Brana Peruća-kronologija događanja-iz knjige brigadira HV-u miru- Branimira Petričevića
Izvor rijeke Cetine je u podnožju planine Dinare, na nadmorskoj visini od 385 m (u selu Cetina), 7 km sjeverno od Vrlike. Vrlika je smještena između dviju planina: Dinare (1.831 m n/m) s najvišim planinskim vrhom u Hrvatskoj i Svilaje (1.508 m n/m), jedne od najviših hrvatskih planina. Uz njih taj kraj je obilježen rijekom Cetinom koja izvire iz utrobe Dinare i prolazi krškim područjem i Sinjskim poljem prema gradu Trilju. Cetina kod grada Trilja napušta Sinjsko polje, ulazi u kanjon te teče sve do Omiša gdje se ulijeva u Jadransko more.
Polovinom 1950. donijeta je odluka o izgradnji brane, a u svrhu korištenja rijeke Cetine za proizvodnju električne energije. Na tom zemljištu jugoslavenski režim nacionalizirao je zemlju seljacima iz mjesta Vrlika, Garjak, Kosore, Ježević, Laktac, Dabar, Vučipolje, Zasiok, Bitelić, Rumin, Hrvace, Satrić, Potravlje, Maljkovo, Otišić i Maovice, koja im je oduzeta bez naknade. Poplavljivanjem područja na kojem je danas jezero, većina stanovništva premjestila se na viša područja planina Svilaje, Dinare i Debelog brda. Zbog toga se i dosta stanovnika odselilo iz ovog kraja, uglavnom u Slavoniju, Vojvodinu i Srbiju.
Brana Peruća nasuta (materijal glina) je brana na rijeci Cetini. Sagrađena je 1958. na suženom dijelu kanjona rijeke Cetine između sela Satrića i Bitelića na nekih 25 km od izvora, maksimalne visine 63 m na koti od 363 m n/v. Maksimalna širina brane iznosi 222 m, a širina krune brane 8 m, te dužina 450 m. Namjena brane je akumuliranje vode za rad hidroelektrane tijekom sušnog razdoblja godine te rješavanje problema velikih voda u kišnom razdoblju koje uzrokuju poplave u Hrvatačkome i Sinjskom polju. Zbog izgradnje brane nastala je umjetna akumulacija vode velike površine koja tijekom cijele godine ima dovoljno zaliha vode da je postala jezero Peruća s otprilike 15 km2 površine pri maksimalnom vodostaju.
Donji dio toka Cetine je zbog relativno velikog visinskog pada iskorišten za izgradnju nekoliko značajnih hidroelektrana (Peruća, Orlovac, Crpna Stanica Buško blato, Đale, Zakučac i Kraljevac). Hidroelektrana Peruća nakon izgradnje proizvodila je električnu energiju sa snagom od 41.6 MW na dva generatora od 20.8 MW.
Srpske snage predvođene ratnim zločincem Ratkom Mladićem 17. rujna 1991. zauzele su i okupirale branu Peruću. Petar Šimac 20. rujna 1991. dolazi u Sinj, te uz Krizni štab općine Sinj i Luku Džanka, paralelno preuzima vođenje i zapovijedanje. Svoje istureno zapovjedno mjesto (IZM) postavlja u D. Glavicama na ranču Mustang, te preuzima glavnu ulogu u pregovorima sa pukovnikom Ratkom Mladićem i pukovnikom Mićom Vlaisavljevićem.
Glavni stožer Hrvatske vojske dana 25. rujna 1991. obavješćuje, da je Vrhovni zapovjednik Hrvatskih oružanih snaga dr. Franjo Tuđman naredio da se sva oprema i imovina bivše JNA ima staviti na raspolaganje Hrvatskim oružanim snagama na cijeloj teritoriji R. Hrvatske.
Petar Šimac dogovara sporazum s predstavnicima garnizona JNA o odlasku vojske iz Sinja i s poligona Kukuzovac.
Naime, sporazum je postignut s VPO u Splitu (admiral Mile Kandić), pod čijom je komandom bio Kukuzovac, da se evakuacija izvrši u pravcu Kupresa. Međutim nastala je reorganizacija vojne uprave JNA, a Kukuzovac je dodijeljen zapovjedništvu Knin. Stoga je na zahtjev 9. Kninskog korpusa, evakuacija izvršena prema Kninu. Odlazak jugoarmije iz Sinja počeo je 27. rujna 1991. Petar Šimac odlazi na ispraćaj JNA. Zahtjeva od Kriznog štaba općine Sinj, da ljudi koji su radili kao građanske osobe na službi u JNA nadgledaju u 594. inženjerijskom puku ( zv. Kula) što vojska odnosi zavisno o dogovoru. 1
U vrijeme zasjedanja Kriznog štaba 3. listopada 1991. Petar Šimac i Matko Raos odlaze na pregovore u selo Hrvace. Potpukovnik JNA Ivan Vlačić pritvorio ih u podrumu jedne kuće, te ih držao sve do 16,00 sati, kada su se svi kamioni JNA vratili iz Sinja i otišli prema Kninu. JNA odvlači cjelokupno naoružanje i opremu Teritorijalne obrane (Split – Imotski – Omiš) i velike količine eksploziva TNT 2. U branu Peruća postavljaju šest tona eksploziva tri nitro toluola (TNT) , a Ratko Mladić u pregovorima sa Petrom Šimcem prijeti njenim miniranjem i urušavanjem.
