Utorak, 26. studenoga 2024.

Ne pitaj što Domovina može učiniti za tebe, nego što ti možeš učiniti za Domovinu

MAJKA SVIH HRVATSKIH BITAKA VRO OLUJA RAZBILA JE ZLOČINAČKU SRPSKU TVOREVINU U SAMO 72 SATA I NATJERALA TERORISTE U BEZGLAVI BIJEG

dio I.

 Piše: Zlatko Pinter

  1. Branimir Anić 11.10.1950.-05.08.1995. 262.izvidničko-diverzantska satnija Zagreb – pukovnik Hrvatske vojske poginuo u Lišanima Tinjskim kod Benkovca
  2. Trpimir Bakarić 11.06.1971.-04.08.1995. MUP Ris Kutina – instruktor specijalne policije poginuo u selu Egeja
  3. Ante Baljak 21.09.1973.-04.08.1995. MUP Poskoci Zadar – pripadnik specijalne policije poginuo na Velebitu prijevoj Mali Alan
  4. Donko Barbiani 23.09.1955.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac -poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  5. Robert Barbić 24.05.1969.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo je u selu Zalužnica, kod Vrhovina spašavajući ranjenog suborca i sam je bio ranjen. Zbog žestokih borbi i četničkog okruženja nije mu mogla biti pružena odgovarajuća medicinska pomoć. Teško ranjen umro je 8 sati nakon ranjavanja.
  6. Marinko Barić 30.09.1974.-06.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo pri ulasku Petrinju
  7. Dubravko Bečaj 20.01.1975.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
  8. Vlado Bekić 26.02.1956.-05.08.1995. 6.domobranska pukovnija Split – poginuo na pravcu planina Svilaja -Knin
  9. Ivan Belečetić 07.09.1972.-06.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik izvidničke satnije poginuo u Slunju
  10. Tomislav Binički 08.10.1960.-05.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
  11. Tomo Biondić 21.10.1969.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  12. Željko Blažević 10.01.1966.-07.08.1995. 145. brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
  13. Goran Blažić 07.02.1969.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo u zbornom području Zagreb
  14. Mladen Bošnjak 21.09.1958.-07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
  15. Milan Brezac 07.04.1965.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
  16. Davor Brezić 07.12.1954.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  17. Stjepan Bukovac 14.09.1963.-07.08.1995. 20.domobranska pukovnija Glina – poginuo kod Gline
  18. Zdenko Bukovič 20.04.1961.-05.08.1995. 128.brigada Rijeka – poginuo na pravcu prema Korenici
  19. Nenad Bunčić 16.05.1971.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – bivši pripadnik specijalne jedinice Grom Karlovac poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović
  20. Zvonko Capan 06.06.1964.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – desetnik poginuo na Župić brdu kraj Petrinje
  21. Damir Cegur 29.09.1960.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
  22. Tihomir Cindrić 08.04.1973.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
  23. Jure Conjar 07.10.1961.-05.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
  24. Jadranko Cumbaj 13.12.1967.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
  25. Marko Cunić 06.05.1952.-04.08.1995. 137.domovinska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
  26. Željko Čaja 06.04.1972.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
  27. Ivan Čanić 08.08.1955.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – stožerni brigadir poginuo na Vujatovu brdu na prijevoju Ljubovo
  28. Krešimir Ćatić 16.06.1970.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  29. Gordan Delić 01.11.1949.-04.08.1995. 6.domobranska pukovnija Split – poginuo na pravcu planina Svilaja -Knin
  30. Stipe Devčić 10.07.1959.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  31. Ratko Djetelić 21.01.1969.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Sunja – Zrinska gora
  32. Božidar Dodig 17.02.1960.-07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
  33. Miroslav Dodigović 28.02.1968.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
  34. Petar Drakula 13.12.1956.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na koti Zubar
  35. Zvonko Dubravčić 28.05.1951.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  36. Miloš Dujmović 27.04.1972.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na koti Zubar
  37. Stipan Dundović 02.05.1972.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – pripadnik 2.pješačke bojne poginuo u selu Golubić kod Knina
  38. Ivan Džolan 03.01.1968.-07.08.1995. 153.brigada Zagreb Velika Gorica – poginuo u Glini – Petrinja
  39. Rajko Đukić 02.10.1959.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji
  40. Nino Fajdić 19.12.1973.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  41. Damir Frančina 17.01.1960.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji
  42. Alojz Fuček 08.10.1952.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu prema Korenici
  43. Ivan Furač 01.12.1961.-06.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
  44. Ivan Furdek 04.10.1949.-05.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
  45. Boris Garma 03.11.1953.-04.08.1995. 113.brigada Šibenik – poginuo na pravcu prema Žitniću i Drnišu
  46. Velimir Gašparac 02.04.1966.-07.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na koti Zubar
  47. Josip Glavina 12.03.1964.-04.08.1995.
  48. Predrag Golubić 13.09.1969.-04.08.1995. 151.brigada Samobor – časnički namjesnik – posthumno poginuo u selu Stremen
  49. Stjepan Grahovac 05.06.1948-04.08.1995. 20.domobranska pukovnija Glina – poginuo na pravcu prema Glini
  50. Stjepan Grgac 18.12.1959.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – zapovjednik brigade poginuo u Kotar šumi, Petrinja pri pokušaju ispomoći (spajanja) 2 gbr. nakon zastoja kod napada na Petrinju. Na čelu desetine upao u neprijateljsku zasjedu
  51. Davor Grginović 20.01.1970.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na pravcu Ljubovo – Udbina
  52. Igor Gustović 10.02.1973.-07.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
  53. Darko Halić 25.10.1965.-04.08.1995. 137.domobranksa pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
  54. Marijan Halić 16.10.1961.-04.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
  55. Mato Herdoman 17.02.1967.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
  56. Željko Horvat 06.11.1966.-04.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
  57. Franjo Houf 01.07.1975.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Sunja – Zrinska Gora
  58. Ivo Hrga 02.01.1971.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – bojnik poginuo na Baniji
  59. Tomislav Hrle 27.11.1970.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like
  60. Stjepan Hrvojić 21.11.1963.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – natporučnik, bojnik posthumno 2.pb poginuo od granate tijekom napadne akcije selo Kolonije
  61. Jozo Ilijić 06.07.1973.-05.08.1995. MUP Delta Županja – poginuo na Velebitu
  62. Drago Ivanović 20.10.1958.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – poginuo na Župić Brdu kraj Petrinje
  63. Jurica Ivko 21.12.1963.-04.08.1995. 8.domobranska pukovnija Rijeka – liječnik poginuo na pravcu Kosinj – Ramljani prema Turanjskom polju
  64. Josip Jakša 21.08.1972.-06.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik izvidničke satnije poginuo u Slunju
  65. Ozren Jalžečić 08.01.1974.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo u Kotar šumi, Petrinja
  66. Milan Jelić 18.05.1946.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo u Kotar šumi, Petrinja
  67. Jurica Jerčić 15.03.1965.-05.08.1995 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
  68. Niko Jerković 30.03.1955.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  69. Ivan Kapac 27.03.1948.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Sunja – Zrinska Gora
  70. Alen Kapelari 08.02.1972.-06.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  71. Vlado Kardaš 29.05.1962.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – poginuo u Gornjoj Mokrici
  72. Milan Katalinić 13.11.1968.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  73. Mijo Kereži 19.09.1950.-06.08.1995. 114.brigada Split – poginuo na području zapovjednog područja Split
  74. Boro Kezić 16.12.1964.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
  75. Darko Kladić 31.01.1960.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije (Češko Selo kod Petrinje)
  76. Ive Klepić 09.02.1959.- 05.08.1995. 14.domobanska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
  77. Tihomir Klobučar 16.04.1972.-07.08.1995. dočasnička škola Jastrebarsko u sklopu 145.br – bojnik poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
  78. Mladen Korica 08.11.1968.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
  79. Ivica Kovačić 07.03.1970.-05.08.1995. 1.GBR Tigrovi – poginuo na pravcu prema Slunju
  80. Darko Kravarščan 01.06.1959.-04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji
  81. 81. Stjepan Krmelić01.1955.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Zrinska gora
  82. Dražen Kuduz 17.02.1973.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – pripadnik 2.pješačke bojne poginuo u selu Golubić kod Knina
  83. Damir Kumpar 20.10.1974.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Zrinska gora
  84. Željko Leskovac 02.11.1961.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
  85. Darko Lisica 22.08.1972.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na cesti Glina-Petrinja, u malom mjestu Gora
