Nekoliko godina trajali su prijepori, rasprave, sukobi i prave borbe oko tzv. Jokićeva kurikula, posebice kurikula povijesti i hrvatskoga jezika. I mi smo s Braniteljskog portala dali svoj prinos zahvaljujući našem znanstvenom timu te upozoravali javnost što će se dogoditi ako taj kurikul uđe u škole – da će nestati znanja i odgoja, hrvatske kulture, identiteta, humanosti, povijesti i književnosti…
Tijekom tih godina promijenile su se četiri vlade, četiri premijera, mijenjala Povjerenstva za kurikul, stranke, a onda je ministrica Blaženka Divjak, kojoj je ministarsko mjesto u školstvu dodijelio premijer Plenković preko HNS-a, ne obazirući se ni na što i ni na koga, na mala vrata, na prijevaru, pod drugim nazivom (Škola za život) uvela u neke hrvatske škole, odabrane od strane njenoga tima, eksperimentalno Jokićev kurikul,doduše ponešto kozmetički promijenjen, a on od sljedeće školske godine postaje obvezan za sve. Učitelji se pripremaju za „Školu za život“ u virtualnim učionicama online tečajevima, što mnogi doživljavaju kao pranje mozga i zatupljivanje. Prema istraživanju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar oni koji su već u „Školi za život“, ocijenili su je ocjenom dovoljan.A što se od nje može očekivati, pokazao je nedavno objavljeni video u kojem neki učitelji i mentori, sudionici ovog eksperimenta u bizarnoj radionici – igraonici pokazuju svoju infantilnost, nekritičnost i nedoraslost pozivu učitelja plesom i blesavim pjesmuljkom.
Kruna svega je da je sada to nedonošče od reforme povjereno na dar i brigu dvjema institucijama: Filozofskom fakultetu i Institutu za hrvatski jeziku, koji će ubirati obilne novčane svote za taj posao. Hoće li se slijedom toga ukinuti Minstratsvo i Agencija za odgoj i obrazovanje?Jer očito su nepotrebni ako se o čitavom sustavu provedbe reforme mogu brinuti izabrane institucije.
Naime, 25. travnja u Ministarstvu znanosti i obrazovanja ministrica Blaženka Divjak predstavila je je Sporazum o suradnji Ministarstva znanosti i obrazovanja, Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.Temeljem navedenih sporazuma, stručnjaci s Fakulteta i Instituta pružit će podršku provedbi kurikulne reforme kroz sudjelovanje u osmišljavanju i ostvarivanju procesa obrazovanja i obrazovne reforme, kreiranje obrazovnih kurikuluma i programa edukacije te materijala za edukaciju učitelja i nastavnika, krozsudjelovanje u osposobljavanju učitelja, nastavnika, ravnatelja i stručnih suradnika za primjenu kurikularnih dokumenata o prosudba udžbenika i drugih obrazovnih materijala u skladu s kurikularnim dokumentima, kroz evaluaciju primjene predmetnih kurikuluma i savjetovanje o primjeni, recenziranje predmetnih/modularnih kurikuluma u osnovnoškolskom i gimnazijskom obrazovanju, recenziranje priručnika za odgojitelje, učitelje, nastavnike, ravnatelje i stručne suradnike za primjenu kurikularnih dokumenata, kroz izrada priručnika za učitelje, nastavnike i ostale odgojno-obrazovne djelatnike za primjenu kurikularnih dokumenata…
Ministrica ovo objašnjava željom za većim uključivanjem akademske zajednce u reformske procese. Naše pitanje glasi: Zašto se akademska zajednica do sada zaobilazila? Sjetimo se da je u izradi Jokićeva kurikula izbjegnuto sudjelovanje akademskih autoriteta. Koliko je do te zajednice držala ekipa koja je „jahala“ konja reforme, pa i ministrica Divjak, najbolje govori čiinjenica da ni latinski naziv kurikulum nisu promijenili u hrvatski kurikul, iako je to tražilo Povjerenstvo HAZU-a u recenziji kurikula za hrvatski jezik postavljajući to kao jedan od uvjeta da bi se recenzija uopće mogla smatrati pozitivnom, da se ne spominje omalovažavanje i ignoriranje Znanstvenog vijeća za obrazovanje i školstvo HAZU-a.
