U cintoru naše crkve, POSLJEDNJI ISPRAĆAJ posmrtnih ostataka 294 žrtava Drugog svjetskog rata i poraća ekshumiranih na području Gračana uz nazočnost predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandroković, ministar hrvatskih branitelja Tome Medved, gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandić…objavila je Župa Gračani na svom Facebooku
–EKSKLUZIVNI DOKUMENTI- OTKRIVAMO: POSTOJI JOŠ JEDNA MASOVNA GROBNICA 80 LIKVIDIRANIH HRVATA NA PODRUČJU GRAČANE-REMETE!…
Podsjetimo se;
Partizanski zločini u Gračanima označavaju masovne pokolje koje su počinili Titovi partizani u razdoblju od 10. svibnja 1945. do kraja tog mjeseca u Gračanima u podnožju Zagrebačke gore blizu Zagreba.
Okolnosti zločina
Ovaj zločin se izdvajao izrazitom svirepošću: stotine žrtava koje su izvršioci pokolja ostavili porazbacane po šumama i poljima imale su odsječene ili sjekirama raskoljene glave, odrezane ruke i noge, spolne organe, dojke, izvađena srca i maternice.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata jugoslavenski komunisti u okolici Gračana su mnogo tzv. „narodnih neprijatelja” (civila i zarobljenih hrvatskih i njemačkih vojnika) likvidirali bez suđenja. Smatra se da je žrtava na području Gračana i obližnjih Šestina bilo više tisuća. Tijekom 2012. godine su pokrenuta iskopavanja, te su ekshumirane 134 žrtve pokolja.[1]2013. godine su ekshumacije prekinute, da bi bile ponovo nastavljene u 2018. godine, kada su ekshumirani ostaci daljnjih 265 žrtava.
U masovna smaknuća je bila uključena VI. lička proleterske divizija „Nikola Tesla” pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanića (odlikovan najvišim državnim “Ordenom narodnog heroja” 20. prosinca 1951. godine), te tzv. “lajbek milicionari“, dragovoljci sa zagrebačkog područja koji su se pridružili izvršenju komunističkog zločina. Egzekucije su trajale sve do početka lipnja 1945. kada je VI. divizija napustila selo.
Žrtve su ubijane tik iza naselja, na početku Parka prirode Medvednica. Neka od mjesta pokapanja žrtava su nakon prestanka komunističke vladavine obilježena: Obernjak, Strmec, Bjelčenica, Lonjščina, Peščenka, Zlodijev Brijeg, Banekov stubl… Prema iskazima svjedoka, žrtve su dovođene iz sabirnih centara, zatvora i logora u Zagrebu, pješice, u grupama ili u kolonama. Među žrtavama je bilo i muškaraca i žena; neki su bili vezani žicom, a neki nisu. Dio žrtava je ubijen klanjem, a dio strijeljanjem. Prema svjedočenju sanitarnog inspektora Miroslava Haramije, koji je za “narodnu vlast” sanirao šumu punu nepokopanih tijela od kojih je prijetila zaraza, da bi poslije desetljećima skrivao jednu kopiju svojega izvješća, “žrtve su bile strahovito unakažene. Stratišta su bila strahovito puna raskomadanih i unakaženih golih ljudskih tijela. Glave su bile odsječene ili raskoljene sjekirama, bili su im prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke. Većini žrtava zaživotno su vađeni utrobni organi, većinom srca, jetre i maternice.“[3]
Žrtve su u Gračane dovodili lajbek milicionari, koji su pritom u kućama u koje su upadali silovali žene, te krali zlatninu i druge vrijedne stvari. Prema iskazima očevidaca, silovanja djevojaka i žena nastavljala su se i u Gračanima, a seksualna iživljavanja uključivala su rezanje dojki i kopanje očiju; lajbek milicionari, pripadnici OZNE i vojnici VI. ličke divizije su i muškim zatočenicima rezali spolovila i sakatili ih na druge načine.[4] Kao poimenična žrtva tih iživljavanja pamti se Grozdana Budak, kćerka književnika i ministra NDH Mile Budaka-wikipedija…
M.M.
