Definicija pojmova ljevičar i desničar u Hrvatskoj.
Hrvatska politička scena je i nakon gotovo trideset godina višestranačja ideološki konfuzna. neprofilirana i duboko podijeljena .Stoga treba pojasniti pojmove ljevice i desnice.
Ljevica
Načelna obilježja suvremene i nove ljevice su: anti-autoritarnost i anti-demokratičnost; anti-kapitalizam; anti-militarizam; sekularizam i anti-klerikalizam; internacionalizam i anti-nacionalizam.Pristaše suvremene i nove ljevice se zalažu za internacionalizam, globalizaciju, svjetski anti-kapitalistički pokret, kojeg čine različiti radnički i sindikalni pokreti, pokreti za ljudska i manjinska prava i slobode, te suvremene ljevičarske stranke, organizacije i pojedinci. Hrvatska ljevica je tradicionalno projugoslavenska, titoistička, rigidno komunistička preobučena u antifašizam i teško ili nikako se nije prilagodila pluralizmu i višestranačju, već njome vlada i dalje ukalupljeno jednoumlje.U nedostatku ili u izgubljenosti svog specifičnog socijalno-ekonomskog koncepta, ljevica živi na emocijama, animozitetima, sjećanjima, odnosno na čisto ideološkim i moralnim temama. Još jedno karakteristično obilježje ljevice jest davanje prednosti klasnoj solidarnosti nad nacionalnom, zato i potenciraju prava i zaštitu nacionalnih manjina, makar i na štetu većinskog naroda.
Desnica
Političku desnicu u političkom životu označavamo uglavnom konzervativne struje unutar političkog spektra. U ekonomiji desničari vjeruju da bi očuvanje osobnih individualnih sloboda trebalo biti glavni cilj Vlade i da Vlada ne smije nametati previše pravila i utega na živote ljudi. Desničari također žele zadržati više tradicionalne i religiozne stavove. Desničarima je nacionalna država ključna politička kategorija, kao i druge izvedene političke kategorije u obrazovanju, kulturi i slično, uključujući i izrazito pozitivan odnos prema crkvi. Desnici pripadaju stranke koje zagovaraju slobodno tržište i tržišno gospodarstvo. Desnica je prilično stroga, u pitanjima spolnosti, pobačaja, obitelji, vjerovanja, tradiciji , naciji i nacionalnoj državi. Desničari su zbog toga češće nego ljevičari percipirani kao nositelji obiteljskih, vjerskih, moralnih i konzervativnih vrijednosti.
Razumjevanje i tumačenje pojmova, demokracija, pluralizam i tolerancija kod lječara i desničara i njihovo ponašanje u javnom i medijskom prostoru.
Agresivno, primitivno, prostačko i nekulturno ponašanje ljevičara
- Primjer 1. Milorad Pupovac koji saborske zastupnike naziva huljama, neostvarenim i neiživljenim pederima, neostvarenim Hrvatima, ne kaže da ti isti Srbi nikada nisu prihvatili RH kao svoju domovinu. Nikada se nisu pomirili da su u Hrvatskoj nacionalna manjina, da nisu više konstitutivan narod, da su sa 4,36% samo nacionalna manjina
“Kao što smo čuli danas ovdje, i prošlo je kao da nitko ništa nije rekao, a sve veliki kršćani, sve iznimni katolici i hrvatski suverenisti, koje ugrožavaju pederi, Srbi i ne znam tko drugi! A tko ih ugrožava? Oni sami! Neostvareni, neiživljeni pederi! U moralnom i svakom drugom smislu te riječi! Neostvareni Hrvati koji nisu u stanju shvatiti da im nisu Srbi koji su ostali živjeti u Hrvatskoj i koji predstavljaju Srbe problem, problem su oni sami. Ne znaju tko su, što su, kuda će i kako sa sobom. Pa tako kao što su jučer pljuvali po Beogradu, danas pljuju po Bruxellesu. A sebe nikako da pogledaju tamo gdje se treba pogledati – u očima drugih ili u ogledalu.
Jeste. Svaka hulja se danas može pozivati na volju naroda. I zato nam jeste tako kako nam jeste i bit će nam tako sve dotle dok narod ne prozre te hulje”, zaključio je u svom govoru Pupovac.
Podsjetimo, riječ je o drugom ispadu Milorada Pupovca na račun prof. Podolnjaka. Naime, na sjednici Odbora za ustav, tijekom rasprave o referendumu Pupovac je prof. Podolnjaka nazvao “fiškalom”.
Tako zbori ni više, ni manje zastupnik u Hrvatskom Saboru Milorad Pupovac!
Narod je prozreo hulje gospodine-druže Milorad Pupovac, prozreo je, itekako je prozreo! Prozreni ste ” balvan revoluciju” ne zaboravljamo!
Na predaji liste kandidata za izbor zastupnika u EU Parlament Milorad Pupovac rekao je da je SDSS za Europu bez nacionalizma ” nacionalizma koji agresivno nastupa prema svojim manjinama” Aha za sada su Srbi ipak manjina, ali zaboravio je Milorad Pupovac reći da je ta manjina bila itekako agresivna prema većinskom hrvatskom narodu. Nešto je “zaboravan” Milorad Pupovac pa bih ga podsjetila na “balvan revoluciju” u kolovozu 1990, dijela Srba u Hrvatskoj koja je označila početak agresije JNA i Srbije na Hrvatsku.
Od raspada Jugoslavije Milorad Pupovac nikako da se pomiri sa Hrvatskom kao državom većinskog hrvatskog naroda, već neprestano podriva same temelje Hrvatske, optužujući Hrvate za ustašizaciju, etničko čišćenje Srba, ugrožavanje prava manjina, želju da Srbi nestanu iz Hrvatske, a uz to još i prijetnje međunarodnom zajednico, što i ovaj puta podmuklo čini.
Podsjetila bih Milorada Pupovca na 13 ultimativnih zahtjeva Srpskog narodnog vijeća, da Zajedničko vijeće općina mora dobiti status manjinske samouprave i to pozivajući se na Erdutski sporazum, koji je realiziran i završen, a koji nakon moratorija opet ne priznaju.
Hrvati veoma dobro znaju gospodine- druže Milorad Pupovac “tko su, što su, kuda će i kako sa sobom”, samo što imaju vlast koja ne sluša glas naroda, niti mari za njegovo mišljenje, uzimajući vas kao potporu vlasti,
Vojislav Stanimirović izjavio je za Večernje novosti 13.lipnja 2013.godine ; ” Naša djeca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povijest na naš način. Izostavili smo poglavlje o Domovinskom ratu, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat”
Toliko gospodine- druže Milorad Pupovac o ” nacionalizmu koji agresivno nastupa prema svojim manjinama” gdje je u stvarnosti potpuno obrnuto, nacionalna manjina agresivno napada većinski narod, neprestano ga optužujući za ustašizaciju, etničko čišćenje Srba, ugrožavanje prava manjina i želju da Srbi nestanu iz Hrvatske, a ” neostvareni Hrvati” obilato vas financiraju, vaš SDSS i vaše Novosti da možete po njima pljuvati i ovako nam govoriti. Doista su ” neostvareni Hrvati i rulja” kada vam daju milijunske iznose da ih tako “nagradite” sa ” prelijepim riječima” Sramotno za zastupnika u hrvatskom Saboru!
- Primjer 2. Boris Miletić neprestano kao pokvarena LP gramofonska ploča ponavlja svoje mantre;
IDS i Amsterdamska koalicija predstavlja lice napredne Hrvatske, suprostavljanje bujajućem nacionalizmu, suprostavljanje jačanju netrpeljivosti, suprostavljanje zatvaranju sveučilišta, zaštita građanskih vrijednosti; demokracije, tolerancije, manjina, suživota i vrijednosti antifašizma.
Amsterdamska koalicija predstavlja humanu, naprednu i razvijenu Europu!
“Bleiburg je mračan dio naše povijesti, kojeg se želi relativizirati, premještanje one spomen ploče poginulim HOS-ovcima, sa onim natpisom koji namjerno neću ni izgovoriti, je nešto što predstavlja relativiziranje ustaštva.To je loše, to je neprihvatljivo. Ako je nešto pozitivno onda je to da premijer Plenković ne ide u Bleiburg.” izjavio je sav važan Boris Miletić.
https://radio.hrt.hr/prvi-program/ep/boris-miletic-_ids/295132/
Sve što je Boris Miletić izrekao je pusta obmana birača i obično političko licemjerstvo.
O njegovom stavu o Bleiburgu je izlišno i komentirati kada se zna iz koje je obitelji potekao i koje stranke je predsjednik. IDS je sljednik pokreta za Jugoslaviju i kao predsjednik stranke nikada hrvatsku državu nije prihvatio kao svoju domovinu.
Kada Boris Miletić govori o zaštiti građanskih vrijednosti, demokracije, tolerancije, suživota naročito, onda se to odnosi samo prema njegovim, odnosno IDS-ovim istomišljenicima, za druge političke opcije i drugačiji svjetonazor to ne vrijedi.
Dana 22. veljače u Puli, u dvorani Crkve Sv. Ivan Krstitelj održana je promocija knjige Romana Leljaka, Mit o Jasenovcu. U jednom demokratskom , tolerantnom gradu u kojem normalno funkcioniraju suživot i građanske slobode to ne bi bio nikakav neuobičajeni događaj. Međutim čim je promocija najavljena , gradonačalnik Pule Boris Miletić podignuo je doslovno medijsku hajku, lov na vještice tražeći zabranu promocije.
Neviđen, doslovno neviđena medijska paljba iz svih lokalnih medija, kojima je poslao svoje priopćenje, rezultirala je prijetnjama župniku, šaranjem grafita po zidu Crkve i agresivnom upadu aktivista Radničke fronte na samu promociju. Samo neki od naslova napada na Župnika, Katoličku crkvu i samog autora Romana Leljaka.
Rječnik i izrazi Borisa Miletića. Primitivno, huškački agresivno, nedemokratski, netolerantno. U 21.stoljeću tražiti zabranu promocije knjige, koja nikoga ne ugrožava je doista odraz totalitarizma i jednoumlja.
I onda kao ” osvetu mićeg malog” moram se nasmijati koliko je djetinjasto i mizerno, odmah je IDS organizirao protupredavanje, poznatog jugofila Ive Goldsteina, koji je kao veleposlanik države Hrvatske u Francuskoj, u svom uredu držao sliku J.B.Tita, pokojnog predsjednika pokojne države! Vjerodostojno zar ne?
Ali za razliku od IDS-ovaca, Borisa Miletića i Radničke fronte mi koji smo nazočili promociji Romana Leljaka, nismo ničim ometali predavanje, niti smo pisali gnjusne izjave i članke po novinama, niti privatno diskreditirali g. Goldsteina, već smo poštujući demokratska načela, po Rezoluciji UN i Ustavu RH o slobodi i pravu na javno izražavanje svog mišljenja, pustili čovjeka da ostvari svoja demokratska prava i održi predavanje.
Podsjetila bih Borisa Miletića koji se stalno kiti antifašizmom na bremenitu prošlost Istre, koju on veoma slabo poznaje, da su talijanski fašisti 7.svibnja 1921.godine spalili župni ured u Kringi i teško zlostavljali tada mladog župnika Božu Milanovića, koji je zaslužan za pripojenje Istre Hrvatskoj, odnosno tadašnjoj FNRJ.
Boris Miletić svojom je nesmotrenom i nepromišljenom hajkom doveo u opasnost i život Župnika Crkve Sv. Ivan Krstitelj u Puli. Nažalost takvi političari diletanti ne razmišljaju o mogućim posljedicama svojih djela.
Iz ovog primjera vidljiva je sva agresivnost ljevičara u nametanju svoje ideologije kao jedine ispravne i jedine moguće. Pri tome dolazi do izražaja sav primitivizam i nedostatak kulturne komunikacije u javnom prostoru.
Na ovom primjeru dolazi do izražaja sva ispraznost riječi da Amsterdamska koalicija predstavlja” humanu, naprednu i razvijenu Europu! ”
Amsterdamska koalicija predstavlja totalitarnu, netolerantnu, netrpeljivu, skupinu stranaka koja bi nas vratila u prošlost svojim jednoumljem i zabranama ograničila demokratske vrijednosti Europe.
- Primjer 3. Predavanje Don Damira Stojića u sklopu studentskog vjeronauka u studentskom domu Stjepan Radić u Zagrebu, na koje je pozvan Dario Kordić , prekinuto je kada su agresivni aktivisti upali u dvoranu s transparentom “Dario Kordić – ratni zločinac” i skandirali “ratni zločinac”.
Karakteristično agresivno i primitivno ponašanje ljevičarskih aktivista, koji sebi dopuštaju da nakon nepravedno dosuđene i odslužene kazne, napadaju čovjeka, kojemu nisu oduzete građanske slobode i istupanje u javnosti. Svatko tko odsluži zatvorsku kaznu slobodan je čovjek, ali to ljevičari ne poštuju. Oni ustvari ne poštuju nikoga, koji je drugačijeg svjetonazora od njihovog, jer sebe i svoj svjetonazor i političko opredjeljenje smatraju jedino ispravnom i mogućim. Izrazita je ta sklonost jednoumlju kod ljevičara.
