Stepinac nije imao nikakva respekta prema Paveliću, s kojim se sastajao samo u formalnim prigodama…
Od 2008. godine, kada su me prvi put pozvali u Hrvatsku, na konferenciju o Stepincu, napisala sam niz članaka i prezentacija. Bilo je tu toliko materijala o kardinalu Stepincu da mi je bilo žao da se sve to ne objedini. Među ostalim, tu je i članak objavljen u prestižnom znanstvenom časopisu The Catholic Historical Review, oko kojega je na početku bilo puno otpora jer je bilo povjesničara koji su tvrdili da je moj rad bezvrijedan, da oni znaju da je Stepinac bio poklonik ustaškog režima i zločinac. Kada je od njih zatraženo da argumentiraju svoje tvrdnje, nisu ih mogli potkrijepiti dokazima, dok sam ja za sve svoje navode imala pokriće u dokumentima.
Žao mi je što je tako puno priča o Stepincu koje se iznose bez ikakvih dokaza, a pogotovo što neki povjesničari iz Izraela, poput Efraima Zuroffa, Godeona Greifa i drugih, falsificiraju povijest. Ja ne mogu razumjeti zbog čega to rade, je li riječ o nekom prestižu, novcu, što li, no nedavno su na obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta ponovili da je Stepinac zločinac, da je bio dio ustaškog režima, što nije istina.
U njima je još velik strah iako su već dugo izvan komunističkog sustava. Dok smo razgovarali, oni su gledali oko sebe, osluškivali, što mi je bilo pomalo smiješno, ali me je i vratilo u djetinjstvo, jer su i moji roditelji često znali reći da i zidovi imaju uši. Sjećam se da sam kao dijete tražila te uši na zidovima, naposljetku sam i pitala gdje su, ali mi nitko nije odgovorio pa sam zaključila da te uši mogu vidjeti samo odrasli. Ovi su ljudi jednako pažljivo osluškivali sluša li ih netko dok govore o Stepincu jer su tu temu još uvijek doživljavali kao tabu, nešto o čemu se javno ne govori. Ipak, mnogi su govorili, a među onima koji su mi prvi govorili o Stepincu bio je dr. Stjepan Steiner, koji mi je kazao kako osjeća veliko poštovanje prema dvojici Hrvata – dr. Anti Vuletiću i kardinalu Stepincu. On mi je prvi rekao da je Stepinac spasio stotine Židova. No, ustaškim vlastima je nakon nekog vremena prekipjelo pa se Stepinac našao u opasnosti. U to doba išao je od jednog do drugog čovjeka pod svojom zaštitom i rekao im je: “Ja vas više ne mogu čuvati, molim vas, idite i nađite si mjesto na kojem se možete spasiti.”
Iz ovoga proizlazi da se Stepinac zamjerio ustaškim vlastima svojim govorima. Protivnici njegove kanonizacije kao ključni argument navode, pak, da nikada nije javno osudio ustaški režim, hrvatskapovijest.home.blog.
On je kao nadbiskup imao neke obveze, koje je od njega tražila Katolička crkva. U Vatikanu sigurno znaju da se od njega, i ne samo od njega, nego i od drugih biskupa, tražilo da u okupiranim zemljama ostvare kontakt s vladama kako bi se osigurao koliko-toliko normalan život ljudima koji su odlučili ostati u tim zemljama. Na to ga je obvezivala politika Crkve. Pavelić i Stepinac nisu imali poštovanja jedan prema drugome. Pavelić je nadbiskupa nazivao balavcem, samo jednom je bio u Zagrebačkoj katedrali. Ni Stepinac nije imao nikakva respekta prema Paveliću, s kojim se sastajao samo u formalnim prigodama, kao što se prije rata sastajao s kraljem Aleksandrom, kasnije s princom Pavlom, a nakon rata i s Titom, no to ne znači da ih je poštovao.
Mješovita komisija hrvatskih i srpskih stručnjaka proučavala je život kardinala Stepinca, no nisu uspjeli doći ni do kakvog zajedničkog zaključka. Mislite li da je uopće moguće približiti stavove?
Marko Danon, Židov čijeg je oca od smrti spasio Alojzije Stepinachttps://www.vecernji.hr/vijesti/gitman-price-o-stepincu-bez-dokaza-zao-mi-je-sto-neki-falsificiraju-povijest-1300282
L.B.