  86. Viktor Lizatović 19.04.1968.-04.08.1995. MUP Bat Split – Život je izgubio u zoru, 4. kolovoza 1995. godine ispod Sv. Roka na planini Velebit, u svojoj 28. godini, kao prva žrtva operacije „Oluja“
  87. Mario Lončarević 05.07.1973.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
  88. Miroslav Lovren 28.12.1975.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo na pravcu Zrinska gora
  89. Dominko Lovrić 08.08.1969.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo u Lici
  90. Petar Mačković 01.04.1954.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
  91. Josip Magdić 10.11.1970.- 05.08.1995. 14.domobanska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
  92. Pavo Majdandžić 03.03.1971.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo u Lici
  93. Boris Malinarić 01.04.1951.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  94. Darko Margeta 03.10.1970.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  95. Čedomir Marin 01.01.1953.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  96. 96. Josip Marković06.1942.- 04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  97. Božan Martan 05.02.1950.-04.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – zapovjednik 2.satnije 1.bojne poginuo na području Kotar šume
  98. Teo Martinčić 19.05.1971.-04.08.1995.
  99. Janoš Maša 17.05.1966.-07.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like
  100. Anton Matija 14.12.1950.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  101. Predrag Matanović 29.01.1969.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – pukovnik HV, posmrtno brigadir HV poginuo u mjestu Koloniji, na ulazu u Petrinju. Nakon prvog ranjavanja u ruku (snajperski hitac), drugo ranjavanje bilo smrtonosno (geler od topničke granate). Po oslobođenju Petrinje, jedna petrinjska vojarna nazvana je po njegovom imenu a u njoj je bila smještena i njegova 2. gardijska brigada.
  102. Ivan Matešić 15.05.1962.- 06.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
  103. Miroslav Matleković 04.11.1972.-04.08.1995.
  104. Milan Medved 29.10.1960.- 04.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – pripadnik cetingradske bojne poginuo na brdu Kurjevac
  105. Zdravko Mihalić 12.06.1966.- 04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji
  106. Mirko Milković 11.02.1949.-05.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
  107. Nenad Milosavljević 05.09.1966.-04.08.1995.
  108. Božidar Miškulin 07.04.1960.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na području Like
  109. Vine Mišković 10.10.1954.-06.08.1995. 4.GBR Pauci – poginuo na području Sjeverne Dalmacije
  110. Darko Modrić 02.11.1966.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka – poginuo na području Like
  111. Ivica Naglić 04.07.1966.-nestao 07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – vodi se kao nestali na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
  112. Nikola Nikšić 22.01.1956.-06.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  113. Reuf Novljaković 13.09.1944.-04.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo u Novoselcima
  114. Davor Ostojić 10.02.1965.-07.08.1995. MUP – poginuo na Velebitu
  115. Eduard Paštrović 11.02.1967.-07.08.1995. 112.brigada Zadar – poginuo u Karinu Donjem
  116. Željko Pauković 24.04.1955.-05.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo u Kotar šumi, Petrinja
  117. Vjeko Pecirep 03.10.1965.-06.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like
  118. Anto Pejić 03.04.1936.-07.08.1995. 121.domobranska pukovnija Nova gradiška – poginuo na pravcu prema Dvoru
  119. Ilija Perković 04.10.1955.-05.08.1995. 17.domobranska pukovnija Sunja – poginuo kod Zrinske gore
  120. Ivica Pešut 02.04.1963.-06.08.1995. 134.domobranska pukovnija Biograd – poginuo u Biovčinu Selu
  121. Ivica Petranović 30.03.1964-05.08.1995. MUP OSA Sisak – poginuo na Velebitu
  122. Zdenko Petrijevčanin 14.08.1948.-07.08.1995.
  123. Sead Pjanić 17.03.1966.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
  124. Ivica Plevanč 14.03.1950.-04.08.1995. 57.brigada M.Celjak Sisak – poginuo na pravacu Zrinska gora
  125. Milivoj Pogorilić 22.12.1965.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – časnički namjesnik poginuo na Ljubovu
  126. Mladen Polović 18.08.1966.-04.08.1995. 137.domobranska pukovnija Duga Resa – poginuo na pravcu prema Krnjaku
  127. Saša Rakijaš 07.01.1974.-04.08.1995. MUP Omega Bjelovar – poginuo u Podpragu
  128. Ivan Rončević 31.01.1958.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
  129. Domagoj Rukavina 07.01.1974.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  130. Martin Segedi 05.08.1974.-04.08.1995. 7.GBR Pume – poginuo na Crvenoj zemlji pred Kninom