A evo što o osudi Darija Kordića piše odvjetnik Luka Mišetić na Twitteru
1/ Vidim da su moji komentari o Dariju Kordiću privukli pozornost, pa dopustite mi da iznesem činjenice. (THREAD). I Blaškić i Kordić su prvostupanjski osuđeni (u odvojenim slučajevima) za zločin u Ahmićima. Utvrđeno je da je Blaškić izdao zapovijed da se ubiju svi vojno
2/ sposobni muškarci, protjeruju civili i spale kuće. Kordić je osuden zato što je bio prisutan na sastanku 15. travnja 1993. gdje je Blaškić navodno izdao spornu zapovijed, i logicno je da Blaškić takvu zapovijed ne bi izdao bez Kordiceve politicke potpore. Sud je također
3/ utvrdio da je zapovjednik vojne policije HVO-a, Pasko Ljubičić, izdao zapovijed da “ne smije biti živih svjedoka” u Ahmićima, ali je sud zakljucio da je moguće da je Ljubičić izdao ovu zapovijed na svoju ruku, bez ovlaštenja Blaškića ili Kordića. U Blaškićevoj žalbi, Blaškić
4/ je uveo nove dokaze: izvješće o policijskoj istrazi RH provedenoj nakon 2000. godine, u kojoj je zaključeno da Blaškić nije mogao zapovijedati ili kontrolirati vojnu policiju HVO-a, da je Kordić bio de facto zapovjednik vojne policije HVO-a preko paralelne (ili dvostruke)
5/ linije zapovijedanja, da je vojna policija izvršila ubojstva u Ahmićima, da Blaškić nikada nije izdao nezakonitu zapovijed, te da je umjesto toga u Kordićevom domu bio tajni sastanak gdje je Kordić izdao nezakonitu zapovijed za ubijanje u Ahmićima. Žalbeno vijeće se oslonilo
6/ na ovo hrvatsko izvješće da bi Blaškića oslobodilo odgovornosti za Ahmiće. U Kordićevom žalbom postupku, ni Tužiteljstvo, ni Kordić nisu tražili prihvaćanje novih dokaza koje je Blaškić uveo u slučaju Blaškića, jer su se oba složila da ti dokazi nisu vjerodostojni. Kordić je
7/ tvrdio da, budući da je Žalbeno vijeće zaključilo da Blaškić nikada nije dao nezakonitu zapovijed na sastanku 15. travnja 1993. godine, Kordic nije mogao pružiti “političku potporu” nepostojećoj zapovijedi, i mora biti oslobodjen odgovornosti, a novi Blaškićevi dokazi da je
8/ Kordić izdao nezakonitu zapovijed nisu bili pred sudom u Kordićevom žalbenom postupku. Žalbeno vijeće je zaobilazilo taj problem time što je potvrdilo Kordićevu žalbu, zaključivši da čak i da Blaškić nije izdao zapovijed, “netko” je takvu zapovijed izdao, i da “netko” ne bi
9/ izdao takvu zapovijed bez Kordićevog autoriteta. Tako je Žalbeno vijeće pod utjecajem “novih Blaškićevih dokaza” osudilo Kordića, bez izričito spominjanje da je vijece koristilo “nove Blaškićeve dokaze” koji službeno nisu bili pred Žalbenim vijećem u Kordićevom slučaju.
10/ Medjutim, kasnije je otkriveno da je izvor informacija sadržanih u “Blaskicevim novim dokazima,” to jest izvješću hrvatske policijske istrage o Ahmicima, zapravo zapisnik policijskog intervjua s Antom Nobilom, Blaskićevim odvjetnikom, nakon što je Blaškić osuđen. Hrvatska je
11/ Vlada od Tribunala prikrila da je izvor informacija u policijskoj istrazi (da Blaškić nije izdao naredbu, da ne može kontrolirati vojnu policiju, te da je Kordić zapovijedao vojnom policijom i izdao nezakonitu zapovijed) bio Blaskićev vlastiti odvjetnik. Međutim, u tom
12/ trenutku, Blaškić je već oslobodjen i živi u Hrvatskoj, a Kordić je izdržavao 25-godišnju zatvorsku kaznu u Austriji. Kasnije, Pasko Ljubičić je priznao krivnju pred sudovima u BiH, priznavši da je kriv jer “nije odbio nezakonitu zapovijed Tihomira Blaškića”.
13/ Pasko Ljubičić osuđen je bio na deset godina zatvora. KRAJ
A zna se tko je bio Blaškićev odvjetnik- Anto Nobilo
‘Najbolji pokazatelj da je Dario nevin je činjenica da na temelju dokumenta upravo to tvrdi Carla del Ponte koja je nakon sramotne drugostupanjske presude, znajući da će prije ili kasnije izaći istina, podnijela zahtjev za obnovu postupka protiv Blaškića u kojem navodi da su MUP i Vlada RH krivotvorili dokumente. Nažalost, Sudsko vijeće nije odobrilo ponavljanje postupka iz formalnih razloga, kako su naveli zbog pravne sigurnosti žrtava i osuđenih, a bez obzira što stvari ne odgovaraju činjenicama”, podsjetio je povjesničar dr. sc. Josip Jurčević.
Na osnovu iznesenog nameće se zaključak da su ljevičari neodgovorni, agresivni , zadojeni mržnjom prema svima i svemu drugačijem od njih i totalno nesposobni demokratski razmišljati i ponašati se. Njihova ideologija je jedina ispravna, jedina moguća i jedina pozitivna. Sa takvim razmišljanjem nema pluralizma, nema demokracije i tolerancije, jer oni nikoga i ništa ne toleriraju van svog svjetonazora!