Doktorica znanosti Ljiljana Zmijanović, bila je jedna od šestero kandidata koji su aspirirali na mjesto novog ravnatelja Nacionalnog parka “Krka”. Izborom je, razumije se, razočarana, čeka službenu obavijest Ministarstva i obrazloženje odluke, a onda će odlučiti, kako kaže, što dalje poduzeti. Ljiljana je, naime, i nezaposlena hrvatska braniteljica, i trebala bi, sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, imati prednost pri zapošljavanju, pod uvjetom da ispunjava sve natječajne kondicije. A ispunjava. Čak i više od toga. Jedina je doktorica znanosti. Radila je 12 godina u NP-u “Krka”. Danas povremeno predaje u srednjoj školi (Ekonomskoj i Turističkoj), sudjeluje u pro bono projektima, bavi se istraživanjima…
Ipak, nisam. Nadala sam se, da će se izbor izvršiti na temelju referencija i kriterija izvrsnosti.
– Najavili ste da ćete se žaliti s obzirom na to da imate sve uvjete, a i nezaposlena ste braniteljica?
Kad dobijem službenu odluku i vidim obrazloženje, znat ću koji su bili kriteriji odabira, vidjet ću pouku o pravnom lijeku i donijeti odluku.
– Dobili ste potporu ministra Tome Medveda i braniteljskih udruga u kandidaturi?
– Da, i hvala im na tome. Dvojila sam hoću li se uopće pozvati na tu prednost pri zapošljavanju. Da se javio netko tko ima bolje referencije od mene, povukla bih se iz natječaja i ponudila suradnju i pomoć na drugi način. A onda sam ipak odlučila, prvi put, pozvati se na Zakon o prednosti hrvatskih branitelja pri zapošljavanju. Mada i bez tog zakona, smatram da su moje kompetencije neusporedive s drugim kandidatima. Doktorat, magisterij znanosti vezano za zaštićeno područje, 12 godina rukovodećeg iskustva, međunarodna priznanja i nagrade…
– Kad ste doktorirali?
Magistrirala sam 2010., a lani sam doktorirala. Doktorska tema mi je bila “Integralno održivo upravljanje zaštićenim područjima”, a tema magistarskog rada “Integracija kulturne baštine u turističku ponudu Nacionalnog parka Krka”. Objavila sam 14-15 znanstvenih radova koji su recenzirani od najmanje 20 eminentnih doktora znanosti iz zemlje i inozemstva.
– U NP-u Krka ste radili 12 godina. Zašto ste otišli?
U NP sam došla 1997. i zatekla potpuno devastiran Park. Radila sam 12 godina, na projektima kulturne baštine, i bila voditelj Službe za promidžbu NP-a. Razvijali smo Park i njegovu strukturu, od prvog Pravilnika nadalje. I današnji model upravljanja Parkom ima određena uporišta u tome. Istraživala sam modele upravljanja i već tada je bilo vidljivo da dolazi do saturacije zone temeljnog fenomena. Na to sam ukazivala više puta ravnatelju. Sve teže smo se nalazili “na istoj valnoj dužini”, i kod izrade nove sistematizacije bilo mi je ponuđeno radno mjesto koje sam smatrala degradirajućim. S jedne strane napredujete na magisteriju, dobivate međunarodne nagrade i priznanja, vodite projekte, ekspedicije, a s druge strane vas degradiraju. Nisam prihvatila i jednostavno sam otišla.
– Javno ste ustvrdili i da je projekt visećeg mosta zapravo vaša ideja na kojoj ste radili prije odlaska iz NP-a?
Da, to je činjenica i o tome sam komunicirala već s javnošću. Taj je projekt započet 2001., s jednom inicijativom koja se zvala Ekspedicija, i pokrenut je u suradnji s Hrvatskim istraživačkim klubom. Idejni projekt je rađen 2003., ali sve je to još u fazi ideja, još nema ni lokacijske dozvole, tek treba dobiti uvjete gradnje…
Moj profesionalni znanstveni život je, inače, punih 20 godina vezan za NP “Krka” i za upravljanje zaštićenim područjima. Sada jednostavno želim primijeniti u praksi rezultate svojih istraživanja i zato sam se prijavila na natječaj za ravnatelja. Jer kad uložite toliko rada u jedan posao, želite i svojim znanjem pridonijeti boljitku.
– U kakvim odnosima ste ostali s ljudima iz NP-a? Jeste li se rastali u prijateljstvu ili konfliktu?
Ostali smo u jako dobrim odnosima. Ali, najbolje da o tome pitate ljude u odjelu koji sam vodila. Često dolazim u NP, pa i kad se nedavno snimao dokumentarni film “Rijeke Hrvatske”, sudjelovala sam u tome pro bono. Volim se naći u Parku s kolegama iz moje nekadašnje službe koja se dobro održala, jer sam birala kadar isključivo po kriteriju kvalitete i izvrsnosti. Ponosna sam i danas na te ljude. Moj odsjek je bio zadužen i za plan posjeta princeze od Monaka, Billa Gatesa, kralja i kraljice Belgije… Kad je bilo prvo razminiranje u Parku, princeza Karolina me pitala kako može donirati sredstva za razminiranje, uputila sam je prema institucijama i ta je pomoć realizirana.
Ljiljana Zmijanović-Foto-Ličko ratište-Lički Ribnik 1992 godine
– Vaš je suprug istaknuti član vladajućeg HDZ-a, vi ste hrvatska braniteljica, doktorica znanosti, članica HDZ-a od 1990., i što mislite, zašto stranka manje stoji iza vas nego iza drugih kandidata, makar imate bolje referencije? Ni vaš suprug svojevremeno, iako je ispunjavao uvjete, nije prošao za predstojnika državne uprave. U čemu je stvar?
To uistinu nije pitanje za mene. Nikad ne volim ni spominjati stranačke iskaznice. Isto retoričko pitanje, u čemu je ta zapreka, i ja sebi postavljam, i da znam odgovor, rado bih vam kazala. To se pitaju i moji roditelji, moji učenici… Svjedoci smo hipokrizije, krize društvenih vrijednosti, a to je neodvojivo s ovim čudnim kriterijima. Ovo je samo jedan od takvih slučajeva kojima danas svjedočimo. Sve što radimo danas ima refleksiju u budućnosti i o tome bi trebali misliti oni koji te poruke šalju, koji takve odluke donose. Moralna i profesionalna izvrsnost morale bi biti ključni kriteriji. Loš kadar će teško ikad postati dobar. Nisam karijerist i mogla bi jednako pridonijeti i u drugom segmentu NP-a, ne moram biti ravnateljica, meni fotelja nije primarna.
– Radili biste u NP-u i kao stručni suradnik?
Rado, s tim nemam nikakav problem, jer ja sam prije svega znanstvenica. Kad sam čula odluku osjećala sam se poniženo, i znanstveno, i moralno, i profesionalno. Međutim, kad dobijete pozitivnu recenziju od rada – a upravo mi je prihvaćen rad “Problematika mjerenja učinkovitosti upravljanja zaštićenim područjima” – to vam bude prava satisfakcija. Ako ćemo pričati o entuzijazmu zbog kojega je navodno ministar izabrao kolegicu Slavicu, ja bih i po tome bila prva. I kad sam otišla iz Parka i okrenula se drugim istraživanjima, profesori su me usmjeravali prema NP-u jer tu sam najbolja. U moj doktorat uložili su velik novac moji roditelji, suprug, ja, država, i vrijeme je da se vrati uloženi kapital u mene. Tako se to radi u svijetu. Ali ne i kod nas…