U lipnju 1992. nabavu eksploziva vrše: Dušan Stojsavljević, Milan Bogovac, Marko Bačković i Slobodan Bačković iz vojnog skladišta u Sv. Roku. Dovezli su tri tone TNT, kojeg uskladištavaju u farmi Branka Borkovića u selu Otišić. Dodatna nabava eksploziva stiže iz Štaba TO-a Knin uz odobrenje kapetana Slavka Ožegovića.
U javnim glasilima se pročulo da je brana minirana, pa je trebala doći mješovita komisija sa hrvatske i srpske strane sa pripadnicima Europske zajednice. Eksploziv se ponovo počeo vaditi sa ciljem da se prikaže da brana Peruća nije minirana. Eksploziv se uskladištava u tvornici Dalmatinka u Vrlici, a ključeve drži veterinar Miloš Babić i njegov brat Čedo Babić. Zapovijed da se ponovno postavi eksploziv unutar brane Peruća, dali su Milan Babić, Borislav Đukić, Ilija Prijić i Dragan Karna.3
Operacija Peruća
Dolaskom i preuzimanjem tzv. ružičaste zone 1992. od strane snaga UNPROFOR-a, protivničke snage povukle su se 10 km od crte razdvajanja, a pripadnici UN-a rasporedili su se na samoj HE Peruća. Ovo je jednim dijelom smanjilo opasnost od neprijateljskog djelovanja i prijetnji urušavanjem brane.
Britanski časnik iz sastava vojnih promatrača Mark Nicholas Gray, shvaćajući svu opasnost prijetnje srpskog miniranja brane, onesposobio je osigurač koji je držao preljevnu ustavu.
Obaranjem preljevne ustave iz jezera je počelo ispuštanje vode pa je maksimalni vodostaj akumulacije dočekao dan miniranja s oko 6 metara nižim vodenim stupcem.
Da je vodostaj u trenutku miniranja bio na maksimalnoj razini brana bi, ustvrdili su kasnije svi hrvatski i brojni međunarodni eksperti za visoke brane, sigurno bila srušena.
Akciju rušenja brane Peruća donijeta je sa najvišeg političkog vrha u Beogradu. General Štab Vojske Jugoslavije (GŠVJ) dao je zapovijed ministru obrane tzv. SAO Krajine Stojanu Španoviću, Milanu Babiću, a usuglašena sa komandantom pogranične jedinice milicije (PJM) Borislavom Đukićem, načelnikom štaba PJM Ilijom Prijićem. Međutim, snage UNPROFOR-a nisu spriječile zločinački čin GŠVJ da realizira svoju prijetnju. Vođeni slijepom mržnjom i željom da uzvrate hrvatskim snagama radi pretrpljenog vojnog poraza u akciji Maslenica (od 21. siječnja) vojne snage srpske paradržave tzv. SAO Krajine krenule su u osvetnički pohod.
Odnos snaga
Tijekom izvođenja napadnih djelovanja omjer u ljudstvu bio je 1:3 u korist neprijatelja, dok je odnos u topništvu i oklopništvu bio gotovo izjednačen, s malom prednošću na strani neprijatelja.
Neprijatelj je na Vrličkom pravcu imao Ličane, pogranične jedinice milicije i 1. lbr Vrlika, oko 1.500 pripadnika.
U izvedbi operacije Peruća angažirane su postrojbe HV-a:
– 1. bojna 16. domobranske pukovnije kojom je zapovijedao Zlatko Rogulj, a zapovjednik bojne Zoran Smoljo. Zapovjedno mjesto domobranske pukovnije nalazilo se u z. Radan, selo Hrvace. Bojna je imala četiri satnije: 1. satnija Hrvace, 2. satnija Vrlika, 3. satnija Maljkovo, Potravlje, Satrić, Zelovo, i 4 satnija Bitelić, Vučipolje. Brojno stanje bilo je oko 400 ljudi, a u akciji je sudjelovalo oko 150 ljudi.
– Samostalna domobranska satnija Kijevo koja je sastavljena od mještana sela Kijeva, nalazila se na položaju Dubava vrata – Vrdovo – Maglaj. Zapovjednik satnije bio je Marko Gojević. Zadatak postrojbe bio je sprječavanje uvođenja neprijateljskih snaga iz područja Koljana i BiH. Sudjelovalo je oko 90 ljudi.
– Kako je Taktička Grupa (TG – 3) iz sastava 126. brigade bila angažirana na južnom ratištu na sinjskom bojištu ostale su male snage Taktičke Grupe (TG – 3) oko 50 ljudi, koje su bile na odmoru. Zapovjednik te borbene skupine bio je Ante Podrug (Mate Mrđen). Protuoklopna skupina iz 141. brigade oko 30 ljudi, i vod Vojne policije oko 25 ljudi.
– Djelatnici (časnici i dočasnici) SOOV-a Sinj. 6 Dana 27./28. siječnja na zahtjev 126. brigade (Ante Kotromanovića) podignut je Interventni vod i ekipa saniteta (dr. Luka Plazibat). .Dana 28. siječnja u 21,00 sati vrši se smjena ljudi sa drugim vodom. Dana 30. siječnja, učvršćenjem položaja u s. Maljkovu i Potravlju, postrojba SOOV- a povlači se iz borbenih djelovanja. Zapovjednik 1. voda bio je Ćikara Ivan, 2. voda zapovjednik Nikica Tomašević, a 3. voda Dražen Bodač (Zoran Vidić). Koordinaciju sa vodovima vršio je pokojni Slavko Baturina. Također sudjelovala je i bitnica minobacača 120 mm (Orlove stijene) kojima je rukovodio Ivan Jenjić. Sudjelovalo je oko 80 ljudi.
