Imao sam sreću prije dva dana „pobjeći“ iz Zagreba prije blokade grada radi osiguravanja kineskim velikodostojnicima nesmetano i brzo kretanje glavnim gradom. Vozeći se tim prekrasnim glavnim gradomdr\ave Hrvatske u proljeće, zapitao sam se o čemu će razmišljati kineski diplomati dok gledaju kroz prozor vozeći se Hrvatskom i hoće li im se iste misli vrtjeti po glavi kao i kada su 2017. s Crnogorcima dogovarali izgradnju auto-puta. Razmišljao sam o tome hoće li komunistička partija Kine uspjeti nametnuti Hrvatskoj „posao“ i ulaganja koja će, kao i u slučaju Sri Lanke, Pakistana, Maldiva ili Djibouti-ja, zemlju opteretiti dugovima koje nećemo moći vraćati, što će Kina znati jako dobro iskoristiti, a analitičari će znati da je Kinezima drago postavljati vojne baze u takvim državama.
Kako sam iz Zagreba odlazio nakon predaje liste za izbore u EU parlament HBPS-a (Hrvatske pučke braniteljske stranke), mozak mi je bio „namješten“ na, nazovimo to tako, državničke poslove i prisjetio sam se priče koju je objavio Reuters, a vezano za slučaj ulaganja Kineza u Auto-put kroz Crnu Goru, koja je objavljena pod naslovom „Chinese ‘highway to nowhere’ hauntsMontenegro“ (Kineski „put za nigdje“ proganja Crnu Goru) u Srpnju prošle godinehttps://www.reuters.com/article/us-china-silkroad-europe-montenegro-insi/chinese-highway-to-nowhere-haunts-montenegro-idUSKBN1K60QX . Iz ovogčlanka je razvidno na koji način Kinezi djeluju u svijetu i koji su im interesi i jasno je da je Vlada Crne Gore pogriješila kada je ušla u posao s njima. Ostaje za vidjeti na koji način će Kinezi iskoristiti dugovanje Crne Gore.
I ovaj članak koji je objavio tportal prošle godine govori o strategiji kineskih ulaganja i opasnosti po zemlje koje s njima imaju posla, https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/novi-put-svile-kakve-to-zamke-krije-kineski-megaprojekt-foto-20180424.
Stoga se postavljaju neka pitanja kao npr., koju poziciju ima Hrvatska u odnosu na Kinu i činjenicu kako smo mi dio EU koja je konkurencija Kini u gospodarskom smislu? Drugo, pomaže li Plenković Kini širiti utjecaj u Europi dok se istovremeno priprema za fotelju u toj istoj EU? Ili, kako Hrvatska misli vraćati dugove Kini ako je turizam jedina stvar koja „puni kesu“ i nikoga nije briga za ulaganje u proizvodnju?
Nadalje, ako se zna da Kina djeluje na način da kreditima koje države ne mogu vraćati „kupuju“ utjecaj i zadužuju generacije, zašto nam premijer Plenković predstavlja kineska ulaganja kao potrebna, poželjna i na obostrano zadovoljstvo i korist i kako to da nam u strateškim ulaganjima EU fondovi nisu prioritet, znate oni fondovi iz kojih naše elite ne znaju povući novac i napraviti most ili dva?
I na kraju, što o tome misle naši NATO saveznici Amerikanci, koji nisu zadovoljni kada Kina, zahvaljujući ovakvim poslovima, instalira vojnu bazu tik do njihove kao na primjeru Djibouti-ja?
Sve u svemu pitanja je puno, a ponašanje premijera u ovom, kao i mnogim drugim slučajevima je slično, dovede nas pred gotov čin i u svom prepoznatljivom, nadmenom stilu, prezentira nam slučaj kao nešto dobro, potrebno i spasonosno, a nije. I kao i u svim drugim važnim stvarima, nepostojanje debate zasnovane na argumentima i kritičkom razmišljanju dovodi do pogrešnih i nametnutih odluka štetnih po nacionalne interese. Začuđuje me taj odnos u društvu i u dobu informacija koje su svima dostupne, ali mi je i jasan u dobu indoktrinacije i konformizma i u kontekstu globalizacije u kojemu države poput Hrvatske sa vođama koje im se nameću nemaju šanse opstati. Ipak, ostaje nada da se buduće generacije uče na našim greškama.
Željko Petko,
zamjenik predsjednika HBPS-Hrvatske braniteljske pučke stranke