Ministarstvo koje ne mari za znanost: zašto je prešućeno skupo plaćeno istraživanje s posljedicama za „Školu za život“?…
Autor: prof. dr. sc. Goran Bubaš, komunikolog i stručnjak za e-učenje, prenosi teleskop.hr
Drugu polovicu kolovoza obilježile su dvije bizarnosti vezane uz tzv. „Školu za život“.
Prva bizarnost
U svojem izlaganju na Veliku Gospu, 15.08.2019., sisački biskup Vlado Košić iznio je, između ostaloga, sljedeću kritiku (vidjeti Direktno.hr):
„Dobro, kaže se da je to škola za život, i da je to nešto novo, a što je bilo školstvo do sada? Zar ništa nije vrijedilo što je bilo do sada, nego će se tek sada otkriti pravi način školovanja djece i mladih? I je li to ispravan put ako se ne uvažavaju sugestije stručnjaka, ako se sve više izostavlja odgojni vid a naglašava samo obrazovanje, i to uvođenjem tehničkih informatičkih pomagala? Je li to onda samo tehnicizacija odnosno informatizacija obrazovnog procesa koji se sve više lišava odgojne dimenzije?“
Na biskupovo izlaganje nadovezao se tjedan dana kasnije kolumnist Milan Ivkošić u Večernjem listu sa sljedećim zaključkom: „Nije sporno obrazovanje, ali pretvaranje tehnike, informatike u fetiš, u svetinju može ga u odgoju djece učiniti diktatom kojemu su djeca sredstvo a ne slobodna ljudska bića.“
Bizarnost u ovom slučaju vezana je uz odgovor preko Facebook stranice čelnice Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO) Blaženke Divjak koja je našla za shodno demagoški se prepucavati povodom biskupove izjave (Jutarnji list, 17.08.2019.): „Djeca imaju pravo na dotok informacija ili sadržaja utemeljenih na suvremenim znanstvenim i obrazovnim standardima važnim za potpun i skladan razvoj njihove osobnosti, a koje se prenose na objektivan, kritički i pluralistički način. Zadaća je javnog školskog sustava da bude neutralan i uravnotežen te da omogući djetetu ostvarivanje tog prava.“
Zašto ovakav odgovor ocjenjujem kao bizarno demagoško prepucavanje? Zato što su točni i zasnovani sljedeći navodi biskupa (i kolumnista Ivkošića): (1) u „Školi za život“ pretjerano se zanemaruje odgojna dimenzija obrazovanja; (2) voditelji „Škole za život“ ignoriraju mišljenja i preporuke stručnjaka; (3) uvođenje tehnologije u obrazovanje kroz „Školu za život“ provodi se nekritički i suprotno suvremenim istraživanjima, uključujući ona koja su provođena za pilot projekt „e-Škole“ CARNET-a i MZO (o potonjem u nastavku). Ukratko, ovdje imamo slučaj u kojem osoba koja je odgovorna za obrazovnu reformu neslužbenim kanalom, tj. putem društvene mreže Facebook, neutemeljeno odbacuje opravdanu javnu kritiku svojeg rada.
Druga bizarnost
Vjerujem da se možemo usuglasiti oko toga da obrazovnu reformu treba voditi osoba od povjerenja. Međutim, najnovija anketa koju je proveo CroElecto (vidjeti npr. Direktno.hr) pokazala je da je čelnica MZO u mjesec dana „skočila“ sa 4. na 1. mjesto među negativno percipiranim ministrima u Vladi RH (za tu poziciju odabralo ju je 7,78% anketiranih)!
Vođenje obrazovne reforme od strane tobože nezavisne „kooperantice“ stranke HNS još prije godinu dana kritizirao je poznati medijski komentator Nino Raspudić, između ostaloga sljedećim riječima:
– „Poslije ovog kopernikanskog obrata i odlaska u naručje HDZ-a, godinu dana nakon što su se uvukli u Sabor na leđima SDP-a, HNS je danas spao na 1% podrške birača, otprilike, oko 1% se vrti. I unatoč tome, taj HNS vodi reformu obrazovanja, što je kapitalni projekt za kojeg u normalnim zemljama je preduvjet najširi mogući konsenzus i najjači mogući politički legitimitet…“ (izlaganje na tribini u Metkoviću, YouTube, od 20:17 minute nadalje).
– „Vrdoljak je najbolji primjer da je „Škola za život“ obična floskuletina“ (Večernji list).
Ističem, ova je bizarnost već više puta ponavljana: „konvertitska“ stranka HNS, koja je izdala svoje birače i prvotne koalicijske partnere na čelu s SDP-om, te koja trenutačno ima podršku samo 1-2% birača, sa u ovom trenutku najnegativnije ocijenjenom ministricom u Vladi RH želi upravljati za građane naše zemlje jednim od najvažnijih procesa – reformom obrazovanja!
Šokantno prešućivanje istraživanja
Da je u propagandi koja dolazi iz MZO u pitanju širenje vlastitih verzija „istine“ o obrazovanju pokazuje to što nijedan nezavisni stručnjak u posljednjih nekoliko mjeseci nije iznio pozitivno mišljenje o tzv. „Školi za život“. Također, samo kritike dolaze od mnogih opozicijskih stranaka, pa čak i od predstavnika nekih koalicijskih partnera.
Suvremena znanost kao da je u potpunosti zanemarena imajući u vidu teorijske temelje i metodologiju za provođenje eksperimenta pod nazivom „Škola za život“ te aktualne poteze u reformi obrazovanja. Ovdje bih opisao samo jedan primjer: prešućeno znanstveno istraživanje u sklopu pilot projekta „e-Škole“ koje je dovršeno prije godinu dana i plaćeno 3,8 milijuna kuna! Zašto su to istraživanje iz vrha MZO u potpunosti zatajili premda ima znatne posljedice za projekt „Škola za život?
Prije godinu dana, točnije 28. Kolovoza 2018., mediji su izvijestili (npr. tportal, Maxportal) o tome da je čelnica MZO sa voditeljicom projekta iz CARNET-a predstavila kao vrlo uspješne rezultate pilot projekta „e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola“, a koji su se odnosili na unapređenje digitalne zrelosti 151 škole uključene u taj projekt. Ti su rezultati pilot projekta trebali opravdati daljnje ulaganje više od milijardu kuna u informatizaciju obveznog obrazovanja. Šokantno je to što MZO i CARNET istom prilikom nisu izvijestili i o rezultatima posebno važnog znanstvenog istraživanja u sklopu tog pilot projekta koje je bilo dovršeno početkom kolovoza 2018., kao i to što se o rezultatima tog zatajenog istraživanja šuti već godinu dana. Naime, CARNET i MZO mjesec dana ranije dobili su izvješće pod naslovom Znanstveno istraživanje učinaka provedbe projekta: “e-Škole: uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola (pilot-projekt)”. Izvješće o tom istraživanju u 151 školi načinio je tim stručnjaka iz Centra za primijenjenu psihologiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Prema podacima u Elektroničkom oglasniku za javnu nabavu, za to istraživanje Sveučilištu u Rijeci trebalo je biti plaćeno čak 3.800.000 (tri milijuna i osamsto tisuća) kuna.
Ukratko, u prethodno spomenutom i skupo plaćenom istraživanju nije nađeno da je nastava uz uporabu informacijsko-komunikacijske tehnologije (IKT) učinkovitija kod usvajanja znanja (ostvarivanja kognitivnih ishoda učenja) iz STEM predmeta u odnosu na tradicionalnu nastavu bez računala!!! Točnije, nije dokazano da primjena IKT aktivnosti u nastavi povećava znanje prilikom učenja u usporedbi s nastavom bez računala (str. 305-306), nije dokazano da primjena digitalnih obrazovnih sadržaja (DOS-ova) povećava znanje prilikom učenja u odnosu na nastavu bez računala (str. 306-307), nije dokazano da primjena specifičnih scenarija poučavanja (sa IKT) povećava znanje u odnosu na poučavanje bez računala u predmetima kao što su biologija, fizika i matematika (7.1.5.), te nije dokazano da korištenje prezentacijske ili interaktivne učionice ima pozitivan učinak na specifična znanja u odnosu na poučavanje bez računala. Dakle, poučavanje sa računalima i bez računala (IKT-a) u prosjeku je davalo manje-više slične rezultate.
Koje su posljedice ovog istraživanja koje su proveli stručnjaci sa Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Rijeci? Prije svega treba naglasiti da je to istraživanje provedeno u sklopu pilot projekta „e-Škole“ dalo slične rezultate kao i mnoga druga istraživanja u svijetu. Ono implicira da se primjenom računala u nastavi u sklopu „Škole za život“ vjerojatno neće ostvariti bolji rezultati u pogledu stjecanja znanja u odnosu na tradicionalnu nastavu bez računala. Očito je i da to, od strane MZO prešućeno istraživanje, izravno dovodi u pitanje opravdanost aktualne javne nabave 91.641 tablet računala za procijenjenih 124.000.000,00 kn bez PDV-a u sklopu frontalne primjene kurikulne reforme („Škole za život“). Ako se poučavanje i učenje uz uporabu računala nije pokazalo kao uspješnije u odnosu na poučavanje bez računala, da li je opravdano toliki novac trošiti za nabavu tablet računala? Ako su škole već opremljene informatičkim učionicama za nastavu iz predmeta informatike, trebaju li im još i tablet računala? I usput, zašto se u srpnju/kolovozu provodi nabava tablet računala kad će njihova isporuka vjerojatno biti obavljena tek krajem prvog polugodišta 2019./2020. Školske godine, a prilagodba za nastavu možda i koji mjesec kasnije? Ne bi li bilo bolje tu nabavu uskladiti sa stvarnim obrazovnim potrebama i mogućim učincima na usvajanje znanja, te pravovremeno provesti za iduću 2020./2021. školsku godinu?
Zaključak s dvije napomene
1) Vodeće osobe iz MZO trebale bi objasniti javnosti zašto su prešutjeli rezultate prethodno navedenog istraživanja provedenog u sklopu pilot projekta „e-Škole“, a koje je pokazalo da uporaba računala u nastavi (ikt-a) nije povećala znanje učenika (kognitive ishode) u odnosu na nastavu bez računala. Zašto u MZO još uvijek šute o tom istraživanju dovršenom u kolovozu 2018., premda su neki njegovi rezultati „procurili“ u članku u Globusu iz ožujka 2019.
2) Istraživanje koje je još u studenom 2017. objavljeno na portalu Mckinsey & Company, a na temelju PISA 2015 testiranja, pokazalo je da su u europskim zemljama učenici koji su koristili tablet računala u učionici (kao i notebooke ili e-čitače) u prosjeku postizali niže rezultate iz PISA testa prirodoslovne pismenosti u usporedbi s učenicima koji u školi nisu koristili tablet računala. Iz MZO vjerojatno neće komentirati ovo istraživanje tvrtke Mckinsey & Company budući da za nastavu u školama upravo nabavljaju 91.641 tablet računalo, prenosi teleskop.hr.
Nažalost, ne očekujem da će se u obrazovnoj politici nešto bitno promijeniti na bolje iako je raširen dojam da je aktualna reforma obrazovanja u rukama pogrešne političke stranke i pogrešnih osoba na čelu MZO, kao i da se školskim sustavom i djecom koja ga pohađaju neprimjereno eksperimentira, uz manipulaciju medijima i omalovažavanje stručnjaka koji svemu tome moraju svjedočiti! Biskup Vlado Košić i komentator Nino Raspudić, koje sam spomenuo na početku ovog članka, premda nisu eksperti za reformu obrazovanja, u velikoj mjeri su bili u pravu!
G.S.