Mlada osječanka Roberta Kljenak je krenula u boj za heroje iz Domovinskoga rata u školi i dokazala putem statističkog istraživanja da djeca žele čitati o herojima u školskoj lektiri!…
Mlada osječanka Roberta Kljenak objavila svoju drugu publikaciju pod nazivom: “ZNATIŽELJNA DJECA U VREMENU ZATVORENIH USTA HRVATSKOG OBRAZOVNOG SUSTAVA” koja je izašla iz tiskare u 1000 primjeraka kao apel da onima koji o tome što se uči u školi donose odluke, pomogne u reprogramiranju odluka
„Hrabri su hrvatski heroji stvorili našu hrvatsku državu, a danas, gotovo da i žive u vremenu u kojem moraju pognuti glave i zaboraviti na sve što su dali za Nju. Našu Domovinu. Svi se oni rado sjete dana u kojima su, kao jedan, stajali zajedno i branili se od neprijatelja. Oni, kao tvorci naše Hrvatske Domovine, moraju biti poštovani i ne smiju biti zaboravljeni, iako se na njihovome zaboravu sustavno radi još od devedeset i neke.
Malo koji učenik i učenica iz osnovne ili srednje škole danas, 2019. godine, zna nabrojati pet sudionika obrambenoga i oslobodilačkoga Domovinskoga rata imenom i prezimenom. A malo tko se pita bi li bilo naše Domovine Hrvatske da nije bilo tih malih, ali velikih ljudi, koji su sa srcem branili i obranili našu Hrvatsku! Pa i sve nas.
Odvijeka živimo tako da životni tijek,zaboravom, šutnjom i „iskrivljenom istinom“
kažnjava oklijevanje, stagnaciju i ne prenošenje prave istine. Oni najskromniji (koji su svoje tijelo stavili u zalog kao štit od neprijatelja), zapravo su i najveći. Posjeduju mnoštvo vrlina i temeljnih ljudskih vrijednosti, a nemaju spokoj unutar sebe jer ih „unutarnji neprijatelji – koji žive i djeluju na području Republike Hrvatske i vanjski neprijatelji – koji žive i djeluju izvan Republike Hrvatske“ još od stvaranja samostalne Domovine Hrvatske, pokušavaju oneraspoložiti. Obezvrijediti. Ocrniti.
Mnogobrojni su naši hrvatski heroji poginuli i nestali u borbi za Hrvatsku državu, a mnogobrojni preminuli i počinili samoubojstvo zbog posljedica od Domovinskoga rata. U knjigama i lektirama za osnovne i srednje škole, spominju se razni sadržaji, kao i ličnosti, no, nigdje ne i Oni. Mali, ali veliki ljudi, koji su sa srcem, bez oružja i profesionalne opreme, hrabro i nesebično stali u obranu svoga naroda i ljubavi. Naše Domovine. Otpor koji su tada pružali neprijateljima, potreban je i danas, ali na drugačiji način i prema drugačijem neprijatelju. Potreban nam je otpor s toplim srcem i hladnom glavom jer danas, tolike godine poslije Domovinskoga rata, učenici ne znaju i ne uče o Njima. Tim malim, ali velikim ljudima koji zbog obrane doma, svoga naroda i Domovine od agresora za vrijeme Domovinskoga rata, trebaju biti imenovani hrvatskim herojima Domovinskoga rata.
Velika se istina oslobađa početkom otvaranja prve, a potom i preostale tri „kutije“
s naslovnice knjige OTETI OD ZABORAVA 91 HEROJ DOMOVINSKOGA RATA. No, svi znamo da paukova mreža s prašnjavih „starih kutija“ mora biti uništena, kako bi istina izašla na vidjelo i svojim svjetlom, razbila tminu. Svatko može stajati po strani, no, otvaranje kutije iziskuje hrabrost. Rodili smo se bez straha, a to znači da tijekom života možemo bez njega. Oslobodimo ga se! Budimo pametni i ne čekajmo idealne uvjete za otvaranje kutija jer čekanjem gubimo priliku za oslobađanje istine.
Upravo s ciljem otvaranja kutija koje zapravo, kako i piše na naslovnici knjige, simboliziraju Domovinski rat, istinu, pravdu i ratne heroje, provela statističko istraživanje pod nazivom: „Istraživanje o zainteresiranosti učenika osnovne škole za heroje iz Domovinskog rata“. Isto sam provela kako bi istražila koliko i da li učenike iz Osnovne škole zanima tko su ti mali, ali veliki ljudi koji su za vrijeme Domovinskoga rata od agresora branili i obranili našu Domovinu Hrvatsku.
Putem rezultata istraživanja, želim, Onima koji o tome o tome donose Odluke, poslati apel da reprogramiraju Odluke o knjigama koje učenici čitaju u školskoj lektiri, kao i štivu koje se nalazi u udžbenicima iz povijesti. Anketna pitanja za ovo istraživanje osmislila sam samostalno, a podatke prikupljala osobno od 09. svibnja – 12. lipnja 2019. godine u Osnovnoj školi „Tin Ujević“ u Osijeku i od 04. – 11. lipnja 2019. godine u Osnovnoj Školi „Grigor Vitez“ u Osijeku.
U anketi su mogli sudjelovati učenici/ce od petog do osmog razreda Osnovne škole „Tin Ujević“ u Osijeku i Osnovne škole „Grigor Vitez“ u Osijeku za koje su roditelji/staratelji potpisali suglasnosti i dali privolu za sudjelovanje u istraživanju. Prije ispunjavanja suglasnosti, roditelji/staratelji su bili obaviješteni o svrsi ispitivanja, a učenici/ce o svrsi popunjavanja ankete.
Istraživanje putem ankete provela sam u ukupno dvadeset razreda na slučajnom
uzorku od n=134 ispitanika (učenika/ca) od petog do osmog razreda Osnovne škole „Tin
Ujević“ u Osijeku i Osnovne škole „Grigor Vitez“ u Osijeku. Učenicima/cama kojima
su roditelji potpisali suglasnosti i time dali privolu za sudjelovanje u istraživanju, ponudila sam u anketi 27 tematskih pitanja i tri socio-demografska, od kojih je 25 pitanja imalo ponuđene odgovore, a bilo ih je potrebno samo zaokružiti. Za vrijeme ispunjavanja anketnih obrazaca, učenici/ce su imali dovoljno vremena da pročitaju i razumiju sva pitanja na koja su, anonimno davali svoje odgovore.
Dokazala sam puno toga putem ankete, a ono što je najvažnije je da učenici žele učiti o herojima iz Domovinskoga rata te o istima čitati u lektiri.
S obzirom na to da ne možemo graditi sigurnu budućnost bez čvrstih temelja i poznavanja prošlosti, optimizam u hrvatsku budućnost budi odgovor na pitanje: „Da li bi voljela/lio više učiti o Domovinskome ratu u školi?“, na koje je 89% učenika, odnosno 119 njih, odgovorilo „da“, dok je, na isto pitanje, 11% učenika/ca, odnosno 15 njih odgovorilo: „ne“
Najveći broj učenika/ca, njih 128, smatra da Domovinski rat ne smije biti zaboravljen zbog ljudskih patnji i stvaranja samostalne Republike Hrvatske, dok 4 učenika smatra da je isti prošlost o kojoj ne treba razmišljati, pisati i razgovarati, jedan da je bitan za prošlost, ali da se na isti ne trebamo obazirati, a jedan da je prošlost koja mora biti zaboravljena.“, priča autorica Roberta Kljenak.