Društvo istraživača mora – 20 000 milja iz Zadra, provelo je istraživanje na dubrovačkim Elafitima prošlog mjeseca kad su zabilježili prvi masovni pomor plemenite periske u Jadranu! O alarmantnoj situaciji za našu impoznatnu strogo zaštićenu vrstu plemenitu perisku kojoj prijeti izumiranje pisalo se mnogo u okviru Mediterana. Nažalost, ta prijetnja stigla je očito i u naše more…
Istraživanje je sprovedeno u skladu sa zakonom, uz sve potrebne dozvole, te je o rezultatima istraživanja obavješteno i nadležno Ministarstvo (zaštite okoliša i energetike) te krovna organizacija za zaštitu prirode IUCN.
Endemska vrsta i najveća školjka Mediterana
Plemenita periska je endemski i najveći školjkaš Mediterana te može narasti do 120 cm u visinu.
Rasprostranjena je u čitavom Jadranu na sedimentnom dnu plitkih priobalnih područja, a mnogi od nas poznaju je pod različitim imenima: lostura, loščura, palastura. Ekološka uloga ove vrste je od iznimne važnosti zbog toga što filtrira i zadržava velike količine organske tvari iz suspendiranog detritusa što doprinosi povećanju prozirnosti morske vode. Uz to, pruža brojnim algama, spužvama, mnogočetinašima, mahovnjacima i ostalim beskralješnjacima tvrdu podlogu za kolonizaciju u područjima mekog morskog dna. Stoga na periskama često vidimo veliko bogatstvo života šarenih organizama. Osjetljiva je na iznimna zagađenja, mnoge jedinke stradaju zbog sidrenja, a još uvijek je prisutno i ilegalno vađenje jedinki.
Štiti je Zakon o zaštiti prirode, te se nalazi na Prilogu 1. Pravilnika o strogo zaštićenim vrstama. Ovaj školjkaš podliježe strogoj zaštiti prema Direktivi o staništima EU te se smatra ugroženom vrstom prema protokolima Barcelonske konvencije, podsjećaju iz Društva 20.000 milja, o čijem istraživanju nešto više u nastavku teksta.
2016. godine zabilježen je prvi masivan pomor jedinki plemenite periske u Mediteranu na istočnoj obali Španjolske. Parazit koje je zaslužan (gotovo sigurno) za taj događaj je novoopisana vrsta Haplosporidium pinnae. Prema izvješću Međunarodne unije za zaštitu prirode i prirodnih resursa (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources: IUCN) iz ožujka 2019. masovni pomori su zabilježeni i potvrđeni u Francuskoj, Italiji, Turskoj, Grčkoj i Albaniji. Stopa mortaliteta na većini lokacija prelazi 99% te još uvijek nije poznat uzrok i obujam pomora u Mediteranu. Kombinacija stresnih uvjeta uzorkovana klimatskim promjenama naglašava se kao potencijalno glavni uzrok ovako katastrofalnom učinku.
Od proteklog ljeta posvetili smo se ovom gorućem pitanju. Naše istraživanje uključuje pregled lokacija sa zabilježenom povećanom gustoćom školjkaša, uglavnom na lokacijama parkova prirode i nacionalnih parkova (PP Telašćica i NP Mljet). Do sada nismo uočili povećani mortalitet periski, odnosno nismo našli na mortalitet veći od 12% što je neki uobičajeni mortalitet za tu vrstu, pogotovo kada je vidljivo da su ljušture prazne više od godine dana što znamo po količini i vrsti obraštaja na ljušturi. Nakon Parka prirode Telašćice, gdje u jesen 2018. i zimu 2019. nije zabilježena pojava masovnog pomora, istraživanje smo nastavili na samom jugu Hrvatske – na Elafitskim otocima. Tamo smo zabilježili prvu pojavu masovnog pomora u Jadranu, navode iz Društva istraživača mora- 20000 milja iz Zadra.
Na poznatim područjima populacija plemenite periske i na potencijalnim područjima (uvalama i lučicama), proveli smo vizualni pregled i kartiranje sredinom svibnja. Na otocima Koločep (Kalamota), Lopud, Jakljan i Šipan proveli smo navedene aktivnosti u 11 uvala. Najznačajnije i najgušće populacije (više od 30 komada na 100m2) zabilježene su u uvali Donje Čelo na otoku Koločep, te uvali Suđurađ i uvali Luka na otoku Šipanu. Nažalost, u sve tri uvale zabilježena je visoka stopa mortaliteta, između 64 i 74 %. Na ostalim istraženim područjima gustoća populacije je bila vrlo niska. U ove tri uvale zabilježeno je više od 650 jedinki od kojih je oko 450 bilo mrtvih.
Zabrinjavajuće je zapravo opažanje velikog broja jedinki koje su prema morfološkim znakovima uginule nedavno; to je vidljivo prema izostanku obraštaja u unutrašnjosti ljušture te ostatcima tkiva na dnu ljušture kojim se hrane strvinari. Također, zapaženo je nekoliko živih primjeraka kojim je plašt vidljivo povučen s ruba školjke prema unutrašnjosti i koje ne odgovaraju adekvatno na podražaje, odnosno ne zatvaraju ljušturu prilikom pregleda ili ju zatvaraju iznimno sporo i nepotpuno.
Istraživanje se nastavlja, te je cilj locirati područja u Hrvatskoj gdje je gustoća populacije plemenite periske visoka, a položaj relativno zaklonjen, u vidu dubokih uvala i laguna, s obzirom na to da su se takve lokacije pokazale kao jedine potencijalne oaze gdje školjkaš preživljava.
S tim u vidu, ako ste upoznati s lokacijama na području Jadrana gdje se jedinke periske mogu naći u povećanom broju (više od 20-tak jedinki na 100 m2), javite nam se na Facebook profil Društvo 20000 milja u inbox, na mail: info@drustvo20000milja.hr ili broj mobitela 095 896 8477, podsjećaju iz Društva 20.000 milja.
Više pročitajte ovdje.
H.H.