Eto, doživjeli smo i to. Tvrdnja da je VRO “Oluja” etničko čišćenje, izrečena u govoru dogradonačelnika jednog hrvatskog grada heroja, Vukovara, nije više falsificiranje povijesti ili provođenje velikosrpskog memoranduma SANU2 već sloboda govora, kako u najnovijem obraćanju i tumačenju povijesti Domovinskog rata, nakon sjednice Predsjedništva stranke govori Predsjednik Vlade i HDZ-a Andrej Plenković, pozivajući se i na ostavštinu mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja pok. predsjednika Tuđmana, čovjeka koji je prvi, a izgleda i jedini stao u obranu VRO “Oluja” u svom poznatom govoru na Ratnoj školi na HVU, kojeg bi trebalo današnjim političarima ponavljati svaki dan. Teško je za očekivati da bi se pok. Tuđman složio sa svojim nasljednikom da je to sloboda govora, a ne provociranje hrvatskog naroda.
No, nije se čuditi Plenkoviću koji je Domovinski rat već prije nazvao “nekim sukobom”, vjerojatno da se ne bi zamjerio svojim tutorima iz EU-a, ali je za zamisliti se zbog izostanka oštre osude antihrvatskog ispada srpskog provokatora od strane samih branitelja i njihovih institucija. Ministar Medved je kratko rekao da su Milakovićeve izjave apsolutno neprihvatljive i protivne Ustavu, a predsjednik Hvidre Đakić da bi se Milaković trebao ispričati kao i Bandić nakon prijema Arkanovog suborca Palme. Izjave očito primjerene vremenu i prilikama u kojem se danas nalazi blijeda i bezlična hrvatska politika u odnosu prema svojoj povijesti.
Teško je shvatljivo da problem u ovoj izjavi Milakovića vidi samo gradonačelnik Vukovara Penava i klub vijećnika HDZ-a koji je oštro reagirao, onako kako to i zaslužuje, na istup zamjenika vukovarskog gradonačelnika iz redova srpske manjine Srđana Milakovića i vijećnika Demokratskog saveza Srba (DSS) Borislava Nikolića na sjednici vukovarskog Gradskog vijeća, rekavši da će poduzeti sve pravne radnje kako bi se zabranilo djelovanje DSS-a i sudjelovanje ekstremih pojedinaca u obnašanju vlasti koji su u svojim izjavama pokušali izjednačiti žrtvu i velikosrpskog agresora, provocirati i ponižavali žrtve iz Domovinskog rata, te manipulirati povijesnim činjenicama o najvećem zločinu počinjenom u Europi nakon Drugog svjetskog rata. Ali to ne ide tako, Plenković je to sasjekao u samom začetku, kao što sam kaže bez obzira o bilo kakvim inicijativama sa lokalne razine.
SDP se nije uopće ni oglasio o ovom od samo jednih napada u nizu na Domovinski rat od pojedinaca iz srpske manjine, što je i dobro, jer bi vjerojatno bila slična izjavi Milakovića. O HNS-u, koalicijskom partneru HDZ-a u vladajućoj koaliciji da i ne govorimo, oni su davno rekli što misle o karakteru rata.
Stalno hranjenje srpske manjine u Hrvatskoj sa ovakvim ispadima i mitovima kao Milakovićevim, samo se provodi ono što je započelo davno prije i nije nikada prestalo, te to uistinu nije sloboda govora jer je to izrekao predstavnik lokalne vlasti u Hrvatskoj, a ne u Srbiji. Nismo ni očekivali da će, provodeći razne programe srbijanskih vlasti koje teže barem izjednačavanju krivnje za rat i velikosrpsku agresiju, prestati provokacije, ali da će izostati državne reakcije na to je ipak malo previše.
Hrvatska je već jednom prošla agoniju u obrani operacije Oluja uspijevši obraniti pravo hrvatskog naroda za slobodu uspješnom obranom generala upravo optuženih za etničko čišćenje, te nam, nadam se, nije potrebna nova bitka na tom području, već odlučno supostravljanje izjavama, posebno nositelja vlasti iz redova srpske manjine. Rekao bi naš narod: ” koga zmija ugrize i gušterice se boji “.
Optužbe za etničko čišćenje, kao što kaže Milaković, tiču se i dijela nositelja trenutne vlasti, ministara i državnih tajnika koji su sudjelovali u Domovinskom ratu i operaciji Oluja kao zapovjednici, te s obzirom da su i sami ovom izjavom optuženi, začuđuje njihova šutnja.