Iz usta vladajućih, od HDZ-ovih ministara do Ivana Vrdoljaka, često se čuju optužbe drugih za populizam. Na stranu što nemaju pojma o populizmu, jer sigurno nisu čitali ni studije Vilfreda Pareta o kruženju elita, niti studije o “pobuni elita” Christophera Lasha, to je za njih prezahtjevno, to od njih ne treba očekivati. No bitno je da ti “antipopulisti” u HDZ-u i HNS-u najavljuju jedan neobičan potez, besplatne udžbenike za učenike od prvog do osmog razreda, bez obzira na socijalni cenzus. Na stranu sada što besplatne stvari ne postoje, da sve netko mora platiti, od tzv. besplatnog zdravstva tzv. besplatnog školstva, jednako je i s najavom tzv. besplatnih udžbenika. Je li ovo populizam? Da, Plenkovićeva vlada koja se gnuša nad populizmom i populistima najavljuje jedan duboki populističkim potez. Ipak, ovo ne smatram populizmom, ovo je nešto puno gore
Budući da je očito da ti “antipopulisti” ne čitaju ozbiljnu literaturu i autore koje spomenuh, evo zašto je ova najava besplatnih udžbenika gora od populizma. Populizam nije ideologija, populizam je taktika, legitimna, čak i nužna. Živimo u vremenu kad je horizontalna podjela politike na lijevo – desno besmislena, jedina stvarna je ona vertikalna, narod – elite. Pareto je tu jasan:
“Iluzija je vjerovati da nasuprot vladajućoj klasi stoji narod. Ne, nasuprot vladajućoj klasi stoji nova buduća aristokracija koja se oslanja na narod.” Suprotstavljanje elita i naroda je muljancija, radi se uvijek o borbi jedne elite protiv druge kako bi preuzeli moć i institucije, usmjeravajući retoriku prema dolje. Populist Trump nije narod, on je elita koja je smijenila drugu elitu. Populisti Cipras i Varufakis nisu narod, već ljudi iz jako dobrostojećih obitelji, elite koje su smijenile stare elite. Ovo su samo dva primjera tzv. lijevog i desnog “populizma” ,piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kada dolazi do smjene elita, koju plenkisti i EUroni nazivaju populizmom? Kada se vladajuće elite otuđe. Michels upozorava da “stare elite počinju propadati kada izgube kvalitete koje su ih dovele ili zadržavale na vlasti, ili izgube važnost u društvenom ambijentu u kojem žive.” Lasch, treći relevantni autor, je tu, kao i Pareto, jasan: nije problem “populizam”, već pobuna elita “koje se udalje od baze, od naroda, od teritorija koji treba čuvati (ilegalne migracije), gube legitimitet. Te elite, inficirane povlasticama, zatvorene u sebe, gube građanske kreposti, zauzimaju snobovski, kozmopolitski stav i govore o stvarima za kojima narod nema potrebe, ne osjeća ih. To je prostor u koji uskaču tzv. populisti, zapravo nove elite, koji svoj uspjeh ostvaruju kada narodu jasno nacrtaju neprijatelja ili uzroke njegovih problema.” Ili, kao bi rekao Francis Fukuyama “populizam je etiketa koju elite lijepe politikama koje ime se ne sviđaju, a imaju podršku u narodu.”
Često puta to “kruženje elita”, koje je u modi danas, nazivati populizmom završi prema principu “sjaši Kurta da uzjaši Murta”, ali nekada donese i promjenu paradigme u pozitivnom smislu. Taj proces promjene paradigme, koji i europski birokrati nazivaju “opasnošću populizma” zapravo je krik elita na odlasku koje će zamijeniti nove elite i nova, daj Bože, bolja paradigma za sve europske suverene narode.
Opasni relikt
Najavu besplatnih udžbenika za sve, bez socijalnog cenzusa, pa će i Todorićevi ili Tedeschijevi unuci ili djeca, ako ih imaju, jednako dobiti besplatne udžbenike, kao i djeca radnika u škveru koji mjesecima nije primio plaću, ne možemo, sukladno navedenim citiranim znanstvenim autoritetima za područje “populizma”, nazvati populizmom. Ovdje se radi o opasnom socijalističkom reliktu koji je u kontekstu egalitarnog sindroma opisao pokojni akademik Županov. Županov je socijalizam smatrao sustavom legalne korupcije. U tom sustavu partija bi ljudima davala stanove, različite oblike ekonomskog pogodovanja, besplatna ljetovanja u radničkim odmaralištima, punu zaposlenost u jednom totalno ekonomski neodrživom sustavu, zauzvrat bi proleteri partiji, crvenoj eliti na vlasti, davali legitimitet. Danas bismo to rekli na ovom, ali i na mnoštvu drugih slučajeva “besplatnosti”, slučaju “besplatnih udžbenika”, ja tebi proračunskim novcem besplatne udžbenike, ti meni zauzvrat glas na izborima. Socijalizam kao sustav legalne korupcije naroda putem neodržive “besplatnosti” nastavlja u Republici Hrvatskoj na potpuno isti način funkcionirati kao i u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj koju je analizirao akademik Županov. Milka Planinc ili Andrej Plenković, svejedno, Ivo Latin ili Ivan Vrdoljak, svejedno, Blaženka Divjak ili Stipe Šuvar, svejedno…. sustav legalne korupcije naroda (potencijalnih glasača u ovom slučaju) i dalje savršeno funkcionira, samo što smo od jednog Saveza komunista Hrvatske dobili mnoštvo mentalitetskih frakcija istoga.
Ništa nije besplatno, ništa. Pardon, ima samo jedna besplatna stvar – besplatan je samo sir u zamci za miša.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Braniteljskog portala**