Prošli su dugo očekivani izbori za zastupnike Europskog parlamenta.
Gotovo nitko nije ni spomenuo hrvatske branitelje i stradalnike svetog hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (svaka čast iznimkama)…
Bila je to „oštra“ borba za fotelje, euro-plaće i za pogodnosti koje ta mjesta donašaju.
Od hrvatskih branitelja Bruxellesa se uspio „dočepati“ jedino onaj protiv kojeg smo više od godinu dana protestirali. To mu je još jedna nagrada za srozavanje, minoriziranje i blaćenje ljudi koji su, za razliku od njega, uistinu bili prvi kad je trebalo.
Ali, tko je kriv što hrvatski branitelji nemaju neku svoju jaku „listu“, što su se pretvorili u brojke i statistiku, što ih nema tamo gdje se odlučuje?
Razlog tome sigurno leži u činjenici što su ti inače časni i pošteni ljudi razjedinjeni, ili bolje rečeno što su ih (namjerno) razjedinili.
Već smo u više navrata, nažalost, bez uspjeha, pozivali na ujedinjenje Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata. Ne može svatko voziti svojom cestom.
Imamo uistinu veliki broj udruga, ali malo je poznato da je svega njih dvadesetak (uglavnom stradalničkih) na „jaslama“ države, dok su sve ostale (da se malo našalimo) – „ptice pjevice“. Svaka od njih se snalazi kako zna i umije. Većina više nema ni za vijence. I to moraju „žicati“. Pored toga, među njihovim članovima sve je veći broj i oboljelih, za koje je skrb ispod svake razine. Ne mogu zaposliti ni svoju djecu, ni plaćati mjesečne režije, dok je uhljeba sve puno, od općina, županija, državnih tvrtki….
Što s time ima Europski parlament?
Hrvatski branitelji moraju prije svega prekinuti šutnju. Ne postoji recimo HRT isključivo za one koji su na ili oko vlasti. Ova časna i poštena populacija, koja je bila dobra kad je trebalo, mora i treba imati svoje mjesto i pri vlasti, tamo gdje se odlučuje. Prilika za to dolazi uskoro, na parlamentarnim, ali i (zašto ne?) na predsjedničkim izborima!
Predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga trebaju pod hitno sjesti za stol, dogovoriti svoje predstavnike za nadolazeće izbore, inače će „odvisti“ kao i do sada.
Bit će i dalje nažalost „krpe za glasovanje“!
Samo većina u Vladi i Saboru vodi politiku i odlučuje!
Čak i razni pupovci danas više vrijede od Junaka Domovinskoga rata! Eto, i jedan „trener svih trenera“ i takvima radije pomaže nego onima koji su stvarali hrvatsku državu.
Branitelja nažalost gotovo i nema tamo gdje se „vrte novci“. Većina onih koji su uspjeli zauzeti kakve –takve položaje pri političkom i inom vrhu (svaka čast iznimkama) dosad se borila i bori kao i većina – za sebe i one oko sebe!
Jadno i žalosno.
Evo, sada se, kako čujemo, prije novih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj okupljaju (razjedinjeni) desničari. Oni bi trebali predstavljati i hrvatske branitelje. Dosad se ta opcija nije pokazala ni malo uspješnom. Branitelje bi trebali predstavljati oni sami, a poglavito časni i pošteni ljudi, kojima je Hrvatska na prvom mjestu, baš kao i oni koji su od prvih dana stvarali hrvatsku državu.
Zašto takvih ljudi nema ni u hrvatskim veleposlanstvima?
Bili su dobri u ratu, ali sve su „prodali“ nakon što su svukli vojničke odore, odnosno bez ispaljenog metka prepustili državu manje-više onima koji su čekali u „podrumima“.
Branitelji su ogromna snaga, iznimno jaka „glasačka mašinerija“ i moraju se nažalost sami izboriti za svoj glas. Nu, mnogi od njih kao da su se već predali. Vide da „ne mogu“ ništa učiniti, da je njihovo vrijeme prošlo, pa u većini slučajeva čak više ne idu ni na glasovanja.
Ti se ljudi moraju ponovno ujediniti kao i na početku stvaranja države. Zajedništvo od njih traži narod. Dosta je „vrludanja“. Treba osnovati jednu jaku braniteljsku političku stranku i pomesti sve one koji jedno govore, a drugo rade,a poglavito one koji se i dalje „klanjaju“ Beogradu.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
