U sportskoj povijesti Imotske krajine sada je definitivno sve jasno i potvrđeno. Ivan Katanušić, 28-godišnji reprezentativac Hrvatske, je uz legendarnog boksača Matu Parlova, osvajača europskog, svjetskog i olimpijskog zlata, najveći sportaš Imotskog svih vremena, donosi slobodnadalmacija.
Katanušić je čak osvojio dvije svjetske zlatne medalje više, na nedavnim Svjetskim atletskim igrama u Sharjahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima pobijedio je u bacanju diska i kugle s rezultatom 57,15 za disk i 15,35 metara u kugli. Tako je zlatnim slovima utisnuo svoje ime u sportsku povijest rodnoga kraja. Pri tome je u disku postavio i novi europski rekord.
Kako to u Ivana biva, a nakon svake osvojene zlatne, srebrne ili brončane medalje, vijest ponajprije sazna njegov Imotski, točnije majka Sretenka i otac Milan, koji potom obavijeste sve Ivanove prijatelje, daljnju i bližu rodbinu. Bilo je tako i ovoga puta s viješću iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
– Ivan je ponovno digao dvije zlatne, jednu u disku i jednu u kugli. Za ostalo, kako je doli sve bilo imaš WhatsApp i njegov mail i zovi i pitaj. Meni i Sretenki je važno da je dobrog zdravlja i da će uskoro doći malo u Imotski na materinu spizu – javio nam je niti sat vremena nakon najnovijeg Ivanovog uspjeha u Emiratima njegov otac Milan.
Treninzi i masaže
Ništa čudno za Ivana promislismo, no kako je tek početak sezone i forma se polako “teše”, ipak je to bilo vrlo ugodno iznenađenje. Stoga smo ga nazvali i odmah imali milijun pitanja. Od onih je li očekivao ovaj izvrstan rezultat, kako mu je zdravlje , a nakon niza povreda, koji mu je slijedeći cilj i dakako, kada će u svoj najdraži grad na svijetu, Imotski?
– Moram priznati da sam trenirao cijelu ovu zimu i to dva puta na dan. Dakako, masaže i ostale popratne vježbe išle su uz to. No, ono najvažnije, hvala dragome Bogu nije bila nikakvih povreda. A sjećaš se proteklih mjeseci i godina što sam sve proživio, bolje i da ne pomislim o tome – bile su prve Ivanove riječi nakon dolaska iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u Zagreb.
I sada samo spomenimo što je sve prošao taj imotski junak, na koji se način vraćao u sam svjetski vrh bacača diska i kugle. Osim što je rođen bez potkoljenice desne noge, prošao je Scile i Haridbe sa ozljedama, lomovima zdrave lijeve noge 2015., pucanje ligamenata na stopalu zdrave noge 2016. u Brazilu prilikom nastupa na Paraolimpijskim igrama, iste godine u prosincu operirao je slijepo crijevo te sindrom sraza skočnog zgloba u svibnju 2018. godine.
Za većinu i najodvažnijih zdravih sportaša sve ovo bio bi putokaz da se ostave baviti sportom, nađu neki posao i smire se. No, za Ivana Katanušića to je samo bio poziv da nastavi.
Teški trenuci
– Bilo je teško, moram priznati da mi se svašta motalo po glavi. Ako bih se ostavio sporta, srušio bi se sav moj svijet. Sjetio sam se svega od malih nogu, odrastanja uz protezu, mojih utakmica na nogometu u Imotskom gdje sam bio ravnopravan sudionik mojim zdravim prijateljima koji su me primili kao da sam najzdraviji, vikali na mene kada ne bih zabio gol, kada ne bi pretrčao nekoga u igri.
– I rekao sam sebi: “Ivane uzdigni se i nastavi sa svojom ljubavi, nastavi s atletikom, bacaj, treniraj, jer je to tvoj život”. I evo me sada iz Emirata s dva zlata. A u Emiratima su mi bili idealni uvjeti, temperatura plus 20 stupnjeva, moj trener Roland Varga mi govori da bi mogao dignuti bar jedno zlato jer je kao iskusni stručnjak vidio koliko sam naporno radio cijelu zimu.
– Moram priznati da sam bio samouvjeren kao nikada. I kada sam hitnuo disk i poslije i kuglu, vidio sam da to ide baš onako kako sam zamišljao. Zato je i ovaj uspjeh garancija da sam konačno prebrodio krizu ozljeda. To je lijep osjećaj kada znadete da vam je duh jak. A ja imam taj imotski inat i mislim da će i naredni nastupi biti uspješni.
Plasman u Tokio
Ima ih i to vrlo značajnih?
– Već je jedan apsolviran. Pet dana nakon nastupa u Emiratima imao sam, kao član moga drugog kluba AK Zrinjevac, nastup na prvenstvu Zagreba u bacačkim disciplinama i to za zdrave osobe. Zauzeo sam treće mjesto u bacanju kugle (7,26 kg) s osobnim rekordom 14,07 metara. Nije to mala stvar.
– Glavni mi je cilj dobar plasman u studenom ove godine na Svjetskom prvenstvu za osobe sa invaliditetom u Dubaiju, a samim time i plasman na Paraolimpijske igre u Tokiju 2020. godine.
Želim posebno zahvaliti svom treneru Rolandu Vargi, svom klubu AKOSI URIHO, fizioterapeutu Željku Čopu. Bez tih samozatajnih i vrijednih i stručnih ljudi ni ja ne bio postigao ove rezultate koje postižem – veli nam Ivan.
I tako imotski junak Ivan Katanušić vratio se ponovno iz ponora ozljeda koje ga nisu mazile na najbolji način. Predstavio je svoju zemlju s dvije zlatne medalje, svirala se hrvatska himna u Emiratima najavljujući još mnogo lijepih vijesti i odličnih rezultata, konačno i još zlatnih medalje Ivana Katanušića.
2014: Europsko prvenstvo, Swansea, Wales: Srebrna medalja u bacanju kugle te brončana medalja u bacanju diska2016: Europsko prvenstvo, Grosetto, Italija: Zlatna medalja u bacanju kugle te srebrna medalja u bacanju diska
2016: Paraolimpijske igre, Rio de Janeiro, Brazil: 5. mjesto u bacanju diska
2017: Svjetsko prvenstvo, London, Velika Britanija: Brončana medalja u bacanju diska
2017: Svjetske igre, Monte Gordo, Portugal: Zlatna medalja u bacanju kugle i diska
2018: Europsko prvenstvo, Berlin, Njemačka: Srebrna medalja u bacanju diska
2019: Svjetske igre Ujedinjeni Arapski Emirati: Zlatne medalje u disku i bacanju kugle-donosi slobodnadalmacija.
Piše- B. Ć.