  131. Željko Sekula 16.02.1965.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  132. Ivan Serdar 01.09.1959.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  133. Miljenko Stanešić 27.01.1958.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  134. Rajko Starčević 30.05.1974.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji
  135. Damir Sudulić 16.08.1974.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like
  136. Ivan Svalina 10.03.1975.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – poginuo u Golubiću
  137. Ivan Svržnjak 19.08.1963.-07.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji
  138. Neven Šarenić 08.08.1957.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  139. Joso Šarić 08.04.1963.-04.08.1995. MUP – poginuo na Velebitu
  140. Stjepan Šaško 23.03.1966.-04.08.1995. 7.GBR Pume -poginuo na Crvenoj zemlji nadomak Kninu
  141. Mate Šavar 17.10.1954-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – bojnik HV zapovjednik 1.satnije 3.bojne poginuo na Ljubovu
  142. Milan Šebalj 19.08.1961.-05.08.1995. 14.domobanska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
  143. Tihomir Šimunić 11.03.1966.-05.08.1995. 106.brigada Osijek
  144. Goran Šincek 25.10.1962-.04.08.1995. 101.brigada Zagreb Susedgrad – poginuo na Baniji
  145. Josip Šoštarić 15.02.1964.-04.08.1995. 110.domobranska pukovnija Karlovac – bivši pripadnik SJ GROM poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
  146. Nikola Špehar 03.11.1962.-05.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – poginuo na brdu Kurjevac
  147. Zvonko Štork 16.07.1970.-04.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik 1.pješačke bojne poginuo u Glibodolu
  148. Ivan Tomić 02.06.1954.-04.08.1995. 125.domobranska pukovnija Novska – poginuo na pravcu prema Kostajnici
  149. Zlatko Tominac 20.04.1962.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – posmrtno narednik poginuo na području Ljubova prilikom juriša na neprijateljske bunkere gdje je pogođen iz pješačkog naoružanja
  150. Dragan Tomljanović 07.03.1972.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  151. Mijo Tonković 12.02.1962.-07.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu prema Kulen Vakufu
  152. Petar Tukara 25.09.1962.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na području Banije
  153. Zoran Turčić 01.03.1960.-04.08.1995. 111.brigada Rijeka -poginuo na području Like
  154. Davor Valentić 11.05.1970.-07.08.1995. 36. bojna inženjerijsko-pontonirska – poginuo na području Banije
  155. Zdravko Vanjurek 26.05.1961.-04.08.1995. 14.domobranska pukovnija Slunj – poginuo nedaleko Tržića
  156. Viktor Vinković 03.05.1972.-05.08.1995. 12.domobranska pukovnija Petrinja – poginuo kod Petrinje
  157. Vlado Voćanec 01.07.1956.-04.08.1995. 2.GBR Gromovi – poginuo na Baniji
  158. Miroslav Vođera 23.04.1972.-05.08.1995. 4.GBR Pauci – pripadnik 2.pješačke bojne poginuo u selu Golubić kod Knina
  159. Željko Vojvodić 21.02.1953.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  160. Željko Vrabec – 28.4.1969.-4.8.1995. – pripadnik druge brigade HV Gromovi poginuo je u tenku u proboju prema Petrinji u prvim satima Oluje
  161. Ivan Vranić 24.02.1936.-04.08.1995. 20.domobranska pukovnija Glina – poginuo na pravcu prema Glini
  162. Zdravko Vranić 01.10.1953.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – kod Vrhovina ranjen nakon toga brutalno masakriran
  163. Ivan Vrban 29.05.1972.-04.08.1995. 118.domobranska pukovnija Gospić – poginuo na pravcu Gospić – Korenica
  164. Milan Vukelić 04.06.1951.-04.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo na pravcu Zalužnica-Vrhovine
  165. Josip Vuković 20.11.1954.-05.08.1995. 133.domobranska pukovnija Otočac – poginuo prema Vrhovinama
  166. Robert Vuković 13.03.1971.-06.08.1995. . 110.domobranska pukovnija Karlovac – poginuo na pravcu Karlovac – Tušilović – Vojnić
  167. Joško Vulić 24.02.1967.-05.08.1995. 6.domobranska pukovnija Split – poginuo na pravcu planina Svilaja –Knin
  168. Marko Vulić 21.01.1969.-07.08.1995. MUP Poskoci Zadar – djelatnik pričuvnog sastava poginuo od mine iznenađenja
  169. Damir Vuzem 03.02.1957.-07.08.1995. 145.brigada Zagreb Dubrava – poginuo na smjeru Kostajnica – selo Divuša – selo Zamlaće – Dvor na Uni
  170. Predrag Zekić 19.07.1966.-05.08.1995. 7.domobranska pukovnija Zadar -poginuo u Suhovarama
  171. Mijo Zijan 28.11.1972.-04.08.1995. 1.GBR Tigrovi – časnički namjesnik inženjerijske satnije poginuo u Glibodolu
  172. Darko Zrakić 20.11.1969.-04.08.1995. 1.GBR Tigrovi -časnički namjesnik 1.pješačke bojne poginuo u Glibodolu
  173. Valter Zubčić 17.09.1971.-04.08.1995. 112.brigada Zadar – poginuo u Pridragi
  174. Branimir Žunjić 06.08.1973.-04.08.1995. 9.GBR Vukovi – poginuo na području Like
  175. 175. Senad Župan10.1972.-04.08.1995. 9.GBR – satnik poginuo na Velebitu na vrh kote 826 u bliskoj borbi vodeći skupinu diverzanata 2. bojne Termita