Sveukupno bilo je uključeno oko 500 ljudi.
Cilj operacije
Cilj napada HV-a bio je osloboditi branu i širi prostor brane HE Peruča, otkloniti opasnost i spriječiti katastrofalne posljedice vodenog vala iz peručkog jezera u slučaju miniranja brane, te zauzeti dominantne visove na Svilaji kako bi se otklonila ugroza neprijatelja u širem području Sinja.
Zamisao operacije je bila iznenadnim i brzim napadnim djelovanjem posebno ustrojenih manjih snaga, potpomognutih topništvom i oklopništvom, nanijeti gubitke neprijatelju te osloboditi ključne zemljišne objekte i obraniti ih od protunapada neprijatelja.
Prije bojne zadaće raspored snaga neprijatelja bio je sljedeći:
Ličani dolaze sa haubicama i minobacačima u selo Potravlje, a u selo Civljane stižu dva VBR-a Ognja. Kapetan Željko Tišma vrši raspored postavljanja jednog VBR-a kod Borkovića farme, a drugog u okrug Koljana. Ratnu tehniku i streljivo neprijatelj je postavio na položaje koji su mu omogućavali brzo premještanje i uvođenje u borbu, te potporu postrojbi u bojnom rasporedu. Na položajima za obranu bilo je oko 2/3 ljudstva od ukupne popune postrojbi, dok je 1/3 bila u Vrlici. Komandant pravca bio je major Milan Korica.
1. lbr Vrlika bila je razmještena duž crte razdvajanja: Razvale Maovičke – Konjska glava – s. Otišić – Bilandžić greda – Tavnica – Opsjenjak – Bravčev Dolac – Budim – Vještić Gora.
Tijek operacije
Potpuno neplanirano, pri završetku operacije Maslenica na sinjskoj bojišnici provedena je oslobodilačka akcija HV-a čime je konačno otklonjena prijetnja srpske vojske o potapanju brojnih naselja u donjem toku Cetine što bi ugrozilo više od 30.000 nedužnih stanovnika i njihove imovine locirane nizvodno brane obuhvaćajući sva mjesta do grada Omiša kao i sam Omiš.
Komanda 7. korpusa 25. siječnja 1993. zapovijeda podređenim postrojbama za organizaciju obrane na pravcima Zadar – Benkovac i Zadar – Obrovac. U zapovijedi procjenjuju:
a) Neprijatelj neće odustati od planirane operacije. Očekivati je da sredi operativni raspored, dovede i pregrupiše snage i završi 1. etapu operacije, tj. ovladavanje linijom D. Karin – D. Vikići uključujući Obrovac.
Očekivati je da će izvršiti napad na Drniš i HE Peruču, u cilju ovladavanja tim objektima. Na Miljevačkom platou pojačao je snage, a na Sinjsko-vrličkom pravcu, pored 126. br. ZNG, dovodi snage ekvivalenta jedne brigade.
b) U cilju stabilizovanja obrane, te stvaranje uslova za p/n 7 ,
NAREĐUJEM
1.- Na pravcu Zadar – Benkovac i Zadar – Obrovac, organizovati odbranu koju ešalonirati po dubini.
2.- Izvršiti smenu zamorenog ljudstva, koje izvući u dubinu i odmoriiti.
3.- Otpočeti sa fortifikacijskim utvrđivanjem i zaprečavanjem, zašto angažovati formacije inžinjerijske jedinice i raspoložive specijalizovane jedinice. Mobilizaciju tih jedinica obezbediti preko MO za Sjevernu Dalmaciju.
4.- Na svim nivoima komandovanja razradite i vodite borbena dokumenta, posebno odluke, radne karte, planove veza i dokumenta KZ 8 .
5.- Obezbedite KM 9 i međuprostore, a posebno pravce koji sa planine Velebita, Dinare, Moseća i Svilaje izvode ka borbenim rasporedima jedinica Korpusa.
6.- Sa jedinicama vojne policije, kroz formiranje punktova i patrola, obezbedite kontrolu jedinica, posebno pripadnika korpusa.
7.- Pratite postupke UNPROFOR-a i sprečite oružane i druge oblike sukoba sa istima.
8.- Problem izbjeglica dajte u nadležnost civilne vlasti, a preko snaga UNPROFOR-a obezbedite izvlačenje tela poginulih pripadnika korpusa i mesnog stanovništva.
9.- Dostavite predlog za aktivna dejstva, u cilju povratka PZT 10 .
10.- Poboljšajte PoOB 11 i obezbedite racionalni utrošak municije.
11.- Uz operativni izveštaj, dostavite u prilogu podatke o poginulim, ranjenim i nestalim pripadnicima sa generalijama i pripadnosti jedinici.
