(29. studenoga – 24. Prosinca 1994.)Pripreme za izvođenje napadajnog bojaUporabu HV, odnosno snaga pod zapovjedništvom ZP Split na području livanjske bojišnice treba promatrati u širem smislu, u cjelosti razvoja vojnopolitičke situacije, kao i s više drugih točaka motrenja.
Kad kažemo u cjelosti razvoja vojnopolitičke situacije u širem smislu, onda prije svega mislimo na tešku situaciju oko Bihaća, prema kojem su udružene postrojbe bosanskih i hrvatskih Srba zajedno s nevladinim postrojbama Fikreta Abdića potkraj mjeseca studenoga 1994. poduzeli veliku ofanzivu s ciljem da ga zauzmu te unište 5. korpus Armije BiH i snage HVO koje su branile Bihać. Kolika je važnost Bihaća i bihaćke regije za Hrvatsku u situaciji kada su dijelovi Hrvatske uz bihaćku regiju još uvijek bili pod nadzorom Srba, nije teško zaključiti. Samo pogledom na zemljovid uočit će se strateška važnost Bihaća u političko, vojnom, gospodarskom, prometnom i svakom drugom smislu za RH. Upravo zato, kako bi međunarodnoj zajednici skrenuo pozornost na važnost Bihaća za Hrvatsku na konferenciji za novinare održanoj 1. prosinca 1994. u Zagrebu ministar obrane Gojko Šušak izričito istaknuo kako Hrvatska ne će dopustiti da Bihać padne, te dodao kako Hrvatska nije vojno intervenirala zbog zamolbe saveznika, ali će o svojim daljnjim koracima odlučivati prema razvoju situacije.
Razvoj situacije je bio takav da je Hrvatska morala nešto učiniti. Potkraj 1994. naša zemlja je bila u posebnoj situaciji koja se očitovala u sljedećem: neriješen problem okupiranih područja u RH, a Zagrebački sporazum predviđa mirni povratak okupiranih područja, odnosno izbjegavanje sile u rješavanju problema. U situaciji izvjesnosti pada bihaćke enklave, čime bi se situacija i pozicija Hrvatske u strateškom smislu bitno pogoršala, samo poduzimanje ograničenih vojnih mjera moglo je dati rezultat.
Zbog navedenih razloga Hrvatska se nije mogla izravno umiješati u rješavanje problema Bihaća, već je izabrano područje livanjske bojišnice, odnosno Dinare što će kasnije u potpunosti opravdati takvu odluku. Sa stajališta problema okupiranog područja RH takva odluka će za daljnji razvoj situacije u RH i BiH imati strateško značenje.
Dakle, planiranje i izvođenje operacije Zima 94 imalo je za cilj dva glavna razloga:
– slabljenje i zaustavljanje neprijateljske ofanzive na Bihać,
– stvaranje pogodnog djeladbeno strateškog prostora za oslobađanje dijelova RH i BiH pod nadzorom pobunjenih Srba.
Uspješnim završetkom operacije Cincar na kupreškom dijelu bojišnice, a s ciljem osiguranja ostvarenog uspjeha bilo je nužno proširiti bojna djelovanja u smjeru Livanjskog polja, sve do Dinare, i na taj način razvući snage neprijatelja i oslabiti pristisak na Kupres, te otkloniti moguću opasnost neprijateljskog protunapadaja smjerom Rujani-Sinj i tako kompromitirati uspjeh HVO oko Kupresa. Za takvo što snage HVO bile u to vrijeme nedostatne, a ZP Split, s obzirom na stanje crte razdvajanja i pridržavanje Zagrebačkog sporazuma, imalo je dostatno snaga za nagažiranje na Dinari izvan granica RH s Republikom BiH.
Planiranje bojnih aktivnosti na Dinari otpočelo je polovicom mjeseca studenog 1994.
