Američka povjesničarka židovskog podrijetla, stručnjakinja za holokaust na prostoru Jugoslavije (s posebnim fokusom na NDH), dr. Esther Gitman spada u red znanstvenika koji se ne povode za trendovima, ideologijom ili simpatijama javnosti, nego u svome radu slijede jedini ispravan put – istinu, argumente i činjenice…
Godine prekopavanja arhiva i pažljiva raščlamba dokumenata, urodili su vrijednim radovima i knjigama od kojih su za nas Hrvate najzanimljivije one koje se odnose na NDH i blaženog Alojzija Stepinca; iz razumljivih razloga, jer kod mnogih još uvijek izazivaju “kontroverze” i sasvim oprečna mišljenja i stavove.
Njezina najnovija knjiga Alojzije Stepinac – Pillar of Human Rights (Alojzije Stepinac – Stup ljudskih prava) koja će biti predstavljena sutra, 13. veljače 2019. (na 59-u obljetnicu pokopa našeg blaženika), bavi se likom i djelom kardinala Stepinca na poseban način i preko njegova životnog puta i djelovanja otkriva kako je mladi hrvatski svećenik iz maloga Krašića i seljačke obitelji postao junakom nacije i Crkve i moralni uzor mnogim ljudima diljem svijeta. Njegova nepokolebljiva vjernost Kristu, materi Crkvi i svojemu narodu odolijevala je svim iskušenjima. Bio je glas istine, apologet vjere i neumorni borac protiv svake nepravde i sve što je govorio, pisao i poduzimao, činio je po svojoj savjesti. Upravo zbog toga što se nikad nije odrekao univerzalnih kršćanskih vrednota i Boga, ovaj produhovljeni svećenik je vođen istinom i slijedeći Krista postao istinskim svjetionikom i putokazom – nama i naraštajima koji dolaze poslije nas.
Kad osoba poput dr. Gitman, koja piše i govori na temelju osobnog iskustva (jer i nju je spasio kardinal Stepinac) i autentičnih dokumenata, svoj višegodišnji naporni rad pretoči u knjigu kao što je ova, to je pothvat vrijedan divljenja i poštovanja.
Čitavih godinu dana svakodnevnog prekopavanja i prikupljanja gradiva – pri čemu je kroz njezine ruke prošlo više od 30 tisuća dokumenata (uz 5000 faksimila koje čuva u osobnom arhivu) i bogato iskustvo iz ranijih godina, sadržani u ovoj knjizi koja nema drugih pretenzija osim da svjedoči istinu, jednako kako je to činio i pokojni kardinal i blaženik Alojzije.
Istina je naša nasušna potreba. I koliko god se ponekad činilo da je laž jača, ona je vrijedna svake žrtve. To nam poručuje i o tomu nam svjedoči časna i hrabra žena, dr. Esther Gitman.
Svaki njezin rad, knjiga, intervju, sve ono što napiše i kaže, prožeto je težnjom za istinom i pravednošću i to su te nemjerljive i neprocjenjive vrijednosti kojima teže ljudi sa savješću, oni koji se ne mire s lažima i ne dopuštaju da prevlada zlo.
I u svojim ranijim knjigama, dr. Gitman je jednako otvoreno i hrabro progovarala o mnogim događajima iz razdoblja Drugoga svjetskog rata koje danas u Hrvatskoj spominju samo rijetki, ponajprije iz razloga “kontroverzi” koje ih prate.
Počevši od svoje doktorske disertacije (1999. godine) na temu: Rescue of Jews in the Independent State of Croatia, 1941-1945. (Spašavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1942.-1945.) nadalje, bila je i ostala zaokupljena temama koje još uvijek prekriva koprena neznanja, šutnje, ili propagandnih laži koje su nam podmetnute umjesto povijesne istine.
