Na današnji dan (4. listopada 1991.) započeo je opći napad na Karlovac. JNA i pobunjeni Srbi počeli su s do tada najjačim topničkim i minobacačkim napadima na Karlovac i okolicu. U samom gradu, pobunjenici su snajperima iz zgrada pucali po građanima Karlovca. Od 4. do 7. listopada zabilježeno je 174 ranjenih i 28 poginulih građana i pripadnika ZNG-a, a na grad i okolicu ispaljeno je preko 3000 projektila…
Za doba socijalističke Jugoslavije Karlovac je bio grad pun vojnog osoblja JNA, jer je u njemu i bližoj okolici bilo smješteno čak 39 vojnih objekata, čime je omaleni Karlovac bio militarizirana zona. S obzirom na nacionalni sastav JNA i strateški položaj grada, koji je na važnom prometnom pravcu koji spaja sjeverni dio Hrvatske s gorskim i obalnim područjem, takav raspored objekata i kadroviranje osoblja imalo je ulogu kontroliranja Hrvatske. izuzetne strateške važnosti Karlovac je bio u vrijeme Jugoslavije doslovno „grad vojnih lica JNA“. Čak 39 vojnih objekata u gradu i bližoj okolici činilo je taj neveliki grad pravom militariziranom zonom komunističke armije. Radi boljeg nadzora grada, jugoslavenska politika planski je izmijenila narodnosnu sliku grada na štetu Hrvata. Srpsko stanovništvo iz naselja južno od Karlovca (Vojnić, Gvozd, Tušilović, Krnjak i okolina) masovno je i programirano naseljeno u grad poslije 1945. godine, tako da je od grada koji je osnovan kao bastion obrane Hrvatske pretvoren u utvrđenu isturenu ispostavu velikosrpskih planova (“Virovitica – Karlovac – Karlobag”). Takva narodnosna struktura poslije je stvorila probleme obrani samog grada unutar samog civilnog dijela grada, zbog mnogobrojnih snajperista koji su djelovali tijekom agresije na Hrvatsku. Uoči rata JNA je još više pojačala takve odnose. Pred rat je u Karlovcu rasporedila brojne snage. Koliku su važnost u JNA pridavali držanju ovog grada, potvrđuje činjenica da su u vojarni Petrovoj gori u strogom središtu grada smjestili niške specijalce.
Ako bi Karlovac pao, Srbi bi izbili na granicu sa Slovenijom te potpuno odsjekli sjevernu Hrvatsku sa priobalnim dijelom zemlje. Još u doba bivše Jugoslavije Karlovac je bio strateški važna točka zbog svog gegrafskog položaja te su ga nazivali grad vojnih lica JNA.
Agresorska JNA, potpomognuta kordunskim Srbima, započela je opći napad na Karlovac, ključnu točku obrane Hrvatske, četvrtog listopada 1991. godine. Naime, ako bi Karlovac pao, Srbi bi izbili na granicu sa Slovenijom te potpuno odsjekli Sjevernu Hrvatsku s priobalnim dijelom zemlje…
Već u ljeto 1991. događaju se mnogobrojni napadi na Hrvate koji su živjeli u blizini srpskih uporišta pobune u okolici Karlovca. Nakon pada Topuskog, očišćeni su i okolica i zaleđe Karlovca te je agresor krenuo u opći napad na sam grad. Napad je započeo topničkom pripremom u kojoj su tisuće projektila zasule grad. Nakon toga su snage JNA tenkovima preko Slunjskih brda došle do samih prilaza gradu. Karlovac su branile dvije nepotpune bojne 110. brigade, samostalna satnija dragovoljaca Cobre iz Zagreba, 2. gardijska brigada i pripadnici karlovačke policije.
Osobito žestoke borbe vodile su se u prigradskom naselju Turnju, koji je gotovo cijeli pao u ruke Srba, a hrvatski branitelji bili su potisnuti do samog mosta preko Korane koji je ulaz u grad. Ipak, nadljudskim naporima malobrojna hrvatska vojska uspjela je obraniti most i odbaciti neprijatelja. Idućih dana velikosrpske snage su u još nekoliko navrata neuspješno pokušale osvojiti Turanj. Zbog žestine i intenziteta borbi, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti, Turanj su prozvali mali Vukovar.
Taj najžešći napad na Karlovac tijekom Domovinskog rata trajao je tri dana, a ubijeno je 136 branitelja i stanovnika Karlovca.
4. listopada JNA i Srbi s Korduna napali su Karlovac. Topnička priprema JNA napada na grad s okolicom bila je na tisuće ispaljenih projektila na grad. Uslijedio je napad JNA tenkovima. Preko Slunjskih brda primakli su se gradu. Branile su ga-
- vije nepotpune bojne 110. brigade
- samostalna satnija dragovoljaca „Cobre“ iz Novog Zagreba
- karlovačka policija
- 2. gardijska brigada
Velike i žestoke borbe razvile su se na Turnju. To je prigradsko naselje skoro sve palo u ruke srpskih osvajača. Hrvatski branitelji bili su potisnuti do samog mosta preko Korane koji je ulaz u grad. No, žilavost i odlučnost malobrojne hrvatske obrane koja je bila svjesna da će povlačenjem dovesti se u položaj da ne će imati više prostora za uzmak, lakomost osvajača koji nije imao hrabrosti suočiti se s protivnikom koji nije bio slabićki kao što je medijska i vojna propaganda prikazivala, rezultirala je odbacivanjem neprijatelja od mosta. U danima što su uslijedili velikosrpske su snage u još nekoliko navrata pokušale osvojiti Turanj, no svaki put naišli su na žilavi otpor hrvatskih snaga. Zbog žestine i intenziteta borba, brojnih ispaljenih projektila svih kalibara i razrušenosti naselja, dobilo je nadimak “malog Vukovara”.
2. gbr Gromovi dala je veliki obol obrani Karlovca i Duge Rese. Presudnu ulogu imali su i pripadnici 3. pješačke bojne 2. gardijske brigade „Gromovi“. Jeseni te godine na karlovačko-dugoreškom bojištu poginulo je sedam “Gromova”, a 38 ih je ranjeno.
Na karlovačkoj i koranskoj bojišnici zaustavili su neprijateljske tenkove na Turanjskom mostu i učvrstili obrambenu crtu na rijeci Korani.
Napadi su nakon nekoliko mjeseci nešto popustili poslije ove ofenzive, nakon što su se borbe vodile gotovo kuća do kuće, no opasnost nikad nije prestala sve do oslobađanja Hrvatske i kraja rata.
U Karlovcu je ostala odsječena vojarna JNA u Logorištu u kojoj je bilo mnogo motornih vozila koji bi mnogo pomogli obrani Hrvatske da su hrvatske snage to uspjele zaplijeniti. U kontroverznim i do danas nerazjašnjenim okolnostima, neprijatelj je tijekom jeseni kroz redove hrvatskih snaga uspio dovući pojačanja u vojarnu i izvući veći dio mehanizacije i ljudstva.
4. studenoga 1991. hrvatski su branitelji uspjeli preuzeti i prije neprijateljskoga napada evakuirati skladište oružja Jamadol koje se nalazi u Karlovcu. Evakuirano je oko 2500 tona eksploziva i strjeljiva te naoružanje TO općina Karlovac, Ozalj, Duga Resa, Vojnić i Vrginmost.
Do kraja Domovinskog rata Karlovac je bio prekomjerno granatiran. Jedan je od najgranatiranijih hrvatskih gradova. Granatirani su brojni civilni ciljevi. I godinama nakon priznanja, čak i kad je velikosrpska agresija izgubila zamah i prešla u defenzivu, Karlovac je bio pod prijetnjom upada u grad i osvajanja djelova grada.
Iz nekoliko je jakih četničkih uporišta u blizini grada četiri je godine granatiranjem sijana smrt Karlovcem sve do kraja rata. Tek oslobađanjem u Oluji pala su uporišta brdo Šanac, a nakon toga u žestokom napadu HV i neprijateljska uporišta Tušilović, Vojnić, Krnjak i druga.
T.H.