Pri izradbi planova za napadaj moralo se voditi računa o više vrlo osjetljivih pitanja, kao što su:
– angažiranje HV u to vrijeme na teritoriju R BiH (odnosno HR HB), bilo je još uvijek nelegalno. Zato su svi planovi o nazočnosti postrojbi HV na tom području morali biti pod najvišim stupnjem tajnosti,
– za napadaj su određene one postrojbe za koje se znalo kako im je teren znan i na kojem su već navikli ratovati, ali i to da se izbjegnu veći pokreti koji bi bili otkriveni, a što bi eventualno ukazivalo na naše namjere,
– započinjanje napadajnih djelovanja na Dinari uz samu državnu granicu vezano je s rizikom, kako će na to reagirati pobunjeni Srbi u RH, hoće li se i dalje pridržavati Zagrebačkog sporazuma itd; (U tom je trenutku naš interes bio da se pridržavaju tog sporazuma). Na svakom mjestu i na svaki način kad je god tobilo potrebito glasine o nazočnosti HV na Dinari su se morale pobiti, a bojna djelovanja koja će uslijediti stavljati izvan područja utjecaja Zapovjedništva ZP Split, što baš uvijek i nije bilo lako,
– bilo je nužno odrediti jake snage za osiguranje bokova. Naime, mogućnost neprijateljskog protunapadaja je uvijek postojala, i time bi se doveo u pitanje uspjeh snaga u napadaju na Dinari.
Uzimajući sve to u obzir, ali i niz drugih pitanja, uz sudjelovanje s GSHVO određeno je područje ogovornosti, koje je u početku napadaja išlo sredinom Livanjskog polja, ali oko 10. prosinca djeladbeno podređeno područje odgovornosti za ZP Split prošireno je na istočni dio Livanjskog polja. Glede toga određen je i zajednički cilj napadaja, temeljna zamisao kao i raspored snaga koje će sudjelovati u predstojećoj bojnoj zadaći.
Cilj napadaja
– na području Dinare pod nadzorom HVO s crte D. Rujani – Maglaj razbiti i odbaciti neprijateljske snage smjerom Poviruše – Troglav i na taj način otkloniti opasnost od mogućeg bočnog udara neprijatelja smjerom Rujani – Sinj,
– istočno od Livanjskog polja smjerom Čelebić – Radanovci – Bogdaši potiskivati neprijateljske snage s istočnog ruba Livanjskog polja i ograničavati im slobodu manevra, te tako osigurati desni bok snaga na Dinarskom smjeru napadaja,
– dubokim klinovima uzduž temeljnih komunikacijskih smjerova istočno i zapadno od Livanjskog polja postupno napadaj širiti i razvijati bočno, čime osigurati slobodu pokreta naših snaga kroz Livanjsko polje, a neprijateljske snage između Dinare i Staretine razdvojiti.
Temeljna zamisao u napadajnom boju Zima 94 dana je na sljedeći način:
Glavne snage za napadaj rasporediti na Dinari smjerom Razdolje-Troglav, a pomoćne snage istočnim rubom Livanjskog polja smjerom Čelebić-selo Bogdaši, s ciljem:
– istodobnim frontalnim i bočnim napadajom uz ubacivanje borbenih skupina u taktičku dubinu neprijatelja, te uz jaku topničkoraketnu potporu razbiti neprijateljske snage i odbaciti ih s prvih položaja i dominantnih uzvišenja.
– odbiti eventualne protunapadaje neprijatelja, potom utvrditi i zapriječiti dostignutu crtu, s koje uvesti svježe snage.
– osigurati stabilnu logističku potporu i biti pripravan za nastavak napadaja.
Bojnu zadaću provoditi postupno u vremenu 10-15 dana.
Na glavnom smjeru napadaja:
– u prvoj fazi napadaja ovladati uzvišenjima Gorski Umac i Mali Sokolac te selom Čaprazlije,
– u drugoj fazi ovladati uzvišenjima Jelovi vrh, Veliki vrh i Ćelavi vrh kao i selom Provo,
– u trećoj fazi ovladati uzvišenjima Slime, Srt i Bat, te provesti dublji prodor k selu Crni Lug,
Na pomoćnom smjeru napadaja:
– u prvoj fazi ovladati selima Čelebić i Radanovci, te uzvišenjima Jevačka kosa i Muznice,
– u drugoj fazi ovladati selom Vrbica.
– u trećoj fazi provesti dublji prodor k selu Bastasi. Dio snaga zadržati u pričuvi, za sprečavanje eventualnih protunapadaja iz smjera Glamoč-Koričina.
