10.04.1947., šest godina nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, hrabra skupina hrvatskih domoljuba skinula je jugoslavensku zastavu s petokrakom sa splitskog brda Marjan…
-KAKO JE 1948. U LEPOGLAVI UBIJEN 20 GODIŠNJI MLADI SPLITSKI DOMOLJUB FRANE TENTE…
Umjesto jugoslavenske zastave na Marjan je postavljen hrvatski barjak velik 18 metara!
Čin koji je odjeknuo tadašnjim Splitom bio je razlog za hapšenje i sudski proces, o čemu nam svjedoči jedini i danas živi član skupine Nikola Pensa (91), tadašnji student, a danas umirovljeni odvjetnik, sudionik Križnog puta i jugoslavenski politički zatvorenik:
„Sastajali smo se u nekoga od nas kući i sanjali slobodnu Hrvatsku, pokušavali nešto napraviti širenjem glasa o potrebi za hrvatskom nezavisnošću u tadašnjem komunističkom teroru. Tako smo Frane Bettini i ja došli na ideju da desetoga travnja zamijenimo jugoslavensku zastavu na Marjanu hrvatskom trobojnicom. Zašto deseti travnja? Ne zbog veličanja NDH nego zbog jedinog datuma koji je u to vrijeme asocirao da je Hrvatska ostvarila državnost. Makar i u takvoj ratnoj tvorevini kakva je bila NDH, a o njoj neka istinu kaže povijest.Bettini i ja smo noću došli na Marjan, ali je puhao strahovit vjetar, dizala se nevera, a mi nismo imali nikakav alat i odustali smo. A onda je Bettini sam, da nije rekao ni meni ni ikome iz skupine, došao u ranu zoru i promijenio zastave. Osvanuo je sunčani dan, a s njime i hrvatska trobojnica na Marjanu i Splitom se brzo pročuo glas o akciji. To je za komuniste bio ogroman šok. Pisalo se tada kako je izvješena ustaška zastava, jer je u to vrijeme sve hrvatsko proglašavano ustaškim. Ali to je zapravo značilo da hrvatski narod nije pobijeđen i ušutkan u pravu na svoju državu i slobodu“ – prisjeća se Nikola Pensa.
Sudbinu Frane Tente široj javnosti je objelodanio politolog Josip Marović koji je prije nekoliko godina objavio njegovu kratku biografiju u knjizi “Mravinski žrtvoslov”. A mravinska obitelj Nikole Tente i Darinke rođ.Čulić doseljava se u Split, na Gripe sredinom dvadesetih godina. Pored Frane, imali su još sinove Maksimilijana i teško bolesnog Ivicu, te kćeri Rosicu, Meri i Dubravku…
Najstariji Maksimilijan, Smiljko, rođen 1925. godine završio je Klasičnu gimnaziju u Splitu, gdje se u listopadu 1943. godine priključuje Hrvatskoj vojsci. Odlazi u Zagreb, a potom u Stockerau gdje završava časničku školu. Vraća se u Hrvatsku, a u svibnju 1945. godine povlači se s poraženom vojskom prema Austriji. Englezi ga vraćaju, isporučuju jugoslavenskim partizanima te je s nekoliko tisuća časnika NDH, strijeljan negdje kod Šentvida.
Godinu ranije, u Zagrebu mu se pridružio mlađi brat Frane, kao šesnaestogodišnjak, te se krajem rata također povlači prema Bleiburgu. Vraća se u koloni preko Zagreba i Bjelovara, odakle stiže kući u Split, gdje ga uhićuje OZNA, no 1946. godine ga puštaju, pa on nastavlja školovanje u Klasičnoj gimnaziji.
Frane se u Splitu povezao s desetak djevojaka i mladića, koji se sastaju po kućama i u drugoj polovini 1946. godine osnivaju Hrvatski oslobodilački pokret (onaj puno poznatiji HOP osnovao je deset godina kasnije Ante Pavelić u Argentini), s ciljem da, kako objašnjava kasnija sudska optužnica, “podrivaju FNRJ”, a zapravo su tiskali različite letke i pisali parole po ulicama.
