Srijeda, 23. listopada 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

(VIDEO) Pavković: Odlaze jedan po jedan-Zašto se po Fabijanu Šovagoviću ne nazove filmski festival u Puli?

Odlaze jedan po jedan.

Sad kad se prisjećamo rođenja Fabijana Šovagovića, napustio nas je još jedan velikan – Ivo Gregurević! Može li tužnije otpočeti ova „umjetnička godina“?

A sjećanje moje malenkosti, na dan rođenja,  na velikog „Šovu“, počinje ovako:

Čuveni hrvatski glumac Fabijan Šovagović (Ladimirevci, 4. siječnja 1932. – Zagreb, 1. siječnja 2001.) ostavio je neizbrisiv trag u kazališnoj i filmskoj umjetnosti. Teško je nabrojiti sve njegove uloge, toliko različite po karakteru.

Bio je i ostao najveći hrvatski glumac svih vremena!

Ovih smo se dana, nažalost, prisjetili njegove prerane smrti, a sada slavimo dan njegova rođenja.

Počeo je kao i mnogi, glumeći i režirajući predstave u kulturno-umjetničkim društvima, pretežno u rodnim Ladimirevcima i u Osijeku.

Školovao se za „građevinca“, ali ubrzo je shvatio da je njegov životni put u glumi te je upisao studij glume u Zagrebu, na Akademiji kazališnih umjetnosti.

Već 1957. počinje njegova iznimno uspješna filmska karijera, ulogom u filmu „Svoga tela gospodar“.

Ostalo je povijest.

Tijekom svog života nanizao je oko 140 uloga u filmovima i tv serijama. Paralelno s filmskom tekla je i njegova kazališna karijera. Velika ostvarenja ostvario je na daskama zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, „Gavelle“, Teatra u gostima… Gostovao je i u gotovo svim značajnijim kazališnim kućama diljem Hrvatske.

Nije bilo dramske ili filmske manifestacije, od Zagreba do Dubrovnika, a da nismo susretali i njega, ili bolje rečeno njegovo „umjetničko veličanstvo“.

O popularnom „Šovi“, s pravom govore i pišu da je „bio glumac snažne umjetničke osobnosti i izvornoga glumačkog talenta“ te da se „isticao ulogama tvrdoglavih i upornih osobenjaka, napose slavonskih seljaka, posve se predajući onom što glumi“.

Takav kazališni i filmski umjetnik rađa se jednom u stotinu godina!

Vrijedno se prisjetiti neke njegove ključne godine.

Rekli smo da je 1932. rođen u Ladimirevcima. Akademiju kazališnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 1953., a diplomira 1957., kada snima i svoj prvi film. Godinu dana nakon toga glumi u filmu „H8“. 1963. ženi se s Majom Blaškov, a iste godine rađa mu se i kći Anja. Sin Filip rođen mu je 1966. Proslavio se ulogama u filmovima „Bitka na Neretvi“ (1969.) i „Lisicama“ (1970.). 1975. gledamo ga u filmu „Seljačka buna“, a u „Novinaru“ 1979. Mnogi još i danas pamte njegova velika ostvarenja u tv serijama „Kuda idu divlje svinje“ (1971.), „Velo misto“ (1980.), „Prosjaci i sinovi“ (1984.). Zatim, među ostalim, snima svoje remek djelo, film „Sokol ga nije volio“ (1988.), a 1991. film „Đuka Begović“. Posljednji puta je stao pred filmsku kameru 1997. u filmu Zorana Tadića „Treća žena“. Preminuo je u Zagrebu 2001.

Naravno, to su samo tek neke  njegove velike „godine“, odnosno  umjetnička ostvarenja.

Dobitnik je i mnogih nagrada i priznanja. Neka danas nose i njegovo ime.

U GK „Gavella“ nalazi se njegovo poprsje u bronci, a spomen bista mu je otkrivena u rodnom mjestu, gdje se tradicionalno održava i kulturna manifestacija „Šovini dani“. Na pročelju  obiteljske kuće u Zagrebu, u Mesničkoj ulici, gdje je živio od 1976.-2001. postavili su mu spomen ploču. U Vukovaru je jedna ulica nazvana njegovim imenom….

I manje – više to je – sve!

Tako veliki hrvatski umjetnik i domoljub zaslužuje mnogo, mnogo više.

Kao prvo, zbog čega ni jedno nacionalno kazalište ili neka značajnija kulturna ustanova ne nosi njegovo ime? Zašto u Zagrebu ni jedna ulica ili trg nije nazvan njegovim imenom? Gdje mu je spomenik, zašto nije ispred zagrebačkog HNK-a ili u parku na Zrinjevcu?

Osim toga, kako je moguće da i nakon toliko godina od njegove smrti Fabijan Šovagović, čija su djeca Anja i Filip, također vrhunski dramski umjetnici, nema monografiju?

Zašto se uostalom najstariji hrvatski filmski festival u Puli ne bi nazvao njegovim imenom?

Pitanja je mnogo, a odgovora – nema.

Zašto?

Možda bi nam na ta i druga pitanja  odgovore moralo i trebalo dati i  Ministarstvo kulture RH, zar ne gospođo dr. sc. Nina Obuljen Koržinek, jer već sutra, zbog poznate „zaboravljenosti“ Hrvata, vjerojatno će se mnogi pitati, a tko je uopće bio i taj Ivo Gregurević ?

Mladen Pavković


Najnovije

Grlić Radman održao je govor koji se teško može opisati riječima: Predmet je ismijavanja na internetu

Ministar vanjskih poslova Hrvatske Gordan Grlić Radman proteklog vikenda sudjelovao je na HDZ-ovom skupu u Šibeniku, a njegov govor vrlo brzo se proširio društvenim...

Jonjić: Hrvatski mediji u iseljeništvu imaju više sluha za mene od onih u domovini

Foto:Boris Šćitar   Kandidat za hrvatskog predsjednika Tomislav Jonjić napisao je na svom facebook profilu kako hrvatski mediji u iseljeništvu imaju više sluha za njega od...

Biblijska poruka 23. 10. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Kakav želim biti kad se Gospodin pojavi

Lk 12,39-48   Reče Isus svojim učenicima: »Ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite...

Branitelji protiv ploče vojniku JNA u Splitu: Neprihvatljive i povijesno netočne insinuacije

Branitelji se protive postavljanju spomen-ploče Sašku Gešovskom, piše Dalmatinski portal, a objasnili su zašto: Takva ploča bi unijela neprihvatljive i povijesno netočne insinuacije o...

Kako je podcast ‘Evanđelje dana iz Međugorja’ postao duhovna tema br. 1 u Hrvatskoj?

Piše: Alen Fućak, Dijalog.hr    Na katoličkoj sceni u Hrvatskoj nikad nije dosadno. Dok se afera s podrškom katoličkih profesora Rodnim studijima i izjavom nadbiskupa...