Ovo su poginuli pripadnici Ministarstva unutarnjih poslova:

Trpimir Bakarić – “Ris”, Kutina

Ivo Križanac – “Osa”, Sisak

Ante Baljak – “Poskoci”, Zadar

Viktor Lizatović – “Batt”, Split

Saša Rakijaš – “Omega”, Bjelovar

Joso Šarić

Jozo Ilijić – “Delta”, Županja

Ivica Petranović – “Osa”, Sisak

Marko Vulić – “Poskoci”, Zadar

Robert Barbarić – “Alfa”, Zagreb

Nenad Bunčić – “Grom”, Karlovac

Josip Šoštarić – “Grom”, Karlovac

(Izvor: https://direktno.hr/direkt/ovo-su-hrvatski-heroji-popis-poginulih-branitelja-oluji-93923/)

Ovo su hrvatski vitezovi i junaci koji su se upisali u povjesnicu Hrvatske i hrvatskoga naroda zlatnim slovima, jer su svoje živote nesebično darovali Domovini u Majci svih bitaka – VRO Oluja. Svi mi njihovi smo dužnici.

NEKA IM JE VJEČNA SLAVA I HVALA! POČIVALI U MIRU BOŽJEM.

Hrvatski narod i građani Republike Hrvatske na vlastitom su teritoriju više od 1.800 dana trpjeli okupaciju i divljanje terorista koji su sa svojom subraćom iz Srbije i Crne Gore, koristeći udarnu snagu i resurse tadašnje federalne vojske („JNA“) u okviru udruženog zločinačkog pothvata, genocidom i etničkim čišćenjem, uz masovne zločine i golema razaranja nastojali provesti svoj bolesni naum o „ujedinjenju srpskih zemalja“. Vojno-redarstvena operacija „Oluja“ spriječila  je ovaj osvajački projekt koji u svojoj suštini nije bio ništa drugo do odraz stanja bolesne svijesti u jednom (nažalost) značajnom dijelu srpskog naroda. Velikosrpska ideologija je međutim, preživjela; ne samo u glavama onih koji danas vladaju Srbijom i odgajaju  javno mnijenje, nego i u svijesti stotina  tisuća običnih ljudi – Srba kojima Crkva i intelektualci iz naraštaja u naraštaj nameću lažnu povijest utemeljenu na mitovima i opsjenama, a stvaranje „Velike Srbije“ pretvaraju u nacionalni imperativ prvoga reda,  jedinu moguću, neizbježnu, sudbinsku „misiju“ srpskog naroda od čijeg ostvarivanja ovisi sve, pa i sama njegova opstojnost. U svojoj srži, velikosrpska ideologija temelji se na rasizmu (teoriji srpske „nad-rase“)  i konceptu neprestanog širenja životnog prostora silom, pa se usporedba s nacizmom i fašizmom nameće sama po sebi. Ako je tomu tako – a jeste – pozvani smo i obvezni govoriti istinu – kako o Oluji, tako i o razlozima koji su do nje doveli, uključujući naravno, uzroke svega onoga što se u Republici Hrvatskoj događalo tih ratnih 90-ih godina. A oni su mnogo dublji i složeniji nego se na prvi pogled čini.

Točno u 5 sati ujutro, 4. kolovoza 1995. godine, Hrvatska je konačno započela s oslobađanjem svoga okupiranog teritorija. Na 700 kilometara dugoj bojišnici, topnička i raketna oruđa Hrvatske vojske svojim su plotunima označila kraj zločinačke srpske paradržavne tvorevine i sna o “Velikoj Srbiji”. Munjevite  prodore naših snaga na 30 glavnih taktičkih smjerova napada (čime su formacije terorista razvučene, bez mogućnosti grupiranja), ne bi zaustavila ni mnogo spremnija i brojnija oružana sila od tzv. SVK. U samo 72 sata njihove snage su potpuno razbijene i vraćen  je suverenitet nad 10.400 četvornih kilometara uzurpiranog državnog prostora Republike Hrvatske, uz nažalost, neizbježne žrtve na obje strane.

