Maria Crocifissa Di Rosa bila je žena koja je imala upravo čudesnu sposobnost usklađivanja apostolske i karitativne djelatnosti s dubokim duhovnim životom…
Sveta Marija (Maria) Crocifissa Di Rosa, talijanska redovnica, utemeljiteljica družbe Službenica milosrđa, rođena je 6. studenoga 1813. u Bresci (Lombardija) kao Paola Francesca Maria Di Rosa, kći imućnog industrijalca Clementea Di Rose i grofice Camille Albani. Bila je jedno od devetero djece u pobožnoj i skladnoj obitelji. S 11 godina Paola je ostala bez majke. Kao djevojčicu odgajale su je Sestre od Pohođenja i ona je već tada odlučila svoj život posvetiti Kristu Gospodinu. Njezin otac bio je u početku protiv te odluke i razmišljao o Paolinoj udaji, ali kad se uvjerio u duhovnu zrelost, finoću i plemenitost svoje kćerke, složio se s njezinim planovima. Kad je imala 18 godina, Paola je postala ravnateljicom u očevoj predionici, u Acquafreddi nedaleko Brescie. Tu službu obavljala je s istinskim osjećajem odgovornosti prema svojim radnicama. Tada se prvi put susrela s teškim problemima radničkog staleža i to je za utemeljiteljicu redovničke socijalno-karitativne družbe bilo izuzetno značajno. Kad je 1836. u Lombardiji izbila epidemija kolere, Paola je u lazaretu hrabro dvorila zaražene bolesnike.
Zatim se morala vratiti kući dvoriti brata, koji je i sam postao žrtvom pošasti, od koje je i umro. Ubrzo nakon epidemije kolere Paola je u Bresci osnovala dvije škole za gluhonijeme. Dvorila je siromašne žene u jednoj ubožnici, posvetila se brizi za nevoljne i napuštene djevojke i za njih otvorila dom. Kruna njezine djelatnosti je osnivanje redovničke družbe Službenica milosrđa (Ancelle della Carità ), 18. svibnja 1840. u Bresci. U ostvarenju tog nauma zdušno joj je pomagao njezin duhovni vođa, biskup Faustino Pinzoni, a financijski njezin otac Clemente. Biskup Brescie pružio joj je 1843. službenu potporu, a papa Pio IX. potvrdio je 1847. novu družbu.
Paola je položila redovničke zavjete i uzela ime Maria Crocifissa (Marija Raspeta). Bila je izabrana i za poglavaricu prvih 18 ančela, koje su zajedno s njom stupile u novu družbu. Službenice milosrđa počele su se ubrzo širiti i u druge talijanske gradove, a potom i u druge zemlje. Mnogi bolesnici u bolnicama, djeca u školama i vrtićima, djevojke u ubožnicama i odgojnim zavodima te brojni nevoljnici osjetili su majčinsku brigu sestara ančela, Službenica milosrđa. Maria Crocifissa Di Rosa bila je žena koja je imala upravo čudesnu sposobnost usklađivanja apostolske i karitativne djelatnosti s dubokim duhovnim životom. Duhovni život sestara Službenica milosrđa često je prožet mistikom, osobito za vrijeme svakidašnjeg klanjanja Presvetom Sakramentu, čemu su ančele uvijek ostale vjerne, donosi vjera i djela..
Maria Crocifissa preminula je prerano, 15. prosinca 1855, u Bresci.
Papa Pio XII. proglasio ju je 1940. blaženom, a 1954. svetom. Njezine Službenice milosrđa djeluju i danas uspješno diljem svijeta (Europa, Južna Amerika, Afrika), njih više od 1100 u više od 100 kuća. Neizbrisiv trag omiljene „ančele“ ostavile su svojim djelovanjem i u hrvatskim krajevima (Split, Dubrovnik, Kono-Dubrovnik, Mlini u Župi dubrovačkoj, Zagreb, Vrbovec, Mali Lošinj, Vođinci, Susak, Kaštel Sućurac, Kaštel Novi, Kamen-Split, Žrnovnica kod Splita, Nerežišće na Braču, Mostar).
L.K.