12.- Redovno dostavljajte operativne izveštaje, svakodnevno do 17,00 časova sa stanjem u 16,00 i vanredne po potrebi.12
Neprijatelj prima dojavu iz Splita preko Sime Gajića da će uslijediti napad HV-a. Zvaničnu dojavu o napadu prenijeli su pripadnici UNPROFOR-a u Kninu dva dana prije napada. Glavni štab u Kninu krivim informiranjem Borislava Đukića uvjeren je da se hrvatske snage uz 126. brigadu na području Sinja ojačavaju sa još jednom brigadom. Slobodan Despinić prisjećajući se tih događanja izjavio je sljedeće: Na Vrličkom pravcu bilo je oko 1500 pripadnika Ličana i PJM, a dana 26 . siječnja 1993. godine iz komande u Civljanima je javljeno da se očekuje napad i da se čvrsto drže položaji. 13
Borislav Đukić, Mile Martić i Simo Gajica 26. siječnja 1993. zapovijedaju pripadnicima pogranične jedinice milicije (PJM) da na brani Peruća – Alebića kula, blokiraju pripadnike kenijskog bataljuna UNPROFOR-a, koji su u to vrijeme držali položaje. Pod okriljem noći manja skupina iz Knina došla je na Peruću, preuzeli kontrolu nad branom. Dolaskom na mjesto gdje se nalazi kamp UNPROFOR-a, nije bilo potrebe za nikakvom posebnom intervencijom. Pripadnici Kenijskog bataljuna su upoznati sa navedenim aktivnostima, a major Gašinga bio je u neposrednom kontaktu sa komandom PJM u Civljanima.
U ranim jutarnjim satima 27. siječnja 1993. postrojba UNPROFOR-a povukla se vozilima u Vrliku, a neprijateljske snage oko 16,00 sati započele su dovlačiti teško topništvo na Babića brig i prostor oko brane Peruća. Potom su srušili most koji je bio sastavni dio brane s konačnom namjerom da miniraju i sruše cijelu branu kako bi vodenim valom (460 milijuna prostornih metara) potopili sve što se nalazi u donjem toku rijeke Cetine.
U područje sela Peruća dovoze haubice sa kojima zapovijeda Dragan Arnaut, te pomoćnici Milan Knez, Mirko Krečak. Također, dovoze tri minobacača 120 mm sa komandirom Nenadom Brkićem, te tri ZIS-a na čelu sa komandirom Filipom Zagorcem. Zauzimaju položaje na Alebića kuli, Potravlju, Maljkovu i Otišiću. Pripadnici iz Like zauzimaju položaje na brani Peruća i iznad brane u okrug Borića.
Akciju su isprovocirali pokreti i prijetnje neprijateljskih snaga. Izvidnici 3. bojne uočili su grupiranje neprijateljskih snaga u selima Potravlje i Satrić, nakon čega se odmah izdaje zapovijed o podizanju vojne spremnosti na najvišu razinu, mobilizaciji ljudstva i pripremi za vojna djelovanja.
Pripadnici 126. brigade Ivan Buljan i Ante Buljan upadaju u zasjedu u blizini brane Peruće. Pripadnik PJM iz Laktaca Željko Nikolić ubija pripadnika HV-a Antu Buljana, a Đuro Prtljaga ranjava Ivana Buljana. Druga skupina četnika, Đoko Škarica, Đuro Kovač, Jovan Bilić, Petar Krunić, Mladen Šorgić i Milenko Ustić sa Ličanima nastavili sa mučenjem Ivana Buljana. Škarica je htio Ivanu presuditi nožem. Međutim, Jovan Bilić dobio je zapovijed da ga dovede u komandu Borislavu Đukiću. Kod Đukića je nastavljena tortura, stavljanjem lanca oko vrata, stezanjem i nanošenjem ozljeda. Ivan je u sretnim okolnostima ostao živ.
U Vrlici 27. siječnja, zapovjednik I lake Vrličke brigade Milan Korica i kapetan Momčilo Medić izlažu plan miniranja brane Peruća. Nakon izloženog plana, komandant Borislav Đukić u 17,30 sati, zapovjedio je da se krene prema Perući. Prijevoz martićeve milicije izvršen je autobusom. Dolaskom u selo Potravlje morali su na kraće vrijeme zaustaviti i skloniti, jer je uslijedilo topničko djelovanje 126. brigade.
Zapovjednik domobranske bojne Zoran Smoljo, kada je uočio kretanje srpskih snaga, samoinicijativno bez zapovijedi nadređenih zapovjednika, topništvom je otvorio paljbu po cesti, sa ciljem da spriječe dolazak većih srpskih snaga iz smjera Vrlike.
Snage HV-a koje su bile raspoređene na tom području tijekom večeri su se organizirale. U tijeku noći 27./28. siječnja okupile su se raspoložive snage djelatnici SOOV-a, TG-3 koje su bile na odmoru.
U međuvremenu prošla su tri kamiona prekrivena ceradom u kojima je bio eksploziv. Dolaskom neprijatelja na Peruću pripadnici HV-a vrše osvjetljavanje sa svjetlećim raketama. U to vrijeme načelnik inženjerije I lake vrličke brigade vojske rsk bio je Petar Bjelobrk. Bjelobrku je Borislav Đukić doslovno zapovjedio: Inžinjerac, u 03,00 sati ima da se nacrtaš, da bude kompletna jedinica, svi ljudi na okupu. Ima brana da leti u zrak! 14
Iskrcavanje i postavljanje eksploziva obavljeno je do 03,30 sati u noći. Tada ih je postrojio Borislav Đukić i rekao: Imamo velike snage oko Peruće. Mi smo noćas stavili eksploziv u branu za svaki slučaj. Želim da to bude stručno odrađeno, kako vidite došao je inženjer iz Beograda. Obavijestiti ću i hrvatsko Vrhovništvo da smo na branu stavili eksploziv. 15
Tijekom jutra, Dragan Dragić Lukin radio vezom kontaktira Ratka Mladića koji je dao zapovijed da se eksploziv aktivira. Borislav Đukić zapovijeda da se vojska povlači u selo Otišić na sigurnu udaljenost i da će dignuti branu u zrak.
