U medijskom smislu, Hrvatska je (nažalost) balkanska baruština, smrdljiva kaljuga iz koje zaudara nadaleko. I tu ne pomažu nikakva opravdanja niti uspoređivanja s onima kod kojih je čak (možda) i gore. Na jednoj strani dičimo se svojom tisućljetnom kulturom i pripadnošću zapadnom kršćanskom krugu, a na drugoj ponašamo (u većini) kao da smo jučer izašli iz čopora.
I u tomu, što je najtragičnije, prednjače tzv. mainstream mediji – prije svih naša državna (“javna”) televizija, a u stopu je prate i gotovo sve druge televizije s nacionalnom koncesijom.
U “zaštiti” slobode govora najviše su angažirani oni koji guše tu slobodu, o demokraciji najglasnije buče oni koji zagovaraju jednoumlje i žale za totalitarizmom, za ljudska se prava najviše “bore” najveći progonitelji onih koji ne pripadaju njihovom čoporu…jednom riječju, sve je okrenuto naopačke i nema mnogo nade da se bilo što promijeni na bolje u dogledno vrijeme.
Lino Červar je svakako najbolji rukometni trener-izbornik kojega smo ikad imali i među najboljima je u svijetu, to je sasvim jasno i tu činjenicu potkrjepljuju rezultati. Dakle, o toj se stvari nema što raspravljati.
I on, kao takav, nema pristupa kamerama bilo koje televizije, pa niti državne (HTV)!? Je li to normalno? Je li normalno da HTV nije u stanju otkupiti prijenos utakmica rukometne vrste sa svjetskog prvenstva!? Kakav je to odnos prema reprezentaciji koja u svojoj riznici ima svjetsko, dva olimpijska zlata i niz drugih sjajnih odličja s Mediteranskih igara, europskih prvenstava, međunarodnih turnira…?
Svi znamo da se kroz ovaj odnos prema rukometnoj reprezentaciji zrcali i odnos medija prema našem vrhunskom sportu i nacionalnim vrstama uopće (i u nogometu, košarci, vaterpolu, odbojci…).
A znamo i zašto je to tako.
Naše su momčadi “nabrijane” i nacionalni naboj je ono što ih vodi. Tako je to svugdje u svijetu – ali, možda smo mi Hrvati ponešto temperamentniji od većine drugih. I upravo to je ona prijelomna točka, na kojoj se dijelimo.
Apatridskoj, odnarođenoj, neokomunističkoj i neoliberalnoj kliki koja nema nikakvoga osjećaja za ovaj narod i vlastitu zemlju, svako izražavanje nacionalnog ponosa je “primitivizam”, a sve ono što je u bilo kojoj drugoj zemlji normalno, samorazumljivo i poželjno, kod nas se (pod uplivom te bulumente i njihovih medija) proglašava “štetnim”, “zaostalim” i ne rijetko poistovjećuje s “nacionalizmom”, “ekstremizmom”, “šovinizmom”, “ksenofobijom” i sl.
Ta naopaka logika po kojoj je svako izražavanje ljubavi prema vlastitom narodu, Domovini i vrijednostima koje nas čine onim što jesmo nepoželjno i štetno, ogleda se i u odnosu prema našim sportskim veličinama – igračima, trenerima, izbornicima, pa i prema Lini Červaru.
Neću se upuštati u raspravu između njega i Krušelja i stavljati se ni na jednu stranu. Uostalom, već i vrapci na grani znaju što su poručili jedan drugomu.
Slažem se da je reakcija izbornika Červara u kojoj se osvrnuo na izvješćivanje pojedinih medija i novinara i ono što je tom prigodom izgovorio u mikrofon RTL-a u stanovitoj mjeri neprimjereno, no, uz jedno ali…koje se sastoji u tomu da bi to vrijedilo u normalnim okolnostima.
U normalnim okolnostima, ovakva bi reakcija izbornika bila skandal – ali kod nas okolnosti o kojima je riječ ni izbliza nisu normalne, pa niti istup izbornika Červara ne možemo promatrati izvan toga, zar ne?
Taj emocionalni nastup našeg legendarnog izbornika – od kojega boljeg nikad nismo imali – posljedica je tretmana njega i reprezentacije (a posebice njega!) u našim vodećim medijima.
Tržišno orijentirani mediji koriste naše sportske uspjehe kako bi povećali svoju gledanost i zgrnuli novce na reklamama – sve drugo je na margini i ne zanima ih. Za njih su reprezentacije i sportski velikani roba, nešto na čemu se zarađuje i što ima svoju ekonomsku računicu. Dakako, usput se pomalo pomodarski i “slavi”, poneki reporter dopusti sebi izljev emocija – i to je sve. Ali, ne mijenja suštinu stvari.
Sjetite se, ako možete, kad ste zadnji put vidjeli izbornika rukometne vrste u bilo kojoj TV emisiji uživo! Ima li Lino Červar, taj toliko zaslužni čovjek i stručnjak koji je slavu Hrvatske pronio diljem svijeta, pravo na svoj stav i javno iznošenje tog stava – kad ga već svaka šuša može napadati, blatiti i klevetati na svakom koraku!?
Čujem kako Dražen Krušelj (novinar kojega je Červar spomenuo u negativnom kontekstu u svojoj “spornoj” izjavi RTL-u poslije utakmice s Francuskom), tobože “zabrinut” za svoju sigurnost i smatra to “pozivom na linč”.
Bez brige, gospodine Krušelj, Vi jako dobro znate kako to nije bio nikakav poziv na nasilje (pogotovu ne linč) i ako drugačije niste u stanju braniti ono što pišete u svojim tekstovima trebali bi razmisliti o odustajanju od ovakvih metoda udaranja “ispod pojasa”, što je ispod svake razine. Dno dna, kako bi se reklo. Vi, naravno, smatrate normalnim oklevetati bilo koga, ali se jako vrijeđate kad Vas netko javno spomene zbog onoga što pišete. Zaboravljate da je svaki javno izneseni stav podložan kritici i da netko tko je predmetom te javne kritike ima pravo javno i reagirati. Gdje nalazite “poziv na linč” – u onomu što je izgovorio Lino Červar? Ostavite se propagande i bavite novinarstvom!
Lino Červar jeste temperamentan čovjek, čovjek s emocijama, a takvi ponekad i pogriješe. No, te pogrješke su minorne i zanemarive usporede li se s onim što je ovaj stručnjak, rukometna i ljudska veličina učinio za Hrvatsku i naš sport.
I na to baciti sjenu ne može nitko – pa ni Vi gospodine Krušelj, svojim izmišljotinama i klevetama.
Nama koji živimo za ovu zemlju i njezinu afirmaciju, jedan je Lino Červar sa svim svojim vrlinama i manama (ili bilo koji drugi zaslužni građanin ove zemlje), dragocjeniji i važniji od milijun takvih piskarala kakvo ste Vi.
Ostaje neodgovoreno: Zašto se kod nas Hrvata od strane mainstream medija i jednog dijela javnosti na sve što predstavlja nacionalni ponos – i po čemu smo u svijetu cijenjeni i prepoznatljivi – nabacuje blato!?
To je jedino pravo pitanje. Sve ostalu su trice i kučine.
Zlatko Pinter
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**