IDS i pulski gradonačelnik Boris Miletić ponašaju se kao apsolutistički gospodari svega živoga i neživoga u Istri!
Koja demokracija, koja tolerancija, koji suživot, koja sloboda mišljenja?
NEMA TOGA U ISTRI, NEMA !
Zar pored IDS-a da bilo tko smije drugačije misliti, drugačije govoriti, drugačije pjevati i sa drugačijima ljudima se družiti?
A ne,ne ide to tako, nema šanse, pa tu je IDS, da misli umjesto nas, govori umjesto nas, bira nam strateške partnere, pjevače, goste i umjetnike, plaže gdje se ćemo se smjeti kupati ,Crkvu u kojoj se smijemo moliti, jer IDS je apsolutni gospodar naših misli, naših riječi, naših pjesama i naših života.
IDS uništio živote 4 500 Uljanikovih radnika, njihovih obitelji i njihove djece
Da naših života, jer je upravo IDS upropastio i uništio živote 4 500 Uljanikovih radnika, njihovih obitelji i njihove djece. Uništio je djetinjstvo njihovoj djeci, koja su IDS-ovom pogrešnom politikom došla na rub gladi.
I ne samo živote Uljanikovih radnika. Bez posla su prije njih, ostali radnici Puljanke, Istre-Veletrgovačkog, Mljekare, Mehanike, građevinskog diva Istragradnje, svijetski poznate trikotaže Arena, i to samo u Puli, a gdje je cjela Istra? Da ne spominjem u bescjenje prodan Arenaturist, promašeni projekt Brijuni- rivijera u pulskom zaljevu, kojemu je smetalo brodogradilište Uljanik i zato ga je trebalo uništiti.
Sve to nije bitno za IDS i Borisa Miletića!
O tome nije poželjno raspravljati, ugrožena egzistencija 4 500 obitelji ne brine IDS!
Borisa Miletića i IDS, najviše muči jedna knjiga, jer po njima treba zabraniti jedno obično predstavljanje knjige, jer to predstavljanje knjige će strašno ugroziti IDS- ovu apsolutističku Vlast u Istri! Knjiga je ” velika i opasna ” ugroza IDS-ove tolerancije, suživota i multikulturalnosti.
Boris Miletić oglasio se povodom predstavljanja Knjige “Mit o Jasenovcu” Romana Leljaka; citiram njegov dramatični apel;
„Najoštrije osuđujemo svaki pokušaj relativiziranja zločina i veličanja ustaškog režima te se u potpunosti ograđujemo od najavljene promocije knjige i dokumentarca slovenskog publicista Romana Leljaka „Mit o Jasenovcu“ u crkvi Sv. Ivana Krstitelja, rekao je gradonačelnika Pule Borisa Miletić.
“Sramotnim smatramo tvrdnje publicista, inače osuđivanog financijskog prevaranta, koji negira da je Jasenovac bio logor smrti u kojem je ustaški režim izvršio genocid i masovne zločine prema Hrvatima, Srbima, Židovima, Romima i svim pripadnicima etničkih skupina koji se nisu slagali s politikom ustaškog pokreta utemeljenoj na rasnim zakonima.
Umanjujući za nekoliko tisuća broj ubijenih žrtava pod ustaškim terorom u Jasenovcu, ovaj autor ne skriva svoje simpatije prema zločinačkom režimu NDH.
Strahote Jasenovca nedavno je osudio i sam kardinal Josip Bozanić, proglasivši ga stratištem nevinih ljudi, zbog čega je neshvatljivo da će se ova sramotna promocija održati upravo u crkvi kao mjestu molitve, mira i duhovnosti.
U Gradu Puli kao otvorenoj i tolerantnoj sredini u kojoj njegujemo vrijednosti mira, tolerancije i suživota nema mjesta govoru mržnje i toleriranju ustaštva.
Ovim putem pozivam župnika crkve Sv. Ivana Krstitelja da još jednom preispita svoju odluku i odmah otkaže gostovanje navedenog autora.“
Moram reći da nisam iznenađena ovakvim izričajem gradonačelnika Pule Borisa Miletića, koji sakriva sve promašene političke poteze svoje stranke i njega osobno kao gradonačelnika, neprestanom hajkom na nepostojeće ustaštvo u Istri.
Iako bi kao mlad i školovan čovjek ( sam je sebe tako predstavio), trebao poznavati povijest Istre, podsjetiti ću čitateljstvo sa par datuma da ustaša u Istri nikada nije bilo, da nikada NDH nije vladala u Istri.