Komandant Vrličkog pravca major Milan Korica je zapovjedio da se sva sredstva ukrcaju u vozila, te da se zapale objekti i unište papiri od PJM koji budu tu zatečeni. Krivošić Jovo pali komandno mjesto u Perući, te na kamione tovare naoružanje i opremu. Petar Bjelobrk 16 zajedno sa Milom Bogovac po zapovijedi nadređenih u 10,15 sati aktivira 30 tona eksploziva sa udaljenosti 812 metara (Derven). Naboji su eksplodirali ali brana unatoč teškim oštećenjima nije popustila što je spriječilo katastrofu velikih razmjera.
Odmah nakon detonacije postrojbe HV-a su krenule u napadna djelovanja. Istovremeno admiral Sveto Letica telefonom zapovijeda Škarpi da obustavi napad. Škarpa odgovara da više nije u mogućnosti zaustaviti napad.
Za to vrijeme traju artiljerijski sukobi, te slijedi pješadijski napad od strane HV-a. Sa srpske strane su tukla i dva Ognja hrvatske ciljeve poviše sela Potravlja prema Svilaji. Pripadnici voda Crna Giza, Damir Vardić, Željko Cvitković upali su u minsko polje, gdje su bili ranjeni i preko motorole tražili pomoć. Ante Kotromanović sa borbenom skupinom prvi je došao do ranjenih i pružio pomoć, kao i izvlačenje iz minskog polja. Također, traži od zapovjedništva 126. brigade da se tenkovi uključe u borbena djelovanja; međutim tenkovi nisu uporabljeni.
Hrvatska vojska je ubrzo ovladala kompletnim područjem oko brane Peruće, te izbile na crtu: Umac tt 1120 – Gornji Kunci – Babića brig tt 507. HV ukopava se i radi obranu na crti borbenih djelovanja, gdje je sve i počelo nadnevka 16. rujna 1991., i to:
lijevo: Maljkovo – Potravlje – Zelovo – Svilaja;
desno: Bitelić – Dabar – Vrdovo – Maglaj;
Vrlička brigada se u rasulu povlači prema Vrlici i Kninu. Pripadnici tih jedinica na terenu počeli su se panično povlačiti sa položaja Alebića kula i brane Peruća. Na putu prema Maljkovu zaustavljali su ih komandiri vodova: Krivošić Jovo, Arambašić Petar, Krečak Mirko. Neke pripadnike postrojbe su uspjeli vratiti, ali je veći dio snaga bio u paničnom bijegu. Prilikom bježanja sa položaja Peruće, Alebića kule, te Maljkova i Potravlja prema Vrlici se stvorila velika kolona. Slobodan Despinić izjavio je slijedeće: (…) u to vrijeme se tu našlo i mnogo starješina iz Knina: pukovnik Savo Radulović, kapetan Slavko Ožegović, te bezbjednjaci: Jovo Vitas iz Knina i Ilija Knežević, major Preočanin Đuro i drugi. Prisustvo tolikog broja starješinskog kadra, te nedostatak informacija iz Knina urodili su da se sve prepusti stihiji (…).
Istovremeno sa ovim bježanjem bježi i gotovo cjelokupno stanovništvo sa područja Otišića. Dio se uspijeva probiti prema Kninu, dok ostale pripadnike zaustavlja civilna i vojna policija i vraća ih na formiranje nove crte obrane u selu Otišić.
Neprijatelj uspostavlja crtu obrane: Rađeni – Paljike – Raba – Kota 408, te položaji u Dragića (Ševića greda). Artiljerija se razmješta na položaju pokraj Denića ograde, a minobacači 120 mm se razmještaju na obali ispod Svilaje.
General Milisav Sekulić o aktivnostima oko Peruće napisao je slijedeće: Glavni štab će požuriti da već 28. januara uputi i drugo naređenje komandi Dalmatinskog korpusa. Zahtevaće i držanje brane Peruče po svaku „cenu“… Traženo je zatim da se pouzdanim snagama zameni Cetinska četa, koja je branila Peruču. To je ujedno dokaz da je Glavni štab tek tog dana shvatio da Hrvatska vojska priprema napad na Peruču.
Nepristrasnim zaključivanjem, lako se izvodi i zaključak o radu Glavnog štaba Srpske vojske Krajine u toku 28. januara. Bio je smušen i sa elementima panike. Naređenjima na naređenja, ništa se nije moglo postići, izuzev gubljenja poverenja kod potčinjenih komandi. Tog dana hidroelektrana Peruča je već bila pod kontrolom hrvatske vojske. Brigada koja je branila pravac Sinj – Vrlika (Vrlička brigada) bila je u rasulu i neupotrebljiva. O tome se i ne govori u izveštaju komande Dalmatinskog korpusa.“ 17
Dokumenti Komande vojske RSK pokazuju kojim se sredstvima služe pri tom optužujući hrvatske snage, da su hrvatski diverzanti htjeli srušiti branu HE Peruča. Neobjektivnim i netočnim informiranjem o događajima, broju hrvatskih snaga i gubicima hrvatskih vojnika žele stvoriti sliku kako su hrvatske snage izvršile napad sa ciljem rušenja brane Peruća.
Ministar obrane, pukovnik Stojan Španović 28. siječnja 1993. poslao je zahtjev Zapovjedništvu UNPROFOR-a, da spriječi mogući napad hrvatskih snaga na području HE Peruća. Španović u svom zahtjevu napisao je: U 18,00 časova 27. januara 1993. godine ustaško hrvatske snage otpočele su sa opštim napadom prema brani HE Peruća. Napad je podržan snažnom artiljerijom, a izvodi se više pravaca. Posebno su jaka dejstva sa planine Svilaje u bok našim snagama.