I sada, dakle, nakon mukotrpnog i uzaludno napravljenog kruga prividne demokratske rasprave, sve se ponovno vraća na Filozofski fakultet, koji planira uvesti od sljedeće godine za sve studenteobvezan kolegij pod nazivom Uvod u društveno-humanističke znanosti, nadahnut lijevim, marksističkim ideologijama.
Može se zaključiti da su se „jahači reforme“ izmenjivali, ali je isti konj trku trčao. Briga o kurikulu povjerena je nakon tolike potrošene energije, zanemarenih tolikih stručnih argumenata u čitavim knjigama kritika, ignoriranih stručnjaka na Sveučilištu, u Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Agenciji za odgoj i obrazovanje koji su za to plaćeni, ponovno onome tko je stvarni idejni tvorac čitavoga kurikula – Nevenu Budaku, profesoru povijesti s Filozofskog fakulteta, onome čiji kurikul povijesti i pristup nacionalnoj povijesti kao i smislu njezina učenja, nije bio prihvaćen pa se izrađivao novi. S njim je u izradi promašenog kurikula sudjelovala prof. Snježana Koren, također s Odjela za povijest istoga fakulteta. Ona se inače protivila odgojnoj ulozi povijesti tražeči multiperspektivni pristup pa je valjda zato fotografiju četnika Draže Mihailovića stavila u kontekst antifašizma u svom udžbeniku za osnovnu školu pokazujući tako svoju perspektivu.
Možemo samo pretpostaviti što će iz povijesti o Domovinskom ratu učiti hrvatski učenici kad za to brigu preuzmu ovi povjesničari, vjerojatno ono što su Koren, Klasić, Jakovina zaključili na tribinama u Beogradu na temu Tko je prvi počeo?
Predstavljajući ovaj sporazum, ministrica Divjak predstavilaje i rezultate anketnog upitnika o preporukama izborne lektire, koji su ispunjavali učitelji razredne nastave, nastavnici hrvatskoga jezika i školski knjižničari. Izvijestila je da je u anketi, koja je trajala dva tjedna tijekom veljače i ožujka, sudjelovalo između 55 i 90 posto ukupnog broja učitelja razredne nastave, nastavnika i knjižničara i da su izabrali ukupno više od 700 djela. Popis koji je rezultat ankete uključuje 240 djela, koja je izabralo 10 i više osoba.Cilj upitnika bio je olakšati izbor onima koji trebaju pomoć u odabiru, olakšali izbor preporukama drugih nastavnika, ali ne i ograničtii jer mogu izabrati i izvan popisa,ispitati koje naslove treba nabavljati u sljedeće dvije godine sredstvima ESF-a (37,5 mil. kn) i DP-a (ove godine 5,2 mil. kn + iduća godina).
Pitamo se: gdje su u izboru nestali akademici i stručnjaci, povjesničari, kritičari, teoretičari književnosti, akademska zajednica? Zašto je izbor naslova prepušten nastavnicima i knjižničarima bez ikakvih kriterija osim subjektivnog sviđanja? Zašto se tako nije prepustilo matematičarima, biolozima, kemičarima da biraju ono što im se sviđa? Je li sve što se nekom sviđa od literature umjetnost? Što ako imate profesora pedofila primjerice i on bira pedofilske sadržaje, kojih ima u ovom popisu i koji legitimiraju takve izbore? Što je onda uopće umjetnost? Koji je smisao književnosti,čitanja književnih djela i učenja književnosti? Čemu je bio potreban sav cirkus i rasprave, ankete i mišljenja Filozofskog fakulteta iz Rijeke za završni dokument, ako se sve svelo na to da će, kako je i Jokićev tim predvidio i zacrtao, svaki nastavnik moći birati knjige slobodno i mimo popisa. Čemu onda popis izbora koji je gotovo isti kao i onaj Jokićeve ekipe? Da bi pomogli onima kojima treba pomoć?! Ma dajte, uozbiljite se! Koga to majmunira ministrica Divjak svojim prozirnim i glupim smicalicama? Profesore? Akademike? Sve one koji šute na ovu sramotu, a trebali su davno ustati i braniti dostojanstvo struke, Sveučilišta, Akademije, istine. Mi ne želimo biti ničiji majmuni pa ni gospođe Divjak. Nama je jasno kao dan da sve ovo nema veze sa strukom, nego je trebalo progurati literaturu i autore koji destruiraju, a ne afirmiraju univerzalne i kršćanske vrijednosti i za to su poslužile anonimne ankete kao smokvin list. Nema to veze sa strukom, nego s ideologijom, s namjerom da se duhovno unište naša djeca i mladi. To je kao da im smrdljivu, otrovnu lešinu u skupocjenom omotu dajete kao ukusno pečenje. I još se hvalite koliko ste novca za to spremni dati iz EU fondova i državnog proračuna!
