Na današnji dan 1992. godine u Erveniku nedaleko Benkovca ubijena je hrvatska obitelj Čengić – supružnici Drago i Nevenka te 11-godišnji Slobodan i 4-godišnji Goran, njihovi sinovi…
Supružnici Drago i Nevenka Čengić i njihovo dvoje djece Slobodan (11) i Goran (4) iz Ervenika kraj Knina bešćutno su, na današnji dan prije 28 godina, likvidirali srpski teroristi. Nakon što su ih na najsvirepiji način ubili, spalili su im tijela i kuću.
Početkom 1992. godine pripadnici srpskih paravojnih postrojbi “Krajina”, grupe od tridesetak krajinskih milicionera, duže su vrijeme terorizirali nesrpsko (Hrvatsko) stanovništvo na tada okupiranom području Ervenika, pljačkajući i paleći njihove kuće s ciljem njihova trajnog protjerivanja. Najstravičniji zločin u tom kraju dogodio se na današnji dan prije 21 godinu kada je u zaseoku Šašići kod Ervenika pobijena cijela obitelj Čengić, otac Drago, majka Nevenka i njihovo dvoje malodobne djece Slobodan (11 godina) i Goran (četiri godine).
Pripadnici srbočetničkih razularenih paravojnih postrojbi, 18. siječnja 1992. godine u svom ubilačkom pohodu dolaze do kuće obitelji Čengić, gdje kroz nasilje i strašan teror nad podpuno nedužnim civilima bešćutno likvidiraju Dragu i njegova 11-godišnjeg sina Slobodana, nakon čega zločinačke cijevi usmjeravaju prema Nevenki koja je u naručju držala četverogodišnjeg sina Gorana. Zaklali su ih. Kuća obitelji Čengić je zapaljena, kao i domovi ostalih erveničkih Hrvata.
Vlado Čengić-Brat brutalno i svirepo ubijenog Drage Čengića
Okružno javno tužilaštvo Šibenik 23. listopada 1992. godine podiže optužnicu u kojoj za zločin koji je počinjen nad članovima obitelji Čengić tereti osmoricu optuženika Slobodana Kovačevića, Damira Travicu, Željka Travicu, Veljka Travicu, Nebojšu Travicu, Vuju Šašića, Vojislava Romića i Boška Kovačevića. Presudom Okružnog suda u Šibeniku od 23. travnja 1993. godine spomenuta osmorica optuženika osuđena je u odsutnosti na 15 godina zatvora. Presudom Vrhovnog suda RH od 19. kolovoza 1993. godine odbijena je žalba optuženika te je potvrđena prvostupnjska presuda šibenskog suda.
MONSTRUMI SU NA SLOBODI- Masakr hrvatske obitelji Čengić: Oca i jedanaestogodišnjeg sina srbi su izrešetali a majku i četverogodišnjeg sina zaklali…
Damir Travica, drugooptuženi u navedenom sudskom postupku, pravomoćno osuđen na 15 godina zatvora, jedini je izručen od strane Velike Britanije 11. studenoga 2008. godine i s obzirom da nije tražio obnovu postupka danas je jedini od pravomoćno osuđenih koji služi zatvorsku kaznu za zločin nad članovima obitelji Čengić.
Napominjemo kako je spomenutom presudom Okružnog suda u Šibeniku u odsutnosti osuđeno 30 optuženika, prvih osam za ubojstvo obitelji Čengić, a drugih dvadeset i dvoje optuženika za razne druge oblike izvršenja kaznenog djela ratnog zločina, kao što su zastrašivanje, mučenje i protuzakonito zatvaranje te palež kuća stanovnika hrvatske nacionalnosti u periodu od svibnja 1991. do kraja siječnja 1992. godine.
Osim spomenutog Damira Travice, odgovorni za ovaj zločin još uvijek nisu privedeni pravdi. Suđenje u odsutnosti optužnih, danas pravomoćno osuđenih, nije rezultiralo odsluženjem zatvorskih kazni te stoga i ne može biti satisfakcija najbližoj rodbini ubijenih članova obitelji Čengić.