Istovremeno su na HE Peruća pokušali ubaciti DTG jačine oko 40 ustaško-hrvatskih vojnika koji su imali namjeru da razbiju snage UNPROFOR-a i izvrše diverziju na HE Peruća aktiviranjem postavljenog eksploziva.
U cilju pomoći snagama UNPROFOR-a kao i sprečavanju ovakvog terorističkog akta sa mogućim teškim ljudskim, materijalnim i ekološkim posljedicama angažovali smo dio snaga i osujetili plan DTG.
Likvidirano je nekoliko pripadnika ustaških snaga, više ih je ranjeno, a jedan od komandira je zarobljen.
Napominjemo da je agresor izvršio predhodne pripreme. Pored mobilizacije i grupisanja snaga iselio je stanovništvo nizvodno od brane. Očito je da su hrvatske vlasti spremne i žrtvovati branu Peruća samo da bi opravdali izvršenu agresiju na teritoriju Republike Srpske Krajine i okrenuli javno mnijenje protiv srpskog naroda zbog moguće katastrofe nastale rušenjem brane.
O svim ovim pripremama pravovremeno je izveštena komanda sektora “JUG“. Agresor je u toku izvođenja b/d svojom artiljerijom dejstvovao po tri punkta UNPROFOR-a, i to: HE Peruća, osmatračka stanica na objektu Zrnac i osmatrački punkt u s. Potravlje, zaseok Prolić. Molimo da se preduzmu hitne mjere od strane snaga UNPROFOR-a, kao i preko Saveza bezbednosti UN na osudi ovakvih postupaka ustaško-hrvatske strane. Zbog posebnog značaja objekta HE Peruća, posebno sa aspekta sprečavanja katastrofe, našim snagama uporno ćemo braniti HE Peruća. 18
Prigodom očevida izvršenog na licu mjesta od strane Istražnog centra Županijskog suda u Splitu, obavljenog 28. siječnja 1993., na brani Peruća pronađen je licnasti PVC električni kabel duljine 812 m, koji se proteže iz temelja zv. galerija brane sve do ceste koja vodi u pravcu Sinja, a završava u borovoj šumici Derven, neposredno do nadzorne točke UNPROFOR-a. Na kraju kabela pronađen je induktorski kondenzatorski stroj oznake IKM-1000, proizveden 1968., 21. oktobar iz Kragujevca, vlasništvo Vojna Pošta 2191 bivše JNA.
Temeljem seizmoloških mjerenja, obzirom na karakteristike brane, utvrđeno je da je u tijelo brane postavljeno ukupno 30 tona eksploziva TNT-a, a koji eksploziv je aktiviran induktorskim kondenzatorskim strojem, i to preko razgranate i međusobno povezane specijalne mreže električnih vodova pomoću kojih je aktiviran detonirajući štapin, te eksploziv.
Na temelju vještačenja koje je obavila stručna komisija Hrvatske elektroprivrede u suradnji sa sudskim vještakom dipl. ing. Ivom Filipovićem ustanovljeno je da se ukupna šteta izazvana miniranjem brane Peruća cijeni na 25.550.142 DEM.
U operaciji je oslobođena brana Peruća i okolna naselja: Satrić, Maljkovo, Potravlje, D. Bitelić i Dabar, u površini od 140 četvornih kilometara.
Zapovjednik Operativne Zone Split, brigadir Ante Gotovina šalje komisiju da ispita učinkovitost vođenja i zapovijedanja 126. brigadom. U kratko vrijeme komisija, kojoj je bio na čelu admiral Davor Domazet – Lošo, dala je prijedlog o smjenjivanju Zdravka Škarpe. Istovremeno Davor Domazet – Lošo održava nekoliko sastanaka sa vojnim i političkim strukturama, a u svezi postavljanja novog zapovjednika 126. brigade. Za zapovjednika 126. brigade postavljen je Ante Kotromanović.
Gubici
Hrvatska strana
Poginuo je Ante Buljan, pripadnik 126 brigade. Ivan Buljan je ranjen i zarobljen, a naknadno je razmijenjen. Ranjeni su Željko Cvitković i Stipe Bilandžić. U neposrednoj blizini brane u tijeku eksplozije nekoliko pripadnika je lakše ozlijeđeno.
Agresor
Na položaju Alebića Kula, neprijatelju je ostao jedan PAT 20/3, te minobacač 82 mm sa znatnom količinom streljiva. Zarobljena su dva neprijateljska pripadnika (Ognjen Tadić novinar i snimatelj Predrag Marjanović iz Sarajeva (Pale)), a točan broj ozlijeđenih i stradalih vojnika sa srpske strane nije poznat.
Obnova brane
Paralelno sa aktivnostima HV-a, brzo su djelovali svi subjekti, Civilna zaštita, inženjerija HV-a, firme sa područja općine Sinj i šire sa cjelokupnom mehanizacijom, privatnici sa osobnim kamionima i drugim strojevima, kako bi spriječili još veću katastrofu. Dvodnevnom intervencijom utvrđivanja i sanacije oštećenja brane Peruća sa svim snagama, spriječena je katastrofa koju bi prouzročilo izlijevanje vodenog vala iz Perućkog jezera.