Agonija koja je trajala gotovo punih 5 godina, završila je. Hrvatska je došla do svoje slobode i državne cjelovitosti, a oni koji su počinili masovne zločine, besprimjerna razaranja, pljačke, paljevine i silovanja u ime stvaranja „Velike Srbije“, nakon  kratkotrajnog otpora dali su se u bezglavi kukavički bijegtjerajući na „egzodus“  vlastite civile i koristeći ih kao živi štit. Potomci srpskih „heroja“ s Cera, Kolubare, Mojkovca, Kajmakčalana, Solunskog fronta, vatreni sljedbenici Nemanjića i “kosovskih junaka”, mitomani, nacionalni fanatici i ekstremisti svih boja, kriminalci i robijaši (pušteni na slobodu upravo zato da odrađuju najprljavije poslove etničkog čišćenja), sva ta zločinačka rulja koja je išla ruku pod ruku s komunističkom oficirskom klikom i zanosila se povijesnim mitovima „veličinom“ svoje nacije, njezinom „izabranošću“ i pravoslavljem i u to ime počinila grozne i masovne zločine nad civilnim stanovništvom, svoje pravo, kukavičko lice, pokazala je u srazu s hrvatskom oružanom  silom. Mit o srpskoj „nepobedivosti“  i „nadmoći“ raspršio se poput mjehura od sapunice i razotkrio svu bijedu jedne megalomanije i mitomanije koja nema nikakve veze s realnošću..

Čak je i „vožd“ Milošević (nedugo poslije Oluje), oštro prigovorio „krajinskim“ liderima kako su „pobegli kao zečevi“.1 Danas je posve jasno da je ova bježanija bila dio plana koji  je skrojen u vojno-političkim krugovima srpske paradržave, te da je evakuacija civilnog stanovništva s okupiranog hrvatskog  područja „kninske krajine“ uvježbavana mjesecima ranije, a posebice intenzivno poslije blistavo izvedene vojno-redarstvene akcije Bljesak .

Brojna dokumenta – prije svega ona što ih je prikupio i u svojim pisanim materijalima i knjigama objavio Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata zahvaljujući stručnom i marljivom radu ravnatelja dr. sc Ante Nazora i njegovih suradnika, nedvojbeno potvrđuju ovu činjenicu2 a postoje i brojni drugi materijalni dokazi iz samih arhiva terorista (primjerice, snimka jedne od takvih vježbi evakuacije civila iz srpnja 1995., u  mjestu Tržić na Kordunu –  https://www.youtube.com/watch?v=aAZJoh_OhEs – iz koje je sasvim jasno koji su razlozi i ciljevi tih aktivnosti bili).

U takvom ozračju, napori koje su hrvatske vlasti i sam predsjednik dr. Franjo Tuđman činili kako bi uvjerili srpsko stanovništvo da ostane u svojim selima i gradovima jamčeći im sigurnost i zaštitu, imali su ograničen domet. Oni su (kao i u godinama okupacije), ipak više vjerovali svojim vođama nego hrvatskoj državi.

Naravno, nikako se ne smije zanemariti, da je najveći broj za rat sposobnih muškaraca sudjelovao u agresiji, te da je veliki dio njih počinio zločine i okrvavio ruke, pa tu svakako treba tražiti dodatne motive koji su ih naveli da pobjegnu prije dolaska Hrvatske vojske. U srpskom “egzodusu” tih dana početkom kolovoza 1995. godine, u kolonama je pobjeglo na tisuće ratnih zločinaca koje nikad nije stigla ruka pravde. To je ono što zanemaruju ne samo Srbi u Srbiji i BiH, nego i njihovi politički predstavnici u Hrvatskoj (Milorad Pupovac, Dejan Jović, Borislav Milošević i ostali).