Pripravnost za napadaj 28. studenog 1994. u 04, 00 sati, a početak napadaja po posebnoj zapovijedi.
RASPORED SNAGA U POČETKU NAPADAJA OBAVLJEN JE NA SLJEDEĆI NAČIN:
Snage za napadaj: 3/126.dp, satnija 114. br, 1.HGZ i SP MUP-a HR HB
Snage u obrani i osiguranju: 4. gbr, 5. gbr, 1. i 2/126. dp, 6. dp i 80. dp
Navedene postrojbe će dijelom ili u cjelosti aktivno sudjelovati u napadaju postupnim uvođenjem i proširenjem napadajnog boja.
OMJER SNAGA
Ovakvim rasporedom snaga ostavrena je nadmoć nad neprijateljem u omjeru:
– u ljudstvu 2,2:1
– u oklopništvu 1,3:1
– u topništvu za potporu i protuoklopnu borbu 1,5: 1 itd.
DINAMIKA PROVOĐENJA NAPADAJNOG BOJA ZIMA 94
24./25. studenoga 1994.
Područje djelovanja od 3/126. dp preuzela je 4. gbr i to:
– desno: Perućko jezero,
– lijevo: Ivova glava
Time su stvoreni uvjeti za završne pripreme 3/126. dp za djelovanje na Dinari.
Ulazak 4 gbr na sinjsku bojišnicu značio je i početak njezinog angažiranja u svim kasnijim operacijama koje će se planirati i izvoditi na područjima Dinare i Livanjskog polja. Preuzimanjem bojišnice od 3/126 dp značilo je dodatnu sigurnost za Sinj i sinjsko-splitski smjer mogućeg protunapadaja neprijatelja.
Potrebito je reći kako se, oko Livna nalazila 5 gbr, i to u početku kao pričuva GSHVO, ali na važnom mjestu s kojeg se moglo intervenirati u slučaju neprijateljskog protunapadaja iz smjera Glamoča i Koričine.
U pripremama za početak napadajnih djelovanja na Dinari, od pripadnika Zapovjedništva ZP Split ustrojeno je Zapovjedništvo OG Livno, koje je odmah otpočelo pripreme za početak djelovanja, ponajprije na dinarskom smjeru, a kasnije i šire.
27. studenog 1994.
Od Zapovjedništva 126. dp ustrojeno je IzpM na Maglaju (Dinara) sa zadaćom neposrednog zapovijedanja postrojbama iz svog sastava na smjeru napadaja Poviruše-M. Samar-V. Sokolac-Troglav.
29 studenog 1994.
U popodnevnim satima od dijelova 3/126 dp pravodobno je određeno sedam borbenih skupina koje su otpočele s ubacivanjem u pozadinu neprijatelja. Za ubacivanje su odabrana dva temeljna smjera:
– Maglaj-Gorski umac-V. Ledena kosa i
– Poviruše – V. Sokolac – Begdarova motka.
Ubacivanjem borbenih skupina u pozadinu neprijatelja prije početka frontalnog i bočnog napadaja, nastojala se ostvariti pozicijska prednost nad neprijateljem. Koristeći se trenutkom iznenađenja zadaća je bila zauzeti što više istaknutih kota koje je nadzirao neprijatelj.
Ulazak borbenih skupina u pozadinu neprijatelja bio je iznimno težak zbog visokog snijega i niskih temperatura. Borbene skupine nailazile su na neprijatelja, a imale su i jednog zarobljenog (Maksa). Određene pozicije u pozadini neprijatelja nisu u cjelosti zauzete, međutim, što je veoma bitno, osiguran je lijevi bok iz smjera Vještić gore.
Tijekom slijedećeg jutra (30. studenoga) u pozadinu neprijatelja je ubačena još jedna borbena skupina smjerom Razdolje – M. Sokolac.
Ubacivanjem sedam borbenih skupina iz sastava 3/126. dp tijekom 29. i 30. studenoga 1994., bez obzira na teškoće i ograničen uspjeh smatra se veoma bitnim za otpočinjanje frontalnog i bočnog napadaja.
Potkraj istog dana dostignuta je crta Golo brdo – Begdarova motka.