Maslenica – jedna od najodlučnijih bitaka Domovinskog rata
Hrvatska vojska i policija 22. siječnja 1993. započele su ograničenu ofenzivnu operaciju kodnog naziva “Gusar”;. U samo tri dana oslobođena je tzv. ružičasta zona okupiranoga zadarskog zaleđa. Oslobođen je cijeli prostor na potezu Maslenica – Zadar, od Rovanjske, Maslenice, Posedarja, Novigrada, Pridrage, Škabrnje, Islama Latinskog, Kašića pa do Zemunika i tamošnje zrakoplovne luke. Cilj akcije bilo je stvaranje uvjeta za nesmetanu gradnju novoga Masleničkog mosta, čime bi se prekinula dugotrajna prometna izolacija sjevera i juga Hrvatske, koji su dotada bili povezani preko Paškoga mosta i trajektnom linijom Prizna-Žigljen. Ipak, briljantna pobjeda vrlo se lako mogla pretvoriti u strašan poraz.
Mudra odluka Ante Gotovine
Iako isprva iznenađene, snage agresorskih i pobunjenih Srba uz pomoć dobrovoljaca iz Srbije krenule su u žestoki protunapad. Sljedećih mjesec dana trajale su strahovite borbe, no hrvatski branitelji, posebice iz gardijskih brigada i jedinica Specijalne policije, rijetko su viđenom požrtvovnošću, usprkos znatnim žrtvama, uspjeli odbiti odlučne protuudare neprijatelja i nanijeti mu vrlo velike gubitke. Maslenica je po mnogočemu bila prekretnicom i jednom od najodlučnijih bitaka Domovinskog rata. Kako su pripadnici 4. GBR i 3.GBR uz veliki napor i gubitke uspjeli obraniti Kašić i zadržati velikosrpske snage na glavnom pravcu njihovog protuudara, neprijatelj uvidjevši da tu neće proći, pregrupiravši se prebacuje težište napada prema Novigradu. Budući da više na terenu nije imao odmornih snaga koje bi mogao ubaciti na taj slabo pokriven prostor Gotovina se odlučuje na ubacivanje prekaljene elitne postrojbe 1.pb 2 GBR „Crne mambe“. S „Crnim mambama“ Gotovina je u potpunosti „pogodio“, ne samo zato jer se imao priliku uvjeriti u njihove sposobnosti na Livanjskom bojištu, već i stoga jer su „Mambe“ upravo prije akcije Maslenica povučene s Dubrovačkog ratišta. Višemjesečnim ratovanjem na Dubrovačkom ratištu „Mambe“ su bili naviknuti na krševit teren djelujući u teškim i surovim uvjetima.
Uvođenje postrojbe s takvim iskustvom bio je pun pogodak pogotovo nakon što se pokazalo da je postrojba nenaviknuta na takav teren (3.pb 3.GBR) uvođenjem u borbu odmah po dolasku pretrpjela iznimno velike gubitke. Uistinu, snage 2.GBR stigle su u posljednji trenutak za spas Novigrada. Zapovjedništvo 2.GBR 8. veljače izdalo je zapovijed o formiranju Taktičke grupe pod zapovjedništvom Borisa Jacovića. Nositelj Taktičke grupe bila je 1.pješačka bojna „Crne mambe“ ojačana izvidničkim vodom izvidničke satnije brigade, Vodom BVP-a i pješaštvom iz OKB-a brigade, Mješovitim protuoklopnim vodom, raketnim vodom brigadne protuzračne obrane i ojačanom satnijom 2 pješačke bojne „Banijska oluja“ iz Siska, dok im se po dolasku u Novigrad priključuju i Vange iz Pule. Dio opreme i ljudstva upućen je cestovnim putem prema Zadru, a 9. veljače većina ljudstva prebačena je u ranojutarnjim satima helikopterima iz Trstenika u zadarsko zaleđe. Odmah po dolasku održan je noćni sastanak s Gotovinom koji je Jacoviću prenio da se ide za Novigrad i da nije siguran kakvo je tamo stanje,donosi dnevno.hr. .