Dokumentarni film Amarcord redatelja Pavla Vranjicana, koji se može i danas pogledati na YouTube-u (https://www.youtube.com/watch?v=JZX-Xjetl_M ), svjedoči o tomu kako je tekao „egzodus“ i to zabilježeno na licu mjesta, okom kamere (9., 10. i 11. kolovoza 1995.). Prvoga dana granicu prelaze luksuzni automobili i džipovi u kojima se nalazi „viša klasa“ – vojni i politički dužnosnici, novopečeni „biznismeni“ i „snalažljiviji“ pojedinci, uglavnom društvena krema, odnosno, imućni „krajišnici“ kojima je rat dobro došao kako bi se materijalno okoristili pljačkom, lopovlukom i švercom. Sutradan na red dolazi „srednja klasa“. Za volanima su (kao i dan prije) uglavnom vojno sposobni muškarci  koji su za potrebe putovanja ratne uniforme zamijenili civilnim odjelima. Traktora i sirotinje još uvijek nema. Oni na red dolaze tek trećeg dana (11. kolovoza). Tako je u kratkim crtama tekao planirani i organizirani „egzodus“ iz „srpske krajine“. O tim događajima prilično vjerne opise možemo pronaći i kod nekih srpskih autora – aktera agresije i terorizma, pa i u knjizi general-majora Milisava Sekulića (Knin je pao u Beogradu, Bad Vibel-Njemačka, 2000.), operativca koji je iz Beograda kao visoki oficir „JNA“ bio upućen u „SVK“. Sekulić je inače uvjereni velikosrbin i žali zbog poraza, ali u nekim dijelovima knjige daje prilično vjeran prikaz događaja.

On tvrdi kako je štab krajinske paravojske znao točno dan i sat početka operacije Oluja, ali da je umjesto borbe naredio evakuaciju stanovništva, te da je njihov „vrhovni savet odbrane“ tu odluku obznanio tek 4. kolovoza 1995. godine u 20,00 sati.

Unatoč svemu  tomu, iz Beograda i srpskih izbjegličkih krugova uslijedila je kuknjava o „etničkom čišćenju“, pa čak  i „genocidu“ koji je izvršen nad „krajinskim“ Srbima – dakako, uz potpuno zanemarivanje svega onoga što se na području Republike Hrvatske događalo u razdoblju od 17. kolovoza 1990., do 4. kolovoza 1995.  godine.

A dogodilo se dosta toga. Toliko da je teško sve i nabrojati.

Srpski agresor ubio je u Hrvatskoj približno 16.000 osoba (oko 1.200 samo u UNPA zonama koje su tobože bile „zaštićene“ od snaga UN-a) i to većinom civila, srušio desetke tisuća kuća i uništio 180.000 domova, veliki broj crkava, bolnica, knjižnica, škola, domova zdravlja, zgrada koje su zaštićene kao spomenici kulture, devastirao čitave regije (istočna i zapadna Slavonija, Kordun, Banovina, Lika, sjeverna i južna Dalmacija), sravnio sa zemljom Vukovar, teško oštetio (danonoćnim granatiranjem) brojne druge gradove (Osijek, Gospić, Karlovac, Slunj, Slavonski Bod, Županju, Dubrovnik, Zadar, Šibenik), razrušio infrastrukturu i gospodarske objekte, protjerao preko 700.000 osoba sa svojih ognjišta, na tisuće civila i branitelja otjerao u logore gdje su zvjerski mučeni, ponižavani i ubijani (dio završio i u logorima u Srbiji), uzrokovao goleme patnje i stradanja, uz tisuće invalida i trajno traumatiziranih, provodio sustavna silovanja stotina zatočenih žena i djevojčica, na najprimitivnije načine seksualno zlostavljao stotine zarobljenika (čak i muškarce), opljačkao kulturno i sakralno blago i umjetnine, spaljivao matične knjige itd., itd.

Bestijalni zločini i masakri u Vukovaru, Borovu Selu, Borovu Naselju, na Ovčari, u Lipovači, Lušcu, Ćelijama, Tovarniku, Dalju, Erdutu, Aljmašu, Lovasu, Sotinu, Tordincima, Bogdanovcima, Berku, Đulovcu, Antinu, Škabrnji, Širokoj Kuli, Voćinu, Četekovcu, Čojlugu, Balincima, Graboštanima, Stublju, Kozibrodu, Majuru, Kuljanima, Strugi, Zamlači, Dragotincima, Kraljevčanima, Petrinji, Skeli, Baćinu, Kostrićima, Nadinu, Lovincu, Jasenicama, Smoljancu, Slunju, Joševici, Saborskom  i brojnim drugim mjestima svjedoče o razmjerima srpskog ludila i destrukcije.

Gotovo da nema naselja na ratom okupiranom području u kojemu srpsko-četnički agresor nije izvršio zločine. Do jeseni 2015. godine, u Republici Hrvatskoj otkriveno je 149 masovnih grobnica, ali to, nažalost, nije konačan broj. Beograd podatke o nestalima daje na kapaljku (onda kad i koliko im to s obzirom na političke interese odgovara), dok hrvatski građani srpske nacionalnosti koji znaju za sudbine mnogih žrtava iz raznih razloga ne žele otkriti tu istinu.

Agonija onih koji već više od 25 godina traže kosti svojih najbližih nastavlja se.

I, da ne zaboravimo: „JNA“ i četnici bili su u čvrstom savezu i skupa su uzrokovali patnje i stradanja stotina tisuća civila na području bivše SFRJ 90-ih godina, što samo po sebi pokazuje kako su priče o bilo kakvom antifašizmu u srpskom narodu ništa drugo do najobičnija tlapnja koja nema nikakvog dodira sa stvarnošću.

Bio je to rat protiv civila, kako s pravom tvrdi  ratni načelnik Glavnog stožera saniteta MORH-a dr Andrija Hebrang  koji je 2013. godine u Zagrebu predstavio svoju knjigu  Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku – jedinstven i gotovo usamljeni pokušaj da se argumentirano i jezikom činjenica progovori o ovom teškom i bolnom pitanju.

BILJEŠKE:

„Monolog Slobodana Miloševića i optužujuće reči upućene Milanu Martiću izrečeni su na sastanku sa krajinskim vodstvom na sednici Vrhovnog saveta odbrane Jugoslavije 14. avgusta 1995. nakon operacije Oluja.
‘Utekli su k’o zečevi, a sada hoće da ih Jugoslavija brani. Više su izginuli u bežaniji sa stanovništvom nego što bi izginuli držeći linije…’
‘Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine. Napadala je cela Prva armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu odbranili Knin, kojem se može prići samo iz tri pravca, nisu se mogli braniti ni 12 sati.’
‘Da smo istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, ko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne? Pitanje je ko je, zaista, doneo odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu?’“ (http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2011&mm=05&dd=17&nav_id=512783)

2  REPUBLIKA HRVATSKA I DOMOVINSKI RAT 1990.-1995. DOKUMENTI; Dokumenti vojne provenijencije ‘Republike Srpske Krajine’ i Dokumenti institucija pobunjenih Srba (s prijepisima originalnih dokumenata iz arhiva) u 16 knjiga. Detaljnije  na: http://centardomovinskograta.hr/?page_id=20

3 Prema ovom izvoru, agresor je u Hrvatskoj ubio  više od  8.000 civila (6.891 vojnika), od čega su  gotovo polovica žene i djeca,  čak 47% ubijenih civila starije je od 60 godina, dok je među 30.520 teških ranjenika također više civila nego vojnika. Na srpskoj strani, ubijeno je nekoliko desetaka civila (što priznaje i sam Savo Štrbac, koji kaže da je “pravih civila među poginulima bilo zapravo 80”, ostali su bili naoružani civili). Prema podacima DORH-a, tijekom rata je ubijeno 47 srpskih civila, što je dovoljan dokaz kako je riječ o pojedinačnim zločinima, za razliku od masovnih, sustavnih i planiranih zločina srpsko-crnogorskog agresora. Opširnije: Večernji list od 30.07.2016.; komentar  dr. Andrije Hebranga (Vidi: http://www.vecernji.hr/hrvatska/nije-dopustivo-primjenjivati-jednaka-mjerila-na-agresora-i-zrtvu-1103023; stranica posjećena 4.8.2016.)

-nastavlja se…

Najnovije

Samo nuklearni rat može zaustavit štrajk prosvjetara u Mostaru!

Preko 20 000 učenika danas nije sjelo u školske klupe u Hercegovačko-neretvanskoj županiji jer je otpočeo generalni štrajk sindikata osnovnih i srednjih škola koji...

Plenković tvrdi da ne postoje nikakvi ‘tajni letovi’

Premijer Andrej Plenković rekao je da Hrvatska nije nikakav hot spot za ilegalne migrante i ne postoje nikakvi ‘tajni letovi’ već se radi o...

Biblijska poruka 26. 11. 2024. i tumačenje fra Tomislava Pervana: Kad padaju zastori povijesti

Lk 21,5-11 Dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od...

Otkriveno tko je šef Velike lože Hrvatske kojoj pripada i Vili Beroš: Nedavno su izabrali novo vodstvo

Devet noći, izgleda, toliko će ukupno u Remetincu morati izdržati Vili Beroš, barem za sada. Kako doznaje Teleskop.hr, u ponedjeljak bi mogao na slobodu,...

Visoki dužnosnik iz Poljske otkrio shemu pranja novca u Ukrajini

Visoki europski dužnosnik upozorio je na tu shemu, otkrivši da je čak polovica financijske pomoći koja stigne Ukrajini pronevjerena. Eksplozivne optužbe iznio je bivši...