S obnovom brane početo je odmah nakon oslobođenja jer je razorena brana prijetila urušavanjem pa je nasipavanjem materijala (gline) na površinski dio brane. Sa sanacijom brane tj. vraćanjem u prvobitno stanje kreće se nakon potpisivanja ugovora između izvođača radova Konstruktor inženjeringa te vlasnika brane HEP-a. Za sanaciju brane Peruća, idejni, glavni i izvedbeni projekt, 1996., kao voditelj projekta zaslužan je prof.dr.sc. Josip Rupčić, dipl. ing. građevine.
Na Međunarodnom sudu za ratne zločine, zbog zločina počinjenih tijekom napada na područje bivše općine Sinj, podignute su optužnice po zapovjednoj odgovornosti protiv Ratka Mladića, Milana Martića, Milana Babića i drugih.
Milan Babić pronađen je mrtav u pritvoru u Den Haagu, te je objavljeno da je počinio samoubojstvo. Po zanimanju je bio stomatolog, a u početku stvaranja srpske pobune u Hrvatskoj nalazio se na funkciji gradonačelnika Knina. Milan Babić pred Međunarodnim sudom za ratne zločine, između ostalog izjavio je sljedeće:
Izlazim pred ovaj Tribunal sa dubokim osjećajem sramote i kajanja. Dozvolio sam sebi sudjelovati u progonu najgore vrste protiv ljudi samo zato što su bili Hrvati a ne Srbi. Žaljenje koje osjećam zbog toga je bol sa kojim moram živjeti ostatak života. Molim moju braću Hrvate da oproste braći Srbima. Preklinjem moj srpski narod da ostavi prošlost iza sebe i okrene se budućnosti gdje će dobro, suosjećanje i pravda na neki način olakšati rezultate zla u kojemu sam i sam sudjelovao.
Brigadir u miru Branimir Petričević
Izvješće o tijeku oslobađanja šireg rajona HE „Peruća“, dao je Zdravko Banovac
Dana 27. 1. 1993. u vremenu od 09,00 do 14,00 sati uočeno je grupiranje snaga neprijatelja u selu Potravlje sa jačom koncentracijom u širem rajonu Peruče i selu Prolići. Odmah po uočavanju gomilanja snaga dali smo punu bojnu spremnost svim postrojbama na crti bojišnice kao i MTD-u.
U 13,00 sati izvješćeni smo od strane zapovjednika 1 domobranske bojne da se postrojbe u p/k, POG i postrojbe topništva nalaze na najvišoj razini bojeve spremnosti i da očekuju narednu zapovijed. O svemu smo izvijestili OC OZ Split i dežurnog operativnog 126 brigade HV koja je odmah otpočela sa mobilizacijom tenkovskih posada i dijela ljudstva 3. mtb 126. brigade HV.
Interventna skupina iz sastava TG-3 u zoni odgovornosti stavljena je u prvi stupanj sa zadaćom da se javi zapovjedniku 3 satnije domobranske bojne i da sudjeluje sa njim u izvršenju bojevnih zadaća.
U tijeku popodneva zapovjednik satnije VP 72 bojne javio se u zapovjedništvo 16 dp i stavio na raspolaganje 1 vod prema zapovijedi svojih pretpostavljenih. Isti je dobio zadaću da se u tijeku noći prebaci u selo Hrvace i bude u spremnosti da uz sudjelovanje sa ostalim postrojbama 16 dp, kada se za to stvore uvjeti upadne p/k neprijatelja.
U 15,00 sati zapovjednik Kenijskog bataljuna u nazočnosti Zapovjednika 126 brigade i NS 16 d.p. izjavljuje da je izgubio svaku kontrolu nad četnicima i svaku moguću komunikaciju sa svojim postrojbama na brani Peruća.
U 16,00 sati pripadnici UNPROFOR-a napustili su svoje položaje na Alebića Kuli koje su odmah zatim posjeli četnici. Odmah po izvlačenju snaga UNPROFOR-a i nastavkom koncentriranja snaga neprijatelja zapovjedili smo otvaranje topničke vatre po Alebića Kuli, z. Prolići i Dervenu. Vatra je bila učinkovita i ista je trajala 60 minuta.
U 18,00 sati u Zapovjedništvo 126 brigade HV pristigla je POG iz sastava 141 brigade HV jačine 40 pješaka i prema zapovijedi Zapovjednika pukovnije biva upućena u Zapovjedništvo 2 domobranske satnije 1 dom bojne sa zadaćom da težište POB-a ima u zahvatu komunikacije Prolići – Alebića Kula – Hrvace i spriječi uz sudjelovanje sa POG iz sastava 2 satnije 1 dom bojne pokušaj neprijatelja da tehnikom prodre u širi rajon s. Hrvace. 1 vod 4 satnije povučen sa odmora dobiva zapovijed da se podčinjava zapovjedniku 3 satnije.
U vremenu od 19,00 do 22,00 vršimo pregrupiranje snaga, snage u dodiru povlačimo u prednji kraj obrane sa izuzetkom 1 voda 2 satnije koji ostaje u z. Galići sa zadatkom da ukoliko se stvore uvjeti posjedne Alebića Kulu.
Zapovjednicima satnija izdata je zapovijed da cjelokupnim ljudstvom posjednu p/k obrane pojačaju osmatranje i budu u spremnosti da prihvate borbu sa neprijateljem, odbiju eventualni napad istog i stvore uvjete za prelazak u protunapad. Preciznu zadaću nakon procjene naših snaga dobit će na sastanku zapovjednika zakazanom 28. 1. 1993., u 02,30 sati.
U 01,30 sati na sastanku sa zapovjednikom 126 brigade HV dogovorili smo da nam 126 brigada HV ustupa: 2 tenka M 47, interventnu grupu TG-3 i 1 satniju 2 bojne koja se nalazi u pripravnosti u Trilju.
