Sinoć je na HTV- u (Prvi program, 20,00 sati) u emisiji “U svom filmu” ugošćena naša istinska glazbena diva, jedna od rijetkih umjetnica iz tog kruga za kojom se nikad nisu vukle afere, tračevi niti bilo kakvi “repovi” sukoba s kolegama iz branše ili “pikanterija” iz osobnog života (iako je na sceni već više od 50 godina), Radojka Šverko…
Dokaz je to da čovjek može ostati svoj koliko god se to ponekad činilo nemogućim i da samo od njegovog karaktera i stava ovisi hoće li pristati umočiti se u kaljužu ili će kroz život kročiti uzdignute glave ne odričući se svojih načela i uvjerenja.
Dama koja je bila i ostala uvijek ista – skromna i samozatajna, tiha i povučena – i nakon svih ovih godina i nastupa u najvećim svjetskim dvoranama, bezbrojnih priznanja i nagrada, pohvala i hvalospjeva, iskreno, jednostavnim riječima progovara o svome životu, profesionalnoj karijeri i pogledu na svijet. Podsjeća na neko vrijeme koje je (čini se) već iza nas i teško će se vratiti. Na vrijeme u kojemu su pravi glazbenici-umjetnici, gazili preko trnja do uspjeha i da bi nešto postigli u tom fahu, morali imati prije svega prirodnog dara i talenta. Na vrijeme odricanja u kojemu je bilo više krvi, znoja, suza i razočaranja nego lovorika, ali su hrabri, sposobni i odlučni uspijevali. Ponosna i odlučna žena bogatog životnog i umjetničkog iskustva, podsjetila nas je onako “usput” i na neke vrijednosti koje ne rijetko zapostavljamo iako naš život čine potpunijim, plemenitijim i smislenijim.
Osim popularne glazbe, Radojka Šverko pjeva i duhovne, džez pjesme, operne arije. Jednako dobro na španjolskom kao i na hrvatskom jeziku. Glazbeni stručnjaci svrstavaju je među najsvestranije glazbene umjetnice posljednjih desetljeća u Hrvatskoj. No, i pored svega toga, nikad nije postigla međunarodnu karijeru i slavu kakvu je zaslužila. Vjerojatno je ovoj okolnosti doprinijela i njezina skromnost i otklon od svake želje za samo-promocijom i postizanjem uspjeha po svaku cijenu.
U isto je vrijeme nastojala biti majka, kućanica i sačuvati jedan dio svoga obiteljskog, intimnog života samo za sebe. Nikad nije pristala na to da sve podredi karijeri, jer i pored velike ljubavi za glazbu, osjećala je i znala da se život sastoji i od drugih vrijednosti i sitnih svakodnevnih radosti i zadovoljstava i da ga tek sve to u svojoj ukupnosti čini potpunim i vrijednim.
Njezina promišljanja o životu, stvarnosti i današnjem svijetu (moralnim i etičkim vrijednostima, tretmanu umjetnika, medijima i svemu drugome što nas okružuje i s čime se srećemo) prožeta su jednom filozofijom koja se mnogima danas (možda) čini zastarjelom, ali u suštini riječ je o duboko logičnom, razložnom i poštenom pristupu realnosti osobe s bogatim životnim iskustvom kojoj su vlastita načela uvijek bila sidro, spas od svih bura i oluja kroz koje je prolazila.
Prava je rijetkost da bilo koja javna osoba (pogotovu s naše estrade) tako otvoreno i izravno progovori o svome svjetonazoru, shvaćanjima obiteljskih vrijednosti, odgoju djece, ali i o fenomenu medijske manipulacije i drugim pošastima koje u stopu prate ovaj naš današnji “moderni” i “suvremeni” život, pa i estradu.
“Publika prihvaća ono što joj se nudi…ne samo u glazbi” – samo je jedna od misli što ih je s nama podijelila diva čarobnog glasa, hrvatski nacionalni ponos, umjetnica i dama kakve su kod nas prava rijetkost, velika i neponovljiva Radojka Šverko.
Nikad nije podlegla svjetlima reflektora i dopustila da joj novac, slava i menadžeri upravljaju životom. Išla je za svojom zvijezdom svjesno se lišavajući velikih honorara, naslovnih stranica tjednika i tabloida, bombastičnih TV intervjua, glamura i luksuza, vođena samo i isključivo ljubavlju prema ljudima i glazbi.
S jednakom strašću pjevala je u zagrebačkoj bolnici ‘Vrapče’, kazalištima, na humanitarnim koncertima, u televizijskim emisijama i diljem svijeta gdje je u velebnim i blistavim dvoranama na nastupima osvajala zapažene nagrade (Tokio, Los Angeles, Puerto Rico, Bratislava, Atena, Madrid, Caracas, Firenza, Seoul, Rio de Janeiro, Palma de Mallorca, Curacau itd., itd.)
Ali, uvijek se vraćala Domovini, svojoj Hrvatskoj (u kojoj se kako kaže “uvijek osjećala najbolje”).
Ostala je svoja, ali i naša. Jedna, jedina, neponovljiva. Kroz desetljeća javnih nastupa i milijune snimljenih nosača zvuka, preko čarobnog glasa i nezaboravnih, virtuoznih izvedbi, oplemenila je i naše vrijeme i naše živote.
Hvala joj!
Nadajmo se da ćemo još dugo uživati u njezinim izvedbama.
Izdvojite 55 minuta i pogledajte snimku emisije, nećete požaliti: