U Podgrađu nedaleko Benkovca jučer je kod spomen- obilježja s velikim križem odana počast Nikoli Niki Žiliću, nevinoj civilnoj žrtvi velikosrpske agresije koji je 21. ožujka 1992. godine mučki ubijen na kućnom pragu. Molitvu odrješenja je predvodio don Darko Marušić, župnik Perušića…
– Za ubojstvo našeg Nike optuženi su Nebojša Baljak i Stevan Ivanišević, iz susjednog sela Kožlovca. Istragu je vodila i milicija tzv. Krajine, a našem pravosuđu još su uvijek nedostupni, rekao je Ive Čerina, Žilićev susjed, invalid Domovinskog rata te je nastavio:
– Naredba za ubojstvo našeg Nike Žilića došla je od tadašnje benkovačke vlasti. Zoran Tadić, šešeljevac iz Loznice, bio je postavljen za “načelnika bezbednosti Teritorijalne obrane Benkovac”, čiji je zapovjednik bio Zoran Lakić iz Benkovca. Tadić se prikazivao dvolično, kao dobronamjeran nadgledao je iseljavanje naših ljudi i njega se ovdašnje žene sjećaju. S tim su bili upoznati i Stevan Mimić iz Bukovića zvani Gagarin, šef Crvenog križa, te Savo Štrbac, bivši odvjetnik nadležan za nestale i razmjenu, tvrdi Čerina.
Nikola Niko Žilić bio je u najboljim godinama, kaže Čerina, tek je napunio 47 godina. Bio je vrijedan, radišan, naročito u poljoprivredi u kojoj je imao zavidne rezultate. Na prvom mjestu mu je bila obitelj, sa suprugom Janjom je imao troje djece.
– Od oko 100 ljudi u selu je početkom 1992. godine ostalo još oko 20 žitelja. Kad su četnici uvidjeli da ih ne mogu otjerati s prijetnjama i devastiranjima kuća, 11. ožujka 1992. godine su srušili crkvu sv. Duha. Deset dana potom našeg Niku krvnici su na okrutan i stravičan način ubili kod kućnog praga, kad je iz stare išao u novu kuću u kojoj su mu bili supruga i maloljetna kćer. Koja je to tragedija i šok bio. Sinovi su mu srećom već otišli iz sela, ističe Ive Čerina.
Na ovoj izuzetno dojmljivom događaju prepunom emocija i molitve nazočila je obitelj Janje Žilić, Svetimir Vinko Birkić, predsjednik MO Podgrađe, Tomislav Bulić, gradonačelnik, njegovi zamjenici Tomislav Klarica i Paulina Kulaš, vijećnici Branko Kutija i Nikola Šegota, županijski pročelnik Lovro Jurišić, Nedjeljko Genda iz benkovačkog UHDDR-a, Milorad Guzić iz HVIDR-e Benkovac, vatrogasci, policija, direktori gradskih ustanova te žitelji ovog benkovačkog povijesnog naselja koji broji tek 25 kuća.
Zoran Tadić: Krvnik je Stevo Ivanišević zvani Zlikovac
Zoran Tadić, Srbin iz Australije koji je optužen da je 18. studenoga 1991. godine sudjelovao u ubojstvu 43 civila i branitelja u Škabrnji u razgovoru za Vesti iz Frankfurta, kako prenose mediji, rekao je da mirno spava jer zna da nije taj za koga ga predstavljaju.
“Nakon vijesti o ubojstvu Nikole Žilića u Podgrađu sam se pojavio već u šest ujutro s Aleksandrom Dračom, pripadnikom Državne sigurnosti. Počeli smo razgledavati tragove. Imali smo sreće jer je cijelu noć padala kiša pa smo našli tragove patika. Obojica smo u isti glas progovorili: “Stevo Ivanišević”. To je bio teritorijalac iz Benkovca koji je uvijek išao u patikama, a znali su ga i po nadimku “Zlikovac”, za frankfurtske Vesti je izjavio Tadić.
“Još u rujnu 1991. nekoliko dana po dolasku, otišao sam u Podgrađe i susreo se s jednim od najbogatijih i najuglednijih ljudi tog mjesta, Nikolom Žilićem. Sinovi su mu ranije otišli u Zadar, što sam apsolutno razumio, a on je ostao sa suprugom Janjom i 12-godišnjom kćerkom. Dugo smo razgovarali, gotovo svaki dan sam dolazio i uvjeravao ga da utječe na ostale Hrvate da ne napuštaju svoje domove, jer nikome nije u interesu da oni odu.
I dalje me proganjaju njegove riječi: “Zorane, samo tebi vjerujemo. Ako kažeš da idemo, mi ćemo otići. Ništa nije vrjednije od života.” Tada sam mu govorio ono u što sam bio apsolutno i tada i sada uvjeren, a to je da većina Srba ne mrzi susjede Hrvate i da ne žele da oni napuste domove. Nažalost, uvijek ima budala.
Ne mogu prežaliti što ga nisam drugačije savjetovao, a imao sam priliku za to, 19. ožujka 1992. godine, samo dva dana prije nego što su ga brutalno ubili”, rekao je Tadić koji je nakon objave da je protiv njega na Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu podnesena kaznena prijava da je tada kao 32-godišnjak 18. studenog 1991. godine zapovijedao i osobno sudjelovao u ubojstvima 31 civila i 13 branitelja u Škabrnji, iz Australije otišao u Srbiju.
