Krajem prošle godine u Zagrebu je gostovao srbijanski pisac, deklarirani četnik – Vuk Drašković. U kinu Europa predstavljao je nekakvu svoju knjigu, a u prvom redu sjedio je njegov prijatelj i istomišljenik Milorad Pupovac, tzv. Srbin po zanimanju…
Nu, koga nam je Pupovac doveo u glavni grad, najbolje svjedoči otvoreno pismo koje je Vuk Drašković u veljači 1991. poslao na adresu prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Sjećate se?
Evo, što je tada mislio i sanjao ovaj srbijanski četnik.
Pismo počinje ovako:
„Gospodine Tuđman. Prenosim Vam zahtjev članstva Srpskog pokreta obnove (SPO) da, prije svega zbog hrvatskog naroda, odmah naredite razoružanje svih tamošnjih terorista i umobolnih ljudi. Ako, zaista, volite Hrvatsku i Hrvate, zaštite ih, najprije, od Vama podčinjenih i povampirenih aveti Endehazije, jer će samim tim, svaka zaštita Hrvatske i Hrvata od Srba i „velikosrpske vojske“ biti izlišna, nepotrebna. Ne gurajte svoj narod u katastrofu neslućenih razmjera, koju mu nesumnjivo donosi oružani sukob sa Srbima.
Iz činjenice da su začetnici ideje, kojoj možda i nesvjesno služite, dva puta u ovom vijeku počinili nekažnjeni genocid nad Srbima, kao da se izvlači pouka da se zločin isplati. Nikada, nikada više! Na prvi zamah povampirenog ustaškog noža, na prvi hitac u trbuh, na prvu bombu bačenu na obitelj, uslijedit će odgovor potomstva onih iz Jasenovca i Jadovnog, pa će, bojim se, makar i sa zakašnjenjem, doći do naplate i sadašnjih i starih dugova. Knin neće nestati. Knin nitko neće mrcvariti, dok je na svijetu i jednog Srbina. Mi ne vjerujemo da su porivi zločina ovladali najvećim dijelom hrvatskog naroda. Mi vjerujemo da totalitarna manjina prisvaja sebi atribute čitave nacije.
Ako je, međutim, naša procjena pogrešna, onda tu i takvu Hrvatsku odmah izdvojite iz Jugoslavije. Zajednički život je nemoguć i besmislen sa tolikom mržnjom i bezumljem. Pomirite se, međutim, u tom slučaju sa tim da ta Neovisna Hrvatska ne može odnijeti sa sobom ni djelić zemlje nastanjene Srbima. Krvlju srpskom, koja je tekla sa ustaške kame, i logorima i jamama našim, postavljene su, vječne i nepomične, međe Srpskoj Krajini. Pod ustaškom šahovnicom i sa hrvatskom puškom na hrvatskom ramenu, putujte „u Europu“, idite gdje vas je volja, samo ne među Srbe, na njihovu zemlju i grobove.
I znajte: ovo nije 1945., ovo je 1991. godina. Nema više Njega i Njegovih, koji su nacističku Hrvatsku, poraženu u ratu, nagradili teritorijem koji joj nikada nisu pripadali. Mirovni ugovor sa tom poraženom Hrvatskom, čiju ste zastavu i nacističku misao preuzeli, još nije potpisan, niti su joj granice određene.
Ustaška Hrvatska je, gospodine Tuđman, i moralno, i civilizacijski, i vojnički, i razumski, i u svakom povijesnom i ljudskom pogledu, invalidna da diktira uvjete svog opstanka u Jugoslaviji ili odlaska iz Jugoslavije. Možda mnogi u Europi i svijetu ne znaju da je šahovnica jurišala na Moskvu, Staljingrad, i da je Jasenovac 40 puta veći od Mauthausena. Srbi to ne zaboravljaju. Ono što ne prestaje nanositi bol, ne pomiče se iz narodnog sjećanja. I još nešto. U onim trupama, čiji je zadatak da trančiraju Knin, hoćete li biti i Vi, general Špegelj, ministar Boljkovac, gospodin Šeks i ostali vrhovnici? Ili kanite da u zločin, u klaonicu, tjerate tuđu djecu? Čast nalaže da svoje ideje zastupate svojim glavama. Ipak, u nadi da će razum pobijediti.“ – napisao je Vuk Drašković, predsjednik SPO.
Na ovaj četnički pamflet vrlo su brzo odgovorili iz Ureda predsjednika Republike Hrvatske. Među ostalim su istaknuli da je predsjednik Tuđman pročitao ovo pismo i u duhu dosljednog opredjeljenja hrvatskog vodstva za dijalog (posebno sa suprotstavljenim mišljenjima), zamolio da mu odgovore.
„Ton Vašeg pisma, izrečene prijetnje, pa i uvrede, otklanjaju mogućnost da Vam predsjednik Tuđman osobno odgovori. Cijenimo Vašu nakanu da se izravno obraćanjem predsjedniku Republike Hrvatske zauzimate za mirno rješenje političkih sukoba i podržavamo nadu „da će razum da prevagne“. Međutim, iznenađeni smo količinom mržnje i predrasuda prema hrvatskom narodu koji žestoko probijaju iz Vašeg pisma. Odnos prema predsjedniku Tuđmanu jednako je dvojan: s jedne strane nastojite se ophoditi učtljivo, a s druge ga optužujete da je „preuzeo barjak i nacističku misao poražene Hrvatske“. Bez obzira kakva su Vaša intimna stajališta prema hrvatskom narodu i predsjedniku Tuđmanu osobno, kao odgovoran političar koji zastupa dio biračkog tijela Srbije, ne bi smjeli bezrezervno prihvaćati teške optužbe protiv hrvatskog naroda i njegova legitimna vodstva na temelju pokušaja montiranja tipično staljinističkog procesa, čijih metoda bi se i Vi kao deklarirani antiboljševik mogao gnušati.“(…) „Ali čak i onda kad bi bili sasvim u pravu da su hrvatskom vodstvu „potčinjene povampirene aveti Endehazije…““teroristi i umobolni ljudi“ od Vas bi se očekivalo da svoj neprekriveni prezir ne proširujete na cijeli hrvatski narod. Jer, Vi u pismu tvrdite da je „ustaška Hrvatska, gospodine Tuđman, i moralno, i civilizacijski, i vojnički i razumski i u svakom pogledu –invalidna da diktira uslove svog opstanka u Jugoslaviji ili odlaska iz Jugoslavije“.
„Čini se da je Vama jedino logično i normalno da hrvatskom narodu takve uvjete diktira Srbija.“ (…) „Vrijedi li uopće bilo kakav argument protiv mržnje s kojom Vi i Vama slični pobornici velikosrpskog ekspanzionizma nastupate? Zato, ako se pozivate na razum, koji bi zbilja morao prevladati, ne prijetite teritorijalnim komadanjem Republike Hrvatske i ne sudjelujte u bjesomučnoj hajci protiv svega što nosi hrvatsko ime. Ne podcjenjujte ni razum srpskog naroda koji će, nadamo se, znati, ako ga natjerate da iz Srbije dođe na komadanje Hrvatske, presuditi o tome što je obrana slobode a što osvajački pohod.“ – kaže se među ostalim u odgovoru Vuku Draškoviću.
E, sad se postavlja pitanje, koji je Drašković pravi? Onaj iz 1991. ili iz današnjih dana?
Odgovor bi mogao biti, zar ne gospodine ili druže Pupovac, – jednom četnik, uvijek četnik!
Mladen Pavković
Vezane vijesti: