Žalosni, notorni i kontraverzni odvjetnik Anto Nobilo, poznati komunistički državni odvjetnik, koji se hvalio da je 1989. i protiv dr. Franje Tuđmana digao i prekršajnu prijavu, svako malo, za razliku od brojnih svojih kolega, dobije veliki i nezasluženi prostor u medijima te na taj način pravi sebi (besplatnu) propagandu, što je iznimno upitno kad je ova profesija u pitanju…
Ali, očito je da i pojedinim medijima trebaju (besplatni) odvjetnici, pa se pojedincima i na taj način odužuju, što nije ništa drugo nego prikrivena reklama.
U jednim dnevnim novinama (6.4.2019.) ponovno su mu posvetili čak tri stranice i nekoliko fotografija na kojima izgleda kao nekada „Gadafi u svom šatoru“.
I tako, raspričao se Nobilo o svemu i svačemu, pa i o Jasenovcu i Bleiburgu. „Partizanski sin“ uz ostalo je priznao da su u Drugom svjetskom ratu „zločini i zločinci postojali i na strani antifašista“, ali, (čujte sad ovo!), „to su bili ekscesi“!
Otkada su i u kojem kaznenom pravu ratni zločini – ekscesi?
Nakon toga, ovaj narcisoidni i kontraverzni odvjetnik navodi dalje:-
„No zločini koje su počinili fašisti i pripadnici ustaškog pokreta nisu bili eksces već su bili ugrađeni u ideologiju.(…) Ustaše su bili zločinci, dok su antifašisti u svojoj suštini dobri dečki koji su (čujte sad ovo!) u ekscesnim situacijama bili zločinci. Ta se priča o dobrim i lošim momcima može primijeniti i na Domovinski rat. Srbija je preko svojih satelita Hrvatskoj htjela uzeti teritorij i pripojiti ga velikoj Srbiji. U toj priči su Srbi bili agresori i Hrvati su imali svako pravo da se brane na svom teritoriju“.
Dakle, ako je napadnuta Amerika ili Rusija oni se imaju pravo braniti na svojem teritoriju, pa zašto se onda ne drže tog pravila, već se brane od Afganistana, Sirije, pa do Izraela?
Kad se primjerice, dragi i čuveni odvjetniče, Amerika, i od koga, branila u Americi?
A da taj žalosni „branitelj“ (što je radio i gdje je bio u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata?), priča blago rečeno „s*anja“, odnosno da se i njemu svako malo pričinjavaju „ustaše“ dovoljno je citirati slijedeće: „Kada Crkva, predsjednica ili Plenković izjavljuju da su protiv svih totalitarnih sustava, oni to govore jer ne mogu više braniti ustaše u EU, pa se sve relativizira i izjednačuje“, itd. i tako redom.
Znači, po ovom „ugledniku“ ako netko osudi i druge totalitarne sustave na to „nema pravo“ jer „brani ustaše“!? (Gdje je taj dobio diplomu?)
Činjenica je da je jedan dobar dio današnjih odvjetnika, poput Nobila, u vrijeme komunizma, obavljao „stranačke“ dužnosti, da su bili komunistički suci, advokati, tužitelji, pa i udbaši. Nakon 1990-te „otkazali“ su ta svoja tada unosna zvanja i preko noći postali „ugledni „hrvatski“ odvjetnici“ ili pak savjetnici u državnim i inim tvrtkama, vjerujući da su svi sve zaboravili.
Tzv. antifašisti, kojih svake godine ima sve više (sic!), ni danas ne priznaju da je i u vrijeme njihove vladavine bilo zločina, a od drugih očekuju da i dalje na to samo klimaju glavom. Tko se u vrijeme komunizma nije slagao s politikom „Tita i partije“ vrlo je brzo završio „onkraj brave“ (zar ne Manoliću, Fumiću, Nobilo, Prodanoviću…?), a što se danas događa pojedinim recimo nobilima koji svako malo obavljaju nuždu po hrvatskim povijesnim i inim vrijednostima?
Zločina je bilo i bit će u svakom ratu. Međutim, pitanje je, kao u našem slučaju, je li bi ih bilo da Srbija i njezini sateliti nisu prvi krenuli u agresiju na Republiku Hrvatsku?
Dakle, ipak nismo svi odgovorni!
Neki su i „odgovorniji“!
Nu, o ovom čovjeku za sva vremena i za sve sustave, Milan Horvat je na jednom portalu napisao da se mogu napisati romani, ali da ga je navodno najbolje opisala njegova bivša supruga: „Prebio me je tako da su mi napukle nosne kosti, na gornjoj je usni bio podljev, a na leđima sam s obje strane imala ogrebotine“.
Eto, to vam je Ante Nobilo- zaključio je Horvat.
Piše-Mladen Pavković
** Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala**
Iz drugih medija;