ŽELJKO MUSA Naš iskusni pivot (33), igrač njemačkog Magdeburga, sjajnu igru tijekom cijelog turnira okrunio briljantnom partijom protiv Španjolaca…
Realno, najveća nepoznanica uoči starta SP-a bila nam je obrana. Znali smo jedino da imamo 5-1 s Duvnjakom. Tada još nismo znali da imamo istu u nešto drukčijoj varijanti s Mandićem, a posebno nismo znali da imamo 6-0, bez koje se velika natjecanja ne pobjeđuju.
Puno smo toga isprobali proteklih godinu dana, ali do dolaska u Njemačku nismo se odlučili gdje je početak. Neki su važni igrači otišli, mnoge je Lino isprobavao, u pripremama se činilo da će jedan od dvojice za sredinu te obrane biti Leon Šušnja, no njegova je ozljeda rekla drugačije. U reprezentaciji su se kao par pojavili Željko Musa, koji je neke akcije lani propustio na osobni zahtjev, i Alen Blažević, koji je prvi put uopće u reprezentaciji dobio povjerenje. Nije djelovalo kao da su kliknuli, ili je za klik trebao motiv kao Španjolska, ali ono što su njih dvojica pokazali protiv Španjolske vrh je koji Hrvatskoj nudi optimizam uoči nastavka natjecanja.
Ozbiljni i koncentrirani
– Vidite, i Ćiro i ja u suštini smo obrambeni igrači u klubovima u kojima je obrana forte. To nije ista obrana, jer svaka ima svoje pravila, pa nam je trebalo dosta da se polovimo, no mislim da smo to uspjeli u pravom trenutku na najbolji mogući način.
Skupina je prošla relativno lako?
– Tako je izgledalo. Mislim da smo bili ozbiljni, koncentrirani, da je pristup bio vrhunski i da smo njime lomili protivnike. Najteže je ispalo uz Španjolsku protiv Islanda, no bilo je tu dosta nervoze, treme kod mlađih igrača, i to se odrazilo na igru. Nakon toga smo krenuli bolje, i tako želimo nastaviti.
Španjolska je bila vrh?
– Bili smo gusti protiv Španjolske, zatvorili smo im igru s pivotom, pa su morali tražiti druga rješenja na koja nisu navikli. Onda smo ih agresivnom 5-1 natjerali na trčanje, a nisu više tako mladi da se s tim lako nose. U nastavku susreta promijenili su postavu, bili brži, ali mi smo bili na jednakoj razini i mislim da smo ih potpuno nadigrali.
To smo očekivali, ali vaših šest golova ne?
– Pa nisam ni ja, ali momčad je odradila za mene, ja sam to samo iskoristio. Ne pamtim da sam u reprezentaciji zabio šest golova. U klubu igram i napad, zabijam, ali ovdje je to uvijek većinom bila obrana. Vjerojatno to nisu očekivali ni Španjolci.
Dosta grešaka u napadu
Idemo u Köln s četiri boda, to je sjajan kapital?
– To jest, to smo i priželjkivali, ali se ne zavaravamo da je priča gotova. Imamo jako težak posao tamo, jer za polufinale će se boriti i Njemačka i Francuska. Mislim da imamo dobru priliku kapital iz Münchena oplemeniti, ali moramo biti i na višoj razini nego protiv Španjolske, posebno napadački. Tu smo dosta grešaka napravili, dosta promašili, a u velikim utakmicama to može biti problem. Zato nam se ne smije ponavljati. Napravili smo puno, ali još nismo napravili ništa, pa čak ni osnovni cilj, plasman u kvalifikacije za OI. Zato trebamo biti čvrsto na zemlji kao što i jesmo.
Sjećate li se prvog nastupa za reprezentaciju?
– Mislim da su bile kvalifikacije u Finskoj. A prvo veliko natjecanje bilo je u Austriji, Europsko prvenstvo kad smo igrali finale s Francuzima.
Dosta je posljednjih godina postavljano pitanja oko obrane, smatralo se da je ona ključni problem zbog kojeg ne možemo do rezultata. Kao dio te obrane, što mislite o takvim tvrdnjama?
– Ne mislim ja tako, mi smo uvijek igrali dobru obranu, ona je bila specifična. Igrači koji su bili tu davali su sve od sebe. Sada se stvorila momčad oko koje se napravila dobra atmosfera i rezultat toga je naša igra.
Svijetla budućnost
Jeste li vi autor imena Mali Medo za Šipića i što su mladići poput njega, Vrankovića i Mandića donijeli reprezentaciji?
– Mali Medo je s razlogom Mali Medo. Nisam ja autor imena, tako je odlučila ekipa. Sad mu je tako, više nema izbora. Puno su pridonijeli mladi igrači u priči, trude se da se dokažu, rade bolju konkurenciju, zdravu, i budućnost će sigurno biti svijetla kad su oni u pitanju. Kako se ponašaju kada su već na prvom natjecanju ovakvi kakvi jesu, to sve govori.
Obitelj je u Magdeburgu?
– Da, sve moje cure su doma. Supruga Sanja, djeca Sara (10), Lucija (8,5). Već sam četiri sezone u Njemačkoj, a i one imaju svoje obveze. Naravno da gledaju, bodre, zovu…
Stižu li Mostarci i obitelj iz Zagreba?
– Teško, nije baš jeftino, možda samo na završnicu. Vidjet ćemo, ako mi budemo tamo.
Je li se slavilo i u Remetincu, tata je tamo zaposlen ako se ne varamo?
– Tata je u mirovini, pa ću provjeriti s njim kako se slavilo tamo. On sad može u miru gledati utakmice, nema više te brige.
Brazilci su sve opasniji
S Nijemcima igrate gotovo svaki dan. Kako vam se čine na ovom SP-u?
– Nijemci su mlada selekcija, jako opasna, mogu odigrati odlično, a mogu se lako i raspasti. To se i dogodilo u prvom krugu. Znam ih jako dobro. Igraju 6-0 obranu, imaju dva odlična vratara. Lemke i ja smo bili najbolji obrambeni par Bundeslige u Magdeburgu, osvojili smo Kup Njemačke. On je velika snaga te reprezentacije koja okuplja igrače koji svaki tjedan igraju teške utakmice. To treba respektirati.
Dugo nismo mislili da je moguće dobiti Francusku, mislite li sada drugačije?
– Mislim da se može, ali nismo još došli do njih. Držimo se toga i tako nek’ ostane. Kad dođe vrijeme, mislit ćemo o njima.
Krećemo u nedjelju s Brazilom. U Kataru su nas prije četiri godine skoro izbacili u osmini finala. Bili ste tamo, hoće li sada imati šansu?
– Pa nezgodna su reprezentacija, sve su opasniji iz natjecanja u natjecanje. S godinama igranja raste i rutina. Nećemo ih podcijeniti, to je sigurno. Sve ćemo dati da se nametnemo i da s tom pobjedom učinimo osnovni cilj bližim.
D.J.