Kako su “mambe” impresionirale svojom opremljenošću…
O utjecaju dolaska „Mambi“ na moral premorenih i iscrpljenih sudionika akcije najbolje svjedoči izjava Danijela Kotlara zapovjednika 7. Domobranske pukovnije:
“I tad sam ugledao dva defendera na čelu kolone vozila, a iz njih izlaze fino obučeni vojnici, čisti, obrijani, to je najljepši prizor u mom životu, dakle kao da su došli američki marinci“. Na upit njihovog zapovjednika Jacovića „kakva je situacija“, odgovorio sam: „crta samo što nije pukla, ukoliko odmah ne dođete preuzeti položaje ovo se neće sačuvati“. Položaji su preuzeti zaista u doslovno zadnji trenutak jer već nakon par sati grupa od 30-ak četnika ništa ne sluteći prilazi cestom prema Novigradu. Ta grupa je u potpunosti potučena od trojice „mambi“ i tada u stvari počinje pravi pakao za obje strane. „Mambe“ 11.veljače kreću u napad da bi ostali dijelovi Tg-a lakše preuzeli položaje i tada uviđaju koga zapravo imaju ispred sebe. Nisu to bili mobilizirani domaći četnici već sve ono najelitnije što je velikosrpska vojska u tom trenutku imala, donosi dnevno.hr.
5.000 Arkanovih “Tigrova”, “Knindži”, “Martićevaca” i “Niških specijalaca” – poraženo do koljena
U operaciji Maslenica prvi i jedini put sukobile su se najbolje i najelitnije postrojbe obiju vojski i u tom je sudaru velikosrpski neprijatelj polomio zube. Po dokumentima i izvješćima zarobljenima u „Oluji“ utvrđeno je da su na potezu od Kašića do Novigrada bile skoncentrirane sve najbolje srpske postrojbe: „Niški specijalci“ tzv. JSO , „Vukovi“ s vučjaka, Arkanovi „Tigrovi“, “Kninđe“ kapetana Dragana, Martićevci i mnogi drugi. Omjer snaga koje su se borile oko Novigrada bio je 10:1 u korist neprijatelja kojih je prema dokumentima bilo oko 5 tisuća. U tom silovitom okršaju „Crne mambe“ su izgubile neke od svojih najboljih ljudi pogibijom zapovjednika 1. satnije Dragutina Naglaša, zapovjednika voda Vlade Brebrića, teškim ranjavanjem dozapovjednika 1. Satnije Ivice Šafarića i zapovjednika voda Ivice Mužića. U borbama slijedećih dana pogibaju pripadnik “mambi“ Marijan Mikulin i pripadnici OKB-a Boris Krivačić i Ivan Cindrić. Borbe su se intenzivno vodile gotovo danonoćno punih dva tjedna. Tih dana za „mambe“ nije bilo spavanja jer su četnici noću povremeno ispaljivali minobacačke projektile 120mm bez upaljača što je stvaralo neugodnu tutnjavu u zraku. Narednih dana lukavim potezom zapovjednika Jacovića „mambe“ su neprijatelju stvorile prividan koridor u koji su i ušli, a onda bili dočekani strašnom vatrom pješaštva, minobacačke bitnice i VBR-a, o čemu svjedoči jedan od četničkih zapovjednika: “Moji se ljudi nisu htjeli predati, izginuli su do zadnjeg“. Nakon tog poraza neprijatelj je izgubio motiv ponajviše zato jer su preko svojih obavještajnih kanala već treći dan po dolasku „Crnih mambi“ saznali brojno stanje i čak poimence navedenu formaciju svih koji brane Novigrad. Nemogućnost napredovanja i porazi u direktnom sukobu su toliko demoralizirali agresorske velikosrpske najelitnije postrojbe da su se zbog strašnih gubitaka, pogibije i ranjavanja nekih zapovjednika, suočeni s dezerterstvom mobiliziranih snaga i međusobnim obračunima odlučile povući. Tim njihovim povlačenjem završene su teške borbe, a dostignute linije su se očuvale do vojno-redarstvene operacije „Oluja“. Uz dužno poštovanje svim postrojbama angažiranima u zaustavljanju velikosrpskog protuudara kojim je prijetila opasnost proboja skroz do Zadra, posebno su se nadljudskim naporima izloženi istaknuli pripadnici 4.GBR, 3.pb „Kobre“ 3.GBR i 1.pb “Crne mambe“ 2.GBR.