Gosti Argumenata bili su redatelj i profesor na Akademiji dramskih umjetnosti Zrinko Ogresta i redatelji Branko Ištvančić i Stipe Majić…
Zrinko Ogresta je istaknuo da nemamo previše igranih filmova o Domovinskom ratu, a najveći dio snimljenih nije niti trebao biti snimljen. Bilo bi dobro da se napravi komparacija s vremenom Drugog svjetskog rata kada su se veliki i važni filmovi snimali 25 do 30 godina nakon završetka rata. Sada je neko vrijeme kada bi se i u Hrvatskoj mogao očekivati neki takav film, ali on se, nažalost neće dogoditi, smatra Ogresta, jer hrvatska kinematografija nema uvjete za to. Nadodao je i da je godišnji financijski budžet ukupne hrvatske kinematografije 6.5 milijuna eura, a da bi se snimio npr. film o Vukovaru potrebna su barem dva tolika budžeta. “Takav je film moguće snimiti isključivo kao film od posebnog nacionalnog interesa za koji bi država Hrvatska napravila natječaj i onda bi se redatelji na taj natječaj javljali. U redovitoj produkciji, nemoguće ga je snimiti”, smatra Ogresta.
Redatelj Branko Ištvančić snima dokumentarne filmove od kojih je najpoznatiji Sve je bio dobar san, o francuskom dragovoljcu Jeanu
Micheleu Nicolieru. Film je postigao veliki uspjeh kod kritike i publike, prikazan je na nekoliko stranih festivala, ali mu je svejedno čak četiri puta HAVC odbio potporu. Dva puta je odbijen i njegov film Pouke o čovječnosti, također s temom iz Domovinskog rata. Ištvančić smatra da Hrvatski audiovizualni centar svoja sredstva ne raspodjeljuje pravedno. “Apsurdno je pričati kako se hrvatski film o Domovinskom ratu financira, on se apsolutno podcjenjuje”, smatra Ištvančić te nadodaje, kada je on u pitanju, da se podcjenjuju i autori. Što se tiče filma o Domovinskom ratu smatra da se ne treba raditi neki veliki spektakl. Važan je dobar predložak, dobar scenarij i dobra ljudska priča.
Podsjetimo, HAVC je skandaloznom dokumentarnom filmu “15 minuta – Masakr u Dvoru”, nastalom u dansko-hrvatskoj produkciji, dodijelio 250.000 kuna. U filmu se za ubojstvo deset mentalnih bolesnika 8. kolovoza 1995., samo desetak metara od baze danskog bataljuna UNPROFOR-a – koji nije spriječio zločin, okrivljuje ni manje ni više nego Hrvatska vojska. Producent spornog filma morao je vratiti novac, ali, smatra Ištvančić, isti iznos dobio je već iduće godine za drugi film, iako po pravilniku HAVC-a to nije smio. Zrinko Ogresta je istaknuo da kada je u pitanju film “15 minuta – Masakr u Dvoru” treba znati “da je film izigrao izvorni scenarij za koji su mu bili dodijeljeni novci. Ono u čemu je HAVC je temeljno pogriješio bilo je javno prikazivanje toga filma na festivalu u Sarajevu. To se nije smjelo dogoditi.”
Stipe Majić amaterski se počeo baviti snimanjem filmova s temom Domovinskog rata prije desetak godina jer je smatrao da je ta tema potpuno zanemarena te u većini slučajeva, ako se takvi filmovi i snime, omalovažavaju ili iznose neistine. Neke njegove filmove podržao je HAVC, kao npr. Glavu dole, ruke na leđa, a većinom se financira iz vlastitih sredstava ili novcem donatora. Najveći je problem, ističe Majić, Hrvatska televizija koja je na natječaju bez pravog objašnjenja i kvalitetne recenzije odbila prikazivanje filmova. HAVC jedno vrijeme uistinu nije pokazivao adekvatan interes za filmove s temom Domovinskog rata, složio se i Ogresta, ali je naglasio i da imamo desetinu dobrih dokumentarnih filmova s autentičnim svjedočanstvima koji su nastali na prvoj liniji bojišnice. Problem je što te filmove Hrvatska televizija više uopće ne prikazuje i onda se stvara dojam da takvih filmova nema. Ali, naglasio je Ogresta, to nije animozitet HRT-a samo prema filmovima o Domovinskom ratu. Društvo hrvatskih filmskih redatelja već niz godina upozorava javnost kako HRT zanemaruje svoje zakonske obveze bez ikakvih sankcija, ne poštuje kvote prikazivanja europskih i hrvatskih audiovizualnih djela pa su stoga nedavno i pokrenuli akciju ‘Meni se to gleda, HRT ne da!’
T.H.