Provjerom podataka u MUP-u, među 60 raspisanih tjeralica nema onih s imenima osuđenih za zločin nad članovima obitelji Čengić. Usprkos egzistiranju osuđujuće pravomoćne presude osuđeni su i dalje na slobodi što, i u ovom konkretnom slučaju stravičnog ratnog zločina, predstavlja de facto amnestiju odgovornih za najteže kazneno djelo ratnog zločina.
Svake godine na ovu stravičnu obljetnicu, isključivo zaslugom i upornošću brata ubijenog Drage Čengića, dolaze se pokloniti i odati dužnu poštu predstavnici Benkovca, Knina i nekih braniteljskih udruga…Doduše, svake godine sve manje ljudi dolazi na ovu pretužnu i mnoge druge obljetnice iz obrambenog Domovinskog rata koji se vodio protiv srpskog, crnogorskog i jna agresora na Hrvatsku…
Ispred kuće brutalno i životinski likvidirane obitelji Čengić podignuto je i spomen obilježje nedužnoj i pobijenoj hrvatskoj obitelji.
DORH i MUP-do dana današnjeg nisu uspjeli privesti pravdi počinitelje ovog i još nekoliko stravičnih likvidacija i ratnih zločina sa tog područja. Priveden je samo jedan.
Nakon što su bivši pripadnici paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine Nebojša Travica (54) i Željko Travica (51) pravomoćno oslobođeni krivnje za sudjelovanje u ratnom zločinu protiv civilnog stanovništva na području Ervenika, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Ervenika Vlado Čengić u priopćenju je istaknuo kako ta odluka vodi ka smišljenom umanjivanju i omalovažavanju hrvatske žrtve koje su pale u stvaranju Hrvatske.
Očitovanje na oslobađajuću presudu koje potpisuje predsjednik Udruge hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Ervenika Vlado Čengić prenosimo u cijelosti.
‘Udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Ervenika, kao i obitelj, prijatelji nevino ubijene četveročlane obitelji Drage Čengića iz Ervenika su sa nevjericom i zgražanjem primili vijest da su Nebojša Travica zvani Nebesilo i Željko Travica zvani Žorž iz Ervenika pravomoćno oslobođeni od krivnje za ubojstva četveročlane obitelji Čengić kao i protjerivanje Hrvata Erveniku u siječnju 1992 god.
Postavlja se pitanje kako to da se netko može osloboditi za ono što je pravomoćno osuđen 1993 godine, odnosno koja je presuda bila pravomoćna. Ovdje je jasno, ako je netko dosad i dvojio, da se maksimalno izlazi u korist srpskim ekstremistima koji su na području samoproglašene „Krajine“ ubijali, zastrašivali i maltretirali hrvatski živalj kako bih tu tvorevinu očistili od hrvatskog življa.
Da je tome tako je primjer je da se stalno „kopa“ po pravomoćnoj presudi iz 1993 god te se traži razlog da se na kraju oslobode svi optuženi, bez da su sami tražili ponovno suđenje, kao i ostali sa te presude tako i ova dvojica osuđeni su u odsutnosti i nikad nisu bili dostupni hrvatskom pravosuđu.
Nevjerojatno je da naše se institucije RH maksimalno trudi da ubojice, bez da sami to traže, oslobađa svake krivnje na tako olak način.
Ova udruga je, kao i pravosuđe, u posjedu je svih iskaza koje su te osobe dale istražiteljima organa tz „Krajine“ koje te iste potpisali sa svim priznanjima što su, kad i gdje radili.
Pravosuđu RH niti to nije bilo dovoljno da ih osudi za ono što su i sami priznali. Postavlja se pitanje jesu li istražitelji tz „Krajine“ bolje odradili posao oko istrage u ubojstvu ove četveročlane obitelji i paljenje uništavanje imovine preostalih Hrvata kao i samo protjerivanje iz Ervenika, nego institucije RH od kojih se to očekuje.
Ovo je još jedan pucanj u tu nevinu dječicu i njihove roditelje, ali sad od strane onih koji su ubojice trebali osuditi i odrediti im primjerenu kaznu.
Pitam sebