FOTO-VIDEO Na zadarskoj premijeri filma „Zapovjednici sajmišta“ istaknuta uloga Ivice Arbanasa u obrani Vukovara: Zapovjedio je rušenje prva četiri aviona JNA u Domovinskom ratu

HVIDR-a Zadar, u suorganizaciji Grada Zadra, organizirali su u utorak, 12. studenog 2019. godine s početkom u 19 sati,  uz slobodan ulaz u Kazalištu lutaka Zadar u Zadru zadarsku premijeru dokumentarnog filma „Zapovjednici sajmišta“. Vukovarska priča nikada nije posve ispričana, a događaj u kojem se, uz prikazivanje filma progovorilo o još jednoj vukovarskoj istini, započeo je minutom šutnje za sve poginule hrvatske branitelje i civile, a potom intoniranjem hrvatske državne himne „Lijepa naša domovino“…

Mlada studentica Maja Raguž sa Sveučilišta u Zadru pozdravila je sve nazočne, među njima obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, hrvatske ratne vojne invalide i hrvatske branitelje, kao i svoje kolege sa zadarskog sveučilišta, studente povijesti. Poseban pozdrav uputila je redatelju filma Vladimiru Andriću, producentu Nikolu Tarli, gradonačelniku Grada Zadra, nazočnom  Branku Dukiću, kao i organizatorima zadarske premijere dokumentarnog filma „Zapovjednici Sajmišta“, ispred HVIDR-e Zadar, Ivici Arbanasu Lipom, ali i Ivanu Anđeliću Doktoru te zahvalila suorganizatorima: Gradu Zadru i Zadarskoj županiji.

Naime, u ovom dokumentarnom filmu riječ je o legendarnim zapovjednicima obrane Sajmišta, o Damjanu Samardžiću, prvom zapovjedniku obrane Sajmišta, Petru Kačiću, drugom zapovjedniku, Velimiru Đereku, trećem zapovjedniku, Ivanu Poljaku, četvrtom zapovjedniku, i Josipu Tomašiću Osi, petom, posljednjem zapovjedniku obrane Sajmišta, jedinom preživjelom iz vukovarskih borbi. Naime, prva četvorica su poginuli u Vukovaru, a Tomašić je nakon pada Vukovara zarobljen u proboju kod Marinaca, odveden u srpske logore, 1992. godine razmijenjen, preminuo je na kućnom pragu 2004. godine.

Scenaristica i naratorica filma je Milka Vida, a film je snimljen u produkciji Humanitarnoga kulturnoga braniteljsko centra Vukovar (predsjednik Nikola Tarle) te uz financijsku pomoć Vukovarsko-srijemske županije, Ministarstva branitelja i Grada Imotskoga.

Za potrebe filma snimalo se na autentičnim mjestima, kao što su: Vukovar, Rijeka, Imotski, Sinj. Snimljeni su iskazi obitelji, koji su u prvom dijelu filma iznijeli neka svoja sjećanja na mladenačke dane, na vrijeme prije uključivanja u obranu Domovine. Drugi dio filma bazira se na svjedočanstvu o svemu onome što je bilo vezano uz Sajmište, na njihovu zapovjednu odgovornost, s posebnim osvrtom na individualni doprinos obrani Sajmišta. Osim razgovora s članovima obitelji  svoj je doprinos filmu dao je i Ivan Anđelić Doktor u svom intervjuu.

„U nasljedstvo generacijama koje dolaze iza njih ovi ljudi ostavljaju veliku ostavštinu. Oni su istinski heroji ovoga vremena. Iznimno mi je zadovoljstvo što sam u mogućnosti prisustvovati jednom ovakvom događaju i slušati istinitosti jednog povijesnog razdoblja koje je od velike važnosti za suvremenu Republiku Hrvatsku. Nedostatna rekognicija priča i stvarnih situacija koje nam ovi ljudi donose, rezultira neznanjem i dovodi cjelokupno društvo u stanje zablude. Da se ne bi doveli u takvo stanje, uvijek je neophodno čitati, osluškivati, učiti i razmišljati. Pred Vama stoji jedna istinska povijesna priča koja se dogodila relativno nedavno, o kojoj svakako još treba istraživati i učiti, ali ponajprije poštovati. Poštovati žrtvu, godine, mladost te živote hrvatskih branitelja i braniteljica. Bez pretjeranog odugovlačenja, pogledajmo ovaj film zajedno.“, zaključila je Maja Raguž, inače predsjednica ISHA-e Zadar, Udruge studenata povijesti.

Po završetku filma s nekoliko rečenica publici su se obratili Nikola Tarle, Ivan Anđelić Doktor i Ivica Arbanas.

Predsjednik Humanitarnoga kulturnoga braniteljskog centra Vukovar, Nikola Tarle, započeo je osvrtom o zapovjednicima Sajmišta odnosno „najkrvavijem Sajmištu o kojem se jako malo zna“, najtežem položaju na kojem su se 87 dana vodile borbe prsa o prsa i branila svaka kuća, ulica, dom, te u svom kratkom obraćanju istaknuo važnu ulogu heroja Blage Zadre, ali i drugih među njima, Ivicu Arbanasa Lipog i Ivana Anđelića zvanog Doktor, nakon čega se u dvorani prolomio pljesak odobravanja.

„O ovoj petorici u timu zapovjednika vjerujem da ste jako malo čuli. Cilj naše Udruge jest da idemo s istinom o Vukovaru, da nijednog ne zaboravimo, da svakom damo pažnju i pijetet prema poginulima. Želimo da o Vukovaru iziđe istina, jer o Vukovaru je do sada izašlo malo istine. Dok smo mi ratovali i borili se za Hrvatsku, jedan dio Vukovaraca je odmah nakon pada Vukovara išao po Hrvatskoj i pričali su svoje priče iz, ne znam kojih, interesa, možda vlastitih i ostalih, ne znam. A ovaj film jest, što kažu, gola istina i temelj istine o Vukovaru.“ , govorio je Tarle, potom zahvalio i prepustio riječ Anđeliću.

„Evo, sve vas lijepo pozdravljam i drago mi je, nadam se, tko je došao večeras, da mu neće biti žao što je uspio ovo vidjeti. Prije Zadra, bila je premijera u Zagrebu.

Mnogi ljudi koji su se naslušali o Vukovaru su došli do zaključka da im nije više ništa jasno. Svi ste vii gledali „Heroje Vukovara“ i vidjeli ste da se spominju neka imena. Nama ne pada napamet da pričamo o ovome onako, o onome onako. Ovdje smo lijepo rekli tko smo mi bili i što smo mi radili i tko su ovi ljudi bili, a na vama je da zaključite. Istinu je najlakše u kratkim riječima ispričati. Ja sam ovdje lijepo rekao, od početka ’90.-e godine kako je počelo u Vukovaru, na tom najtežem dijelu, od Samardžića do pokojnog Ose.“, započeo je Anđelić te posebno emotivnim tonom istaknuo nepravdu koja je, prema njegovu mišljenju, nanesena Ivici Arbanasu.

„Ja mislim da u Hrvatskoj od živih ljudi nikome nije nanesena nepravda kao njemu. Mlad čovjek koji je od 23.-e godine, kada je došao u Vukovar s Tigrovima, upoznali smo se na našoj Opatovačkoj bazi, gdje su nas legionari obučavali odrađivanju najteže zadaće u Vukovaru i dobio od Tome Merčepa jednu od najvećih zadaća da zapovjed iz Zagreba, od ministra obrane Republike Hrvatske, da preuzima 4. bojnu vukovarske 3. gardijske brigade, od koje sam ja bio pripadnikom od 15. lipnja, prije 15. kolovoza tu obavijest je dobio. Merčep je nekoliko dana prije otišao iz Vukovara iz nekima jasnih, nekima nejasnih razloga, jer su UDBA u Zagrebu i Mesić donijeli odluku da on izaziva vojsku, da će izazvat rat i da ga treba, po cijenu života povuć’ odatle. On nikad ne bi otišao iz Vukovara, isto kao i Blago Zadro, prije bi poginuo nego napustio Vukovar. Na nagovor Ivice Arbanasa da napusti svoje Tigrove, da ostane u Vukovaru, Ivica je dobio i zapovjed da napusti tu gardijsku bojnu, a garda je bila, i sami znate, nadređena na svim punktovima, a tada su bile samo mjesne zajednice, nikakve postrojbe i brigade. Nakon samo nekoliko dana, kada je Tomo Merčep otišao, krizni štab na čelu s vladinim povjerenikom radi sastanak svih zapovjednika, nudi se Blagi Zadri funkcija da preuzme obranu grada Vukovara. Blago kaže da on to ne želi, jer on je svoju utvrdu u Borovu Naselju jako dobro napravio i ako bi on otišao tamo, umanjio bi borbenu gotovost, a koga god se u gradu izabere, on će ga poštivati. Pao je prijedlog da imamo novog zapovjednika naše garde i da je on najkompetentnija osoba da preuzme obranu grada Vukovara. Tu su bili svi relevantni zapovjednici, od Blage Zadre, Šoljića Ivana, Ive Kovačića, šefa policije. Donesena je takva odluka i poslan je u Zagreb zapisnik gdje, vidit će se uskoro na jednom dokumentarcu gdje Luka Bebić, kao ministar obrane Republike Hrvatske, javno govori kako je on postavio Ivicu Arbanasa za zapovjednika, gdje postoje svi dokumenti. U tom vremenskom periodu Ivica Arbanas je zapovijedao sa svim oružanim snagama u Vukovaru i aktivnom gardom. U tom vremenskom periodu, od 15. kolovoza do 2. rujna, je Vukovar trebao pasti za tri dana. Pod njegovim zapovjedništvom je izvršena zapovijed da se puca na avione, gdje su pala prva dva aviona 24. kolovoza i dva dana poslije još dva i uništeno 12 oklopnih vozila. Jugo-vojska je tada imala za cilj da pokori Vukovar, a procjene su bile dva-tri dana. To je njegov doprinos u obrani herojskog grada Vukovara, da pedalj zemlje nisu zauzeli. 2. rujna dolaze Dedaković i Borković i on im predaje zapovijed i upoznaje ih sa svim punktovima na kojima je on zapovijedao do tada, a Pero Perić mu bio zamjenik. Kada je Pero ranjen 14. rujna, ja sam onda postao njegov zamjenik do kraja i skupa smo vodili sve te bitke i akcije, ne iza svojih ljudi, nego ispred svojih ljudi i zato učinak i jeste takav. I da mi nismo tako radili, ne bi bio takav učinak. Zato i jesmo ranjavani, zato i jesu ljudi ovdje ginuli i zato i jeste slomljena kičma jugo-vojsci tamo. On je predao, znači, njima s čisto obranjenim gradom, gdje ni pedlja nisu zauzeli. Oni su nastavili dalje i onda se počela stvarati ta 204. gdje je Ivicu Arbanasa, kao već iskusnom zapovjedniku, rečeno „preuzimaš najtežu crtu bojišnice cijelog Sajmišta i aktivne garde. Znači, mi ostajemo po onoj zapovjedi što je dobio od ministra iz Zagreba da vodi gardu, ali plus i najtežu bojišnicu. I to smo nas dvojica preuzeli, ovi ljudi su bili uz nas rame uz rame, a mi smo im bili uzor, primjer, hodali ispred njih, pravili čuda i gledalo se zapovjednika: ako ide on, idu svi, ako neće on, neće nitko. Izdržali smo do kraja, krenuli smo u proboj.

Ova istina, ona je tako lako rečena u nekoliko rečenica. Ovdje je sve jasno, pet ljudi po datumima kad je koji bio. Do sada je sve bilo zapetljano. Zašto je bilo zapetljano? Zato što je bilo komplicirano ispričati kako je netko bio zapovjednikom a nije. Ako je nekog postavila nekakva politika za nekakve visoke funkcije, a ovo sad iznad naroda, pa možeš što oćeš, ali istina će izić’ i uskoro će izić’ i ova istina o Ivici Arbanasu u još jednom dokumentarnom filmu koji će snimat’ se o našoj gardi. A onda postoji i Borovo Naselje i kod Blage Zadre i postoje sela gdje smo imali svoje ljude, i u Bogdanovcima i u Svinjarevcima i kako smo mi to radili. Izišla je i naša monografija gdje to pojašnjavamo.

Usudili su se neki ljudi u Vukovaru uzeti sebi za pravokoje su u to vrijeme dok je on bio zapovjednik, su bili nitko i ništa, da su rekli da to nije istina. Da su znali da postoji snimka od prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana di javno pohvaljuje Ivicu Arbanasa za srušene prve avione u Hrvatskoj, sigurno to ne bi pričali. Da su znali da postoje pisane zapovijedi koje mi imamo, da je on obnašao te dužnosti, sigurno to ne bi pričali. Mi dok smo još ratovali, što naš Nikola kaže, i bili po postrojbama, mi nismo znali pravno nastupat kao djelatne vojne osobe po televiziji i slikat se. Najviše su ispričali tih herojskih priča oni koji su pobjegli iz Vukovara prije zatvaranja Vukovara, a i onda kada su pobjegli bez ičijeg znanja i odobrenja i išli po ministarstvima ispričati svoje istine. Nama to nije trebalo, istina će doć’ na vidjelo. I najveća sada nama greška zašto smo mi do sada šutjeli. Pa zašto ste vi pričali ono gdje niste bili i što niste radili?! I zato je moja poruka i ovdje je ovako govorim. Svi ste heroji, posebno oni koji su došli sa strane. Meni je došao rat na kućna vrata, ja sam na granici sa Srbijom. Svatko onaj tko je došao sa strane, ja ga duplo više cijenim i poštivam, ali nitko ga nije ovlastio da laže! Samim svojim dolaskom si dokazao da si došao u pakao Vukovara i hvala Bogu i svakom onom tko je uspio preživjeti, a samo Onaj gore zna zašto je netko ostao, zašto je netko sebi uzeo, najbolji su odlazili. Tamo je stvarno bila lutrija preživjeti.

Poslije Vukovara gdje sam god bio, tri puta sam još teže ranjen i jednom lakše. Ma to mi je bilo ništa. U odnosu na pet dana Vukovara mi je bilo lakše negdje dvije godine, gdje sam ratovao. I igrali smo se s tim četnicima i jugo-vojskom. U Vukovaru je stvarno bio pakao i tko je preživio ponosan je što je bio tamo, što je dao svoj doprinos, ali mi smo uništeni ljudi, ne samo mi, nego i naše obitelji.I zato budite ponosni na ovog svog mladog čovjeka, on je onda imao samo 23 godine. I kada mu je tada ponuđena ta funkcija i kada je on rekao da prihvaća, njegov zamjenik Pero Perić se uhvatio za glavu i ovako je rekao: „Jesi ti normalan? A da je to nešto u redu, pa valjda bi to netko drugi uzeo?!“ Dvadeset i dva generalna direktora su bila u Borovu, gdje je bilo osam tisuća radnika, svi su bili majori, kapetani prve klase, svi su bili i u vinariji i u piku, koji su u vojnim vježbama tamo pravili sprdačinus našim ljudima. Kad je došlo do rata svi su oni rekli „vi nemate avione, vi nemate tenkove, nemate ništa, pa vi niste normalni, s kim ćete vi ratovati?“. Ti mladi ljudi su se svojim životima, kao što se ovdje i vidi, stvorili tu najveću bitku u hrvatskoj povijesti, u Vukovaru. Mi jesmo izgubili Vukovar, di mi smo njima slomili kičmu i oni nisu mogli nastaviti dalje. I kada je on to rekao Ivici, „pa ti nisi normalan, otkud, zašto to prihvaćaš“, a on se tada okrenuo i rekao „ti ćeš mi biti zamjenik“.

Zamislite vi sada, kada smo mi osnovali tu gardijsku bojnu na Opatovačkoj bazi, gdje su nas obučavali generali Rosso i Miljenko Filipović, svi objekti gdje je bila aktivna garda, i naše na Opatovcu, Iloku, Erdutu…su raketama iz zraka uništene i minirane. A zašto samo nas, aktivnu gardu?“, govorio je Anđelić. Mladim ljudima poručio je da ne napuštaju Hrvatsku, već da se školuju i svojim diplomama stvaraju bolje vrijednosti.

„Na ovaj način kako smo mi stvorili ovu državu nitko u svijetu nije.“, zaključio je Anđelić.

Riječ je preuzeo Ivica Arbanas. Zahvalio je svim nazočnima, Doktoru, Maji Raguž što je prihvatila vođenje programa, pozdravio je gradonačelnika, branitelje, čelnike udruga, svoje dečke iz HVIDR-e i nastavio:

„Mi kao HVIDR-a grada Zadra podržavamo ovakve projekte, ne samo ovaj, nego i buduće i one prije ovoga koje smo radili i podržavali uz pomoć Grada Zadra i Zadarske županije. Cilj je istina, ona nema rok trajanja, kada će se reći. Ovo što se tiče Vukovara, je ne mogu sada ponavljati ono što je rekao Ivan Anđelić Doktor. Osim ovog projekta, ide se dalje s još projekata za koje se mi trudimo planski naći sredstva, jer nažalost institucije nisu tako ili ekipirane ili nemaju modele prema kojima bi pomogli se na ovaj način, filmski dio, znači dokumentarni, da se prikaže istina. Nešto kroz knjige i opisivanje i to ide preko HMDCDR-a koji vodi dr.sc. Nazor. No međutim ovo ostaje individualno na čelnicima udruga, di mi se borimo da ta istina izađe kroz taj dio, pa i na takav način.“

Najavio je u dane 16., 17. i 18. studenog obilazak Vukovara sa studentima povijesti, gdje će Ivan Anđelić Doktor i on na neki način pokušati na terenu, na autentičnim lokacijama, pokazati kako su i na koji način ratovali.

-SAMO ISTINA OSLOBAĐA!SVJEDOČANSTVO VUKOVARSKIH ZAPOVJEDNIKA ZNG-e…

„Jasno, oni znaju i proučavaju mnogo toga, no međutim, drugačije je kad imate percepciju slike na terenu i to se trudimo među ostalim. I ono što ćemo mi napraviti kao gardisti, kao pripadnici A sastava, ne samo 4. bojne, nego i Tigrova koji su se borili u Vukovaru i ginuli, naših pripadnika od 306 koliko je poginulo u direktnoj borbi u Vukovaru, zatim 30 Tigrova, zatim pripadnici 2. bojne i treće, koji su također sudjelovali, zatim bojna Zrinski – Frankopan će imati svoj prostor u vojarni koji će djeca moći obilaziti. Znači to će biti stalni postav. Ja se nadam da će to biti već iduće godine, pošto sredstva nisu ove godine bila odobrena.

Tako da idemo polako, idemo polako s tom istinom. Ista stvar, nije samo Vukovar, nema samo Vukovar taj problem. Na svim bojištima postoje takvi problemi da oni koji su uspjeli skupiti možda novaca, pa su uspjeli snimiti nekakve filmove di jednostavno postoje problemi. Znači, ako imate ljude koji su živi, zašto oni ne bi ispričali to što je, nego ih se zaobilazi, pa netko drugi priča, pa je loše ispriča. To ja kažem za Vukovar, to znam, takva laž boli gore nego četnički metak i to je istina. Ali evo, mi ćemo se boriti da to napravimo, nećemo mi opterećivati koga drugoga i to ostaje na nama. Ja kao čelnik udruge, podržavat ću takve projekte, moje predsjedništvo je uz mene i članovi, tako da ćemo uz pomoć Zadra i Zadarske županije, znači Grada i Županije, našeg gradonačelnika, to određivati za sve buduće projekte.“, kazao je Arbanas.