Kakav je to stručnjak, profesor ili knjižničar, izabrao knjigu u kojoj je poanta priče rečenica: Deset godina, pomislio sam, okrugla cifra. Odlično vrijeme da se siluje djevojčica. (Mišolovka Walta Disneya, Zoran Ferić)?
Da ne nabrajamo naslove i citate iz njih nepojmljivo perverzne i štetne, navest ćemo kao primjer citat o knjizi japanskog pisca Haruki Murakamija Kafka na žalusa stranica Moderna vremena: Dakle, što imamo u ovoj priči? Erotske snove, masturbaciju, seksualnu fantaziranje pred djecom, masovnu hipnozu, freudijanski motiv menstrualne krvi, motiv usnule Trnoružice koja je također usnula ugledavši krv… Na Murakamijevoj pokretnoj traki je petnaestogodišnji dječak Kafka koji posredno ubija oca, u snovima siluje sestru, i na javi ima strastveni seksualni odnos s majkom; tu su prolazi u paralelne svijetove i transcendentalna iskustva… ttps://www.mvinfo.hr/clanak/haruki-murakami-kafka-na-zalu
Ako se tome doda da je na popisu i njegov roaman Norveška šuma, koji je 2011. povučen s popisa ljetne lektire u američkom Williamstownu temeljem prigovora roditelja zbog hiperseksualiziranosti, ne treba nikakav komentar.
Uostalom, nije li anketa samo poslužila za prebacivanje odgovornosti na nastavnike i knjižničare za izbor takve lektire jer će oni biti na udaru roditelja? Anketa je bila anonimna, ne zna se tko ju je sve ispunjavao i tko ju je obrađivao i jesu li to vjerodostojni podaci. Zna se samo da je uzeta kao štit na sramotnu odluku po kojoj će nam se tom literaturom uništi djecu i mlade. No pasaran, gospođo Divjak i gospodine Plenkoviću! Nismo zato izgubili prijatelje na bojišnici nit se za to žrtvovali!
Budući da smo Braniteljki portal, za kraj ćemo rezimirati naš stav.
Temelj samostalne, neovisne Republike Hrvatske jest opravdani, obrambeni i osloboditeljski Domovinski rat od velikosrpske agresije potpomognute zločinačkom JNA, koja je najprije prikriveno, a onda i otvoreno podržavala četnike u svemu. Ove su činjenice neosporne i lako dokazive jer su najveća međunarodna tijela kao što su Ujedinjeni narodi preko Haškog sudišta jasno i glasno donijeli presudu da je na RH izvršena agresija.
Ovaj skandalozni manevar ministrice Divjak, uz očito odobrenje i podršku predsjednika Plenkovića, da nam poslije višegodišnjih igrokaza i netransparentnih, i zakulisnih postupaka, povijest pišu profesori s Filozofskog fakulteta (Budak, Koren, Jakovina, Klasić…) više nije nikakva stručna i znanstvena rasprava, nego prvorazredno pitanje nacionalne sigurnosti RH. Gospodi povjesničarima sa Filozofskog fakulteta poručujemo da 6. lička udarna brigada nije sudjelovala u obrambenom Domovinskom ratu.
Neće vam proći ni minorizacija Domovinskog rata u hratskim školama, a kamo li lažiranje istine o njegovu karakteru!
A hratskim braniteljima, svojim suborcima, od običnog vojnika do onih koji su obnašali najviše dužnosti u ratu, poraću ili ih još i sada obnašaju u hrvatskoj Vladi, poručujemo: ispitajmo svaki za sebe svoju savjest, kako prema uskrslom Gospodinu Isusu Kristu, tako i prema svojim poginulim, umrlim i svakodnevno umirućim suborcima; preispitajmo svoju savjest i odgovornost prema svojoj djeci, prema mladima, narodu, domovini. Iskustvo mnogih kaže da kad čovjek dođe na kraj života, a svima dođe taj čas, ne može izbjeći susret sa svojom savješću. Nekima taj susret zna biti toliko zastrašujući koliko susret sa samim paklom jer su izbjegavali prije vidjeti istinu bježeći od nje. Jedino nas Istina može osloboditi takvog kraja, ako je tražimo i štitimo dok imamo vremena za to.