Grupu hrvatski nastrojenih “ilegalaca” činili su Frane Bettini (22), Ivica Bavčević (22), Nikola Pensa (22),Jelka Betica (42), Vlaho Zelinka (45), Borica Jonić (20), Ruža Anić (19), Katica Šanić (20), Jakov Kirigin(19), Tomislav Karaman (21), bogoslov, kasniji svećenik i generalni vikar splitske nadbiskupije, Vjekoslav Matijević (20) i Frane Tente (19). Čin koji je odjeknuo tadašnjim Splitom i bio razlog za hapšenje i sudski proces bio je njihov pothvat zamjene jugoslavenske zastave na Marjanu hrvatskom trobojnicom, o čemu nam svjedoči jedini i danas živi član skupine Nikola Pensa (91), tadašnji student medicine, a danas umirovljeni odvjetnik, sudionik Križnog puta i jugoslavenski politički zatvorenik:
Sastajali smo se u nekoga od nas kući i sanjali slobodnu Hrvatsku, pokušavali nešto napraviti širenjem glasa o potrebi za hrvatskom nezavisnošću u tadašnjem komunističkom teroru. Tako smo Frane Bettini i ja došli na ideju da desetoga travnja zamijenimo jugoslavensku zastavu na Marjanu hrvatskom trobojnicom. Zašto deseti travnja? Ne zbog veličanja NDH nego zbog jedinog datuma koji je u to vrijeme asocirao da je Hrvatska ostvarila državnost. Premda i u takvoj ratnoj tvorevini kakva je bila NDH, a o njoj neka istinu kaže povijest.
Bettini i ja smo noću došli na Marjan, ali je puhala strahovita lebićada, dizala se nevera, a mi nismo imali nikakav alat i odustali smo. A onda je Bettini sam, da nije rekao ni meni ni ikome iz skupine, došao u ranu zoru i promijenio zastave. Osvanuo je sunčani dan, a s njime i hrvatska trobojnica na Marjanu i Splitom se brzo pročuo glas o akciji. To je za komuniste bio ogroman šok. Pisalo se tada kako je izvješena ustaška zastava, jer je u to vrijeme sve hrvatsko proglašavano ustaškim. Ali to je zapravo značilo da hrvatski narod nije pobijeđen i ušutkan u pravu na svoju državu i slobodu – prisjeća se Nikola Pensa.
Moj otac Ivan i njegov otac Nikola su dva brata, nismo mogli bit bliži rod. Frane je bija vesel, uvik se smija i nikad mi nije priča o politici. Kad se dogodilo da je osta mrtav u Lepoglavi to mu je slomilo oca i mater. Nikad ga nisu vratili, ne zna mu se za grob – kaže teta Tina i otkriva obiteljsku tragediju koja je kao zla kob pratila hrvatski narod u srazu zločinačkih ideologija XX. stoljeća.
Splitski gradonačelnik Opara je prihvatio i amandman Martina Mladena Pauka (NZH) i tako prihvatilo projekt Izgradnje spomenika Frani Tenti na Marjanu, vrijednosti 50 tisuća kuna. Frane Tente (19) je na vrhu Marjana skinuo 1947. jugoslavensku zastavu s crvenom zvijezdom i stavio 18 metarski hrvatski barjak. To je platio životom…
-KAKO JE 1948. U LEPOGLAVI UBIJEN 20 GODIŠNJI MLADI SPLITSKI DOMOLJUB FRANE TENTE…
U nastavku sjednice Gradskog vijeća, koja će se zasigurno uvrstiti na listu maratonskih zasjedanja lokalnog parlamenta, izdvojilo se nekoliko zanimljivosti tijekom rasprave o točkama prijedloga Programa javnih potreba u sportu i kulturi, piše Slobodna Dalmacija.
Nakon reakcije Torcide koja se ogradila i ne želi predviđena proračunska sredstava za proslavu jubileja 70 godine te navijačke skupine, Grad je odustao od izdvajanja 300.000 kuna te je Mate Omazić, pročelnik za društvene djelatnosti kazao kako će se sredstva preusmjeriti.
Gradonačelnik Opara je prihvatio i amandman Martina Mladena Pauka (NZH) i tako prihvatilo projekt Izgradnje spomenika Frani Tenti na Marjanu, vrijednosti 50 tisuća kuna.
Prihvaćen je i SDP-ov amandman, tako će u sklopu Gradske knjižnice urediti memorijalni punkt posvećen Miljenku Smoji.
Frane Tente – Torcida je izradila mural mladom 20.godišnjem mučeniku i hrvatskom domoljubu
M.M. / G.S.