Istom temom ona se bavi i u knjizi Kad hrabrost prevlada (iz 2011, u Zagrebu je tiskana, 2012.), gdje na 344. stranice dr. Gitman iznosi istinu o Židovima u NDH. I ovaj je istraživački pothvat iziskivao veliki trud – traganje za dokumentima, iščitavanje i analizu opsežne literature, brojne susrete i razgovore s preživjelim svjedocima događaja ili njihovim potomcima, dane i noći studioznog rada na sistematiziranju i provjeri gradiva.
I napor je urodio plodom.
Dr. Gitman je pronašla preko 450 pisama u kojima su mnogi Hrvati – od seoskih župnika i časnih sestara, do ustaških časnika i građana, često riskirajući vlastitu sigurnost ili živote, pisali ustaškim vlastima, pa i samome Paveliću, tražeći oslobađanje zatočenih. Autorica uz pomoć arhivskih izvora svjedoči da su se i čitava sela ili radni kolektivi znali svojim potpisima založiti za one koji su bili u nevolji i tražiti njihovo oslobađanje. I u ovoj knjizi, opet je naglašena uloga blaženog kardinala Stepinca, čije je zauzimanje za ljude (neovisno o njihovoj vjeri i naciji) bilo naročito izraženo, unatoč svim opasnostima koje su bile vezane s takvim njegovim djelovanjem. Brojni su Židovi i pravoslavci spašavani od deportacija (koje su vlastima NDH uvjetovali Nijemci), a bilo je čak i Stepinčevih kontakata s talijanskim okupacijskim dužnosnicima o prebacivanju onih kod kojih je to bilo moguće u talijansku zonu, kako bi ostali na životu i izbjegli transporte u njemačke radne ili koncentracijske logore. I u mnogim je slučajevima tadašnji zagrebački nadbiskup uspijevao. No, ni on nije bio svemoguć, niti je mogao zaustaviti rat i sve ono zlo koje se u tom ratu događalo.
Mada ima i onih koji iz ideoloških motiva ignoriraju i prešućuju njezin rad, dr. Esther Gitman i knjige što ih je napisala, danas su nezaobilazno štivo za svakoga tko traga za istinom i povijest Drugoga svjetskog rata, razdoblje NDH i povijest Katoličke crkve ne mogu se pisati a da se ne uzme u obzir argumentacija koju ona iznosi.
Ova je časna i hrabra znanstvenica 2015. godine primila Medalju za širenje istine o blaženom Alojziju Stepincu, koju joj je u ime Katoličke crkve u Hrvata i kardinala Josipa Bozanića dodijelio pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško.
Godine 2017., “Mreža hrvatskih žena” dodijelila joj je nagradu Friends of Croatia (Prijatelj Hrvatske), također zbog promicanja istine o kardinalu naše Crkve koji je u vihoru Drugoga svjetskog rata i tada porobljenoj Europi bio usamljen primjer časnog i hrabrog svećenika koji je dizao svoj glas za čovjeka, pravdu i istinu, osuđujući jednako svako zlo i sve što je upereno protiv Božjih zakona.
Hrvatskome narodu i našoj Crkvi osobe koje slijede istinu i pronose je svijetom su dragocjene; jer “na nas Hrvate i na našu povijest nabačeno je toliko blata, da bi svaki Hrvat koji može držati pero u ruci i zna pisati morao pisati istinu” – govorio je blagopokojni kardinal dr. Franjo Kuharić, živi svjedok Stepinčevih riječi što ih je ovaj izgovorio nakon njegova ređenja (15. srpnja 1945. godine) u zagrebačkoj katedrali obraćajući se mladima svećenicima: “Šaljem vas u krvavu kupelj”-
Dr. Gitman nije po krvi Hrvatica, ali zacijelo je mnogima i draga i bliska, jer naš je narod oduvijek prihvaćao čista i otvorena srca sve ljude dobre volje i časnih namjera.
Tomu nas, uostalom, poučava i životni put našega blaženika koji se svojom žrtvom i mučeništvom zauvijek upisao u crkvenu u nacionalnu povjesnicu…
Zlatko Pinter