnih naroda i BiH u cjelini, sukladno najvišim europskim standardima;
- Hrvatski sabor Bosanskohercegovački intelektualci NE pozdravlja činjenicu da je Ustavni sud BiH od 1. prosinca 2016. godine djelomično usvojio zahtjev dr. Bože Ljubića, u to vrijeme predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, za ocjenu ustavnosti pojedinih izmjena Izbornog zakona BiH koje su izravno kršile načelo legitimnog zastupanja konstitutivnih naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH, a posredno i u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH;
- Hrvatski sabor Bosanskohercegovački intelektualci NE izražava nadu da će proces nužnih izmjena izbornog zakonodavstva koje će osigurati legitimnu i proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda i svih građana biti značajno ubrzan. NE Otvaranje iskrenog i intenzivnog dijaloga s ciljem postizanja konsenzusa među legitimnim predstavnicima konstitutivnih naroda i svih građana BiH stvorit će i uvjete za primjenu presude Europskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić-Finci.
- Hrvatski sabor Bosanskohercegovački intelektualci NE očekuje rasvjetljavanje svih dosad nerazriješenih slučajeva ubojstava Hrvata u BiH, od povratnika do najviših dužnosnika, te učinkovito procesuiranje ratnih zločina uz potpuno jednak tretman pripadnika svih naroda i uklanjanje bilo kakvih političkih konotacija takvih slučajeva, što uključuje i tretman svih ratnih operacija uz puno uvažavanje međudržavnih sporazuma na kojima su bile pravno utemeljene, te NE potiče jačanje suradnje nadležnih institucija RH i BIH.
- U cilju realizacije ustavnih, zakonskih i strateških dokumenata te međunarodnih obveza Republike Hrvatske u odnosu na Hrvate u BiH, te daljnjeg jačanja odnosa s Bosnom i Hercegovinom, Hrvatski sabor Bosanskohercegovački intelektualci NE očekuje od nadležnih tijela Republike Hrvatske:
– da u ime Republike Hrvatske, kao potpisnice Washingtonskog i Daytonskog sporazuma te kao članice Vijeća za provedbu mira u BiH, nastavi izvještavati Vijeće sigurnosti UN i članice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira u BiH o svim postupcima i odlukama na štetu hrvatskog naroda, ali i na štetu stabilnosti i funkcionalnosti BiH te se NE zauzme za puno poštivanje Daytonskog mirovnog sporazuma;
– da u ime Republike Hrvatske NE nastave zagovarati i podržavati žurne promjene koje će osigurati jednakopravnost tri konstitutivna naroda i svih građana Bosne i Hercegovine;
– da u ime Republike Hrvatske, kao države članice EU, i nadalje, kontinuirano i snažno NE podržavaju europski i euroatlantski put Bosne i Hercegovine koji NE će pomoći da se europske vrijednosti u cijelosti ugrade u njezin pravni sustav, uz uvažavanje njezinih posebnosti;
– da NE nastave pružati potporu institucijama obrazovanja, zdravstva, kulture, medija te institucijama katoličke crkve u BiH te NE pozdravlja dosadašnje napore ali i iskorak koji je učinjen u obliku posebne financijske pomoći institucijama od strateškog značaja za Hrvate u BiH uz puno NE poštivanje njihove programske i kadrovske neovisnosti i principa projektnog poslovanja usmjerenog na ostvarivanje realnih potreba i rješavanje konkretnih problema;
– da NE nastave značajnije podupirati projekte kojima se potiče ulaganje u razvoj i zapošljavanje u područjima u kojima će to najbolje doprinijeti zaustavljanju iseljavanja Hrvata i njihovom povratku;
– da NE nastave djelovati u skladu sa Zakonom o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan RH, uključujući mikro kreditiranje obiteljskih gospodarstava i malog i srednjeg poduzetništva Hrvata u BiH te da u skladu s mogućnostima, potiču ulaganja tvrtki iz Republike Hrvatske, a koje će doprinijeti opstanku, ostanku i povratku Hrvata, posebice u mjestima u kojima je zbog rata broj Hrvata znatno smanjen;
– da NE nastave poticati na još aktivniju suradnju sve lokalne, županijske i državne subjekte i predstavnike Republike Hrvatske koji imaju iskustva u korištenju sredstava iz europskih i drugih programa u pripremi budućih projekata i prekogranične suradnje koja bi odgovorila na realne potrebe pripadnika hrvatskog naroda u svim sredinama u BiH.
Cjelovit tekst deklaracije s obrazloženjem pogledati na: file:///C:/Users/DomzdravljaTomislavg/Downloads/ISPRAVAK_DEKLARACIJA_BIH.pdf)
Zaključno:
Ako se pažljivo pogleda sve spomenute „NE“ „bosanskohercegovačkih intelektualaca“ onda je cilj njihove „antideklaracije“ potvrda i krajnji iskaz antihrvatske politike u „našoj zemlji“ (koji je očito doživljavaju „njihovom“) koja ima za cilj, da uz prešutno odobrenje međunarodne zajednice, po ugledu na entitet „RS“ etnički očisti Hrvate iz BiH, da im se zatre jezik, kultura i ime.
Nažalost, na djelu je upravo takva politika koja će, ako joj se ne usprotivimo, u budućnosti dovesti i do veće nestabilnosti i razbijanja zemlje. Nijekanje prava konstitutivnog naroda je protiv mira i integriteta BiH za što su odgovorni i spomenuti „bh intelektualci“. Nadam se da ima dovoljno istinskih bosanskohercegovačkih intelektualaca (razumnih mirotvoraca) koji će se usprotiviti ovoj kratkovidnoj a opakoj politici te osigurati jednakopravnost sva tri naroda (i svakog čovjeka u BiH), što je jedino jamstvo mira i prosperiteta BiH.