U 02,30 sati održan je sastanak sa zapovjednicima satnija i zapovjednikom 1 dom bojne 16 dp. Na tom sastanku cjelokupni kadar zapovjednika izjavio je da je ljudstvo u cijelosti na položajima i da su spremni sa 50-60 % ljudstva krenuti u napad sa zadaćom posjedanja Alebića Kule, HE Peruća i Denvera. Zapovjednik MTD-a izjavio je da je u svakom trenutku spreman otvoriti vatru po zadnjim elementima na tražene ciljeve. Sagledavajući situaciju odlučili smo u cijelosti jakom topničkom vatrom po prednjem kraju neprijatelja potisnuti i sa DG iz z. Soldići dijelom snaga 2 satnije posjesti Alebića Kulu, a vodom VP u zahvatu komunikacije Hrvace-Prolići-Potravlje izbiti u zaseok Prolići.
Na dostignutoj crti osigurati uvođenje snaga 1 satnije (1 vod 1 satnije, TG-3 grupa i 1 vod 4 satnije) preko brane Peruća sa zadaćom posjedanje Dervena. U narednoj zadaći u koliko se stvore uvjeti uz potporu snaga 1 satnije 16 dp i ovladavanjem Gornjeg dijela s. Potravlja nastaviti dalje napredovanje prema s. Maljkovu sa zadaćom ovladavanja Babića Briga i izbijanja na crtu Umac (tt 1120)- G. Kunci- B. Brig (tt 507).
Zapovjednik izviđačke desetine dobio je zadaću da u 01,05 sati po svitanju aktivno motri i javlja o uočenim ciljevima po dubini i da bude u spremnosti da navodi vatru topništva.
Na sastanku u 04,00 sati u Sinju sa Zapovjednikom Garnizona Sinj i Zapovjedništva 126 brigade HV NS 16 dp priopćeno je da obustavimo bilo kakva daljnja djelovanja da posjednemo p/k i onemogućimo bilo kakav prodor neprijatelja.
Do jutra neprijatelj nije borbeno djelovao a u ranim jutarnjim satima uočena je grupa m/v koji su se sa HE Peruća uputili prema Maljkovu i dalje prema Vrlici. Zaključili smo da se radi o vozilima UNPROFOR-a koja su definitivno sa cjelokupnim ljudstvom napustili branu i njezinu blizinu.
Ujutro su izviđači dojavili da neprijatelj vrši ukopavanje haubica sjeverno od B. Briga (tt507) za 300 m i da dalje gomila snage u širem rajonu brane Peruća.
U 08,15 sati tražili smo odobrenje zap. 126 br HV da otvorimo vatru što on nije odobrio.
Unatoč tome zbog pokušaja pješačkog proboja našeg p/k sa sjeverne strane brane i otvaranja vatre iz PAT 20/3 sa A. Kule po našim položajima snažnu topničku vatru po p/k neprijatelja otvorili smo u 08,30 sati.
U 10,15 sati srpski neprijatelj je aktivirao eksploziv na brani Peruća i potisnut jakom topničkom vatrom napustio posjednute položaje i u paničnom bijegu nastavio povlačenje prema selu Otišić.
Bilješke:
1.- Dnevnik događanja KŠ-a općine Sinj, 27. rujna 1991. godine. Petar Šimac izjavljuje, činim sve da “sve“ (ne) “odnesu“. Dokument u posjedu autora
2.- Izjava kapetana JNA Ivana Babića, od listopada 1991. godine, u posjedu autora
3.- Izvor: Izjava Slobodana Despinića od 6. 9. 1995. godine.
4.- Izvor: Izjava Vlatka Bandala
5.- Isto, Izjava Slobodana Despinića
6.- Već u listopadu 1992. Temeljem prijedloga Zapovjedeništva SOOV-a Sinj GSHV-a procijenio je da je nužno formirati jednu satniju od djelatnika SOOV-a Sinj, zbog angažiranja 126. brigade na južnom ratištu.
7.-Protiv napad
8.- Kriptozaštite.
9.- Komandno mjesto
10.- Privremeno zauzeti teritorij.
11.- Protuoklopna borba
12.- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata – Zagreb. Dokumenti, Knjiga 7. „Dokumenti Vojne Provenijencije „Republike Srpske Krajine“ (siječanj-lipanj 1993.), Zagreb, prosinac 2009., str. 41, broj 25. Komandant pukovnik Milan Đilas.
13.- S. Despinić, isto
14.- Izjava Jovana Bilića i Petra Bjelobrka VP-i i istražnom tužitelju 1995/96 godine.
15.- Izjava J. Bilić, Isto
16.- Nakon miniranja brane, za svoje zasluge Bjelobrk je u službi napredovao. Početkom 1994. godine, postavljen za načelnika ABK zaštite, a od siječnja 1995. godine, do akcije „Oluja“, bio je na položaju pomoćnika komandanta za pozadinu. Zarobljen u operaciji „Oluja“, a 1997. godine, osuđen na 15 godina zatvora.
17.- M. Sekulić, Knin je pao u Beogradu, str. 63-65.
18.- Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata-Zagreb. Dokumenti, Knjiga 7. „Dokumenti Vojne Provenijencije „Republike Srpske Krajine“ (siječanj-lipanj 1993.), Zagreb, prosinac 2009., str. 58, broj 38…
Brana Peruća-kronologija događanja-iz knjige brigadira HV-u miru- Branimira Petričevića…