HRVATSKA LAKO SLAVILA PROTIV SRBIJE NOŠENA PODRŠKOM SJAJNE PUBLIKE U VIŠNJIKU Kauboji osigurali plasman na Europsko prvenstvo

Nakon četiri odigrana kola u skupini 2 kvalifikacija za Euro 2020. godine Hrvatska je izborila nastup na sljedećem velikom natjecanju. Pokazali su naši igrači pravo stanje stvari u odnosu prema Srbiji koje je u Zadru bila bez prave prilike. Makar, sikreno rečeno nismo briljirali. Krešina dvorana sjajnim je navijanjem nosila naše igrače. Naravno da je vraćeno istom mjerom za Beograd, no to je tako. Ništa čudno niti novo.Naravno, bila je to sasvim drugačija utakmica nego prije nekoliko dana u Beogradu. Protiv brže Hrvatske Srbija nije mogla ništa. Makar je razbila tremu sa dva gola Pušice i Nemanje Ilića na startu, Srbija nije dugo izdržala. Brza Hrvatska pokažnjavala je sve neodlučnosti, a sam podatak da je Manuel Štrlek u prvih deset minuta zabio pet pogodaka. Išle su kontre, sve ono čega nije bilo u Beogradu i vrlo brzo je Hrvatska ulovila mir na pet-šest pogodaka prednosti.

Kažu da nam je 5-1 bolja varijanta u ovom trenutku, pa smo onda počeli sa 6-0. U sredini Musa i mamić, do njih Duvnjak i Stepančić, na krilima spomenuti Štrlek i Božić Pavletić. Dobro je to izgledalo dok je Musa držao agresivnost. Kada ej Duvnjak nakon jedne fenomenalne realizacije u polokntri zatražio predah, okrenuli smo se u 5-1. Ušao je Mandić, izašao Štrlek, ušao je Karačić, malo se situacija zarotirala i ulaskom Vrankovića, ali nismo se sa 5-1 pomaknuli. Dapače, Srbije je to dosta solidno probijala.

Srbija je promijenila dosta u odnosu na Beograd. U obrani 5-1 sa visokim Sretenovićem naprijed, na golu Cupara. Napadačka varijanta sa sporijim, ali znatno hrabrijim i odlučnijim Pušicom. Probijali su našu obranu, Šego nije bio na visini kao u Beogradu, pa je Červar morao u vatru gurnuti Ivića. No, nije tu bilo previše nadigravanja, odlučnija i brža Hrvatska naplatila je sve greške protivnika i na poluvrijeme otišla sa plus šest pogodaka, što je izgledalo više nego dobro.

U tom prvom dijelu uz Štrleka i Duvnjaka kao i obično, treba pohvaliti i aktivnog Mamića koji je napadački pokazao inicijativu za svaku pohvalu. Treba im dodati i Božića Pavletića koji dugo čeka prilike, ali ih ne propušta.

Pred kraj poluvremena Červar je s klupe digao Sršena. Bio je to naš treći ljevak u utakmici. Nakon što je Stepančić pao u jednoj akciji probao je Vranković, nije se baš snašao, pa je na red došao i Sršen kojem je to bila premijera. Poluvrijeme smo završili s tandemom Duvnjak – Karačić što je na plus 6 bilo donekle i očekivano, makar…

Loš start drugog dijela. Dva prebrza šuta Stepančića kraj gola, pa time-out, Stepančić van, Vranković unutra, pa smo krenuli razbijati Srbiju sa sedam na šest, a trebalo je samo biti strpljiv i ubrzati loptu. Kao da smo zaboravili prvo poluvrijeme. Bezvezna, nepotrebna nervoza zbog koje je Srbija smanjila na tri gola minusa cepelinom Vorkapić – Sretenović. Razigrali smo ih… Cupara se ohrabrio pa je nakon jedne sjajne obrane počeo bodriti svoje suigrače, na što je poludjela publika u Višnjiku i razbudila naše igrače koji su u nastavku izgledali poprilično pospano. Vratili smo se na +5, Cupara je nastvaio braniti odlično, dva penala je skinuo prvo Štrleku, pa Karačiću. Pa se publika zabavila kada si je Cupara sam zabio gol s povicima ‘javi se’.

Červar je u vatru gurnuo Bećirija i on je odgovorio na priliku vrlo korektno, s obzirom da se našao u takvoj situaciji prvi puta. Bila je to u drugom dijelu vrlo izjednačena utakmica koju ipak nismo očekivali. Karačić nas je u 52. minuti vratio na +6 iz poluvremena, dakle tek tada smo ulovili egal u nastavku (24:18). I onda umjesto lagano do kraja, bezvezno jurišanje, umjesto čekanje prilike da se dotuče protivnik. No, na sreću Filip Ivić je bio dobre volje, pa smo se ipak držali na pristojnoj razdaljini.

Šansu je u finišu dobio i Jaganjac. Vratio se Duvnjak da uz karačića sve to ipak mirno privedemo kraju. Najvažnije da smo na Euru, sada stvarno imamo vremena za popravke i nadgradnju. A ima se posla, što jest jest.