Raspadom Austro-Ugarske , Istra je tajnim Londonskim ugovorom iz 1915. godine obećana Italiji, ako uđe u rat na strani sila Antante ( Engleska, Francuska i Rusija).Italija nije mogla dočekati ni sam kraj 1.svjetskog rata 11.studenog 1918.godine , već je 1.studenog iste godine, izvršila diverziju u pulskoj luci i potopila admiralski brod Viribus Unitis i 400 mornara uglavnom Hrvata, skupa sa zapovjednikom admiralom Jankom Vuković Potkapelskim. Nakon toga talijanska vojska i odredi squadre okupirali su Pulu i Istru. Okupacija je formalno potvrđena 12.listopada 1920.godine potpisivanjem Rapallskog ugovora. Istra je bila pod talijanskom vlasti do kapitulacije Italije 8.rujna 1943.godine, nakon čega je uslijedio narodni ustanak istarskih rodoljuba, koji je slomljen krajem rujna i početkom listopada Romelovom ofanzivom i uspostavom njemačke vlasti ,do oslobođenja Istre od strane NOV Jugoslavije u svibnju 1945.godine. Kako se iz navedenog vidi, nigdje traga ni ustašama, ni NDH.
Boris Miletić naziva autora financijskim prevarantom, međutim ne spominje ( jer se ne uklapa u njegove optužbe) da je Roman Leljak pobijedio na lokalnim izborima u Općini Radenci, u susjednoj Sloveniji i postao – župan, a ne financijski prevarant!
Borisu Miletiću očito nije stalo da se sazna puna istina o Jasenovcu, jer dokumente koje je Roman Leljak pronašao u Beogradskim arhivima koje Boris Miletić nije ni vidio, naglašavam, na neviđeno proglašava “simpatijama autora prema zločinačkom režimu NDH”
Nitko ne negira postojanje NDH, nitko ne negira ni njen karakter države kao njemačko-talijanski protektorat, nitko ne negira počinjene zločine, što je uostalom rekao i Kardinal Bozanić, što Boris Miletić naglašava . Ali isto tako nitko ne može spriječiti povijesna istraživanja do pune istine. Jer komunističke vlasti bivše Jugoslavije otvorile su mjesta osnovanoj sumnji u točnost njihovih podataka, brojkama koje su od prenapuhanih 700 000 žrtava spale na 83 000 . I to se pokazalo kao netočno, jer su na popisu ljudi koji su stradali ili umrli negdje drugdje, a ne u Jasenovcu. Svaki pošten i razuman čovjek kojemu je stalo do istine i pijeteta prema svakoj žrtvi biti će otvoren za daljnja istraživanja, a ne da se žrtve dva i više puta viktimiziraju.
Boris Miletić izgleda ne shvaća pojmove kojima se stalno razbacuje” njegujemo vrijednosti mira, tolerancije i suživota nema mjesta govoru mržnje” , jer je upravo ON sa ovim svojim tekstom pokazao netoleranciju, isključivost i govor mržnje prema neistomišljenicima, a bez istine nema mira.
Nedavno su IDS i Boris Miletić izdali priopćenje o nepromišljenom govoru Antonia Tajanija na Dan sjećanja na žrtve Fojbi i esule , optante ,sa riječima No pasaran! Dakle nema promjena granica, ali isto tako je Boris Miletić pozvao na komemoraciju žrtava eksplozije na Vergaroli u kolovozu 2018. godine predstavnike općine Pula u egzilu. Nije se protivio nazočnosti iredentističke općine Pula u Egzilu. Zar nije kontradiktorno?
I Talijanski fašisti su bili protiv knjige pa su palili knjižnice i Narodne domove po Istri
Ta hajka Borisa Miletića na predstavljanje knjige podsjetila me na događaje iz prošlosti Istre. Dakle kada su Talijanske fašističke squadre ušle u Pulu i okupirale Istru, nakon diverzije u pulskoj luci, a prije potpisivanja Rapallskih ugovora 12. listopada 1920. godine ,prvo što su učinili zatvorili su i zabranili rad svim čitaonicama u Istri. Fašisti su 13.srpnja 1920 godine zapalili hrvatski Narodni dom u Puli ,koji je do temelja izgorio ,a u njemu i 7 000 knjiga u knjižnici koja je bila u domu. Zapaljeni su i izgorjeli Narodni dom u Trstu ,te hrvatska Tiskara u Pazinu. što je bila jedna od prvih fašističkih akcija javnoga spaljivanja knjiga u Europi. Uništene su i pučke knjižnice u Buzetu (1921.) i Voloskom (1922., s 3.500 knjiga) te pojedine školske knjižnice i knjižnice hrvatskih i slovenskih čitaonica.
Prezentacija knjige dogovorena je za 22. veljače 2019.godine u Crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Puli. Crkva kao institucija nije pod apsolutističkom IDS-ovom vlasti u Istri. Crkva ima diplomatski imunitet, po Ugovoru o pravnim pitanjima između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Naime, članak 7. kaže da “Republika Hrvatska jamči nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela te crkvenih prostora”
Ima li namjeru Boris Miletić i dalje vršiti neprimjeren politički pritisak na Katoličku crkvu i župnika crkve Sv. Ivana Krstitelja u Puli?
Jer ako ima podsjetila bih ga opet na bremenitu prošlost Istre kada su talijanski fašisti 7. svibnja 1921.godine, spalili župni ured u Kringi i teško zlostavljali tada mladog župnika Božu Milanovića, koji je zaslužan za pripojenje Istre Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj FNRJ.
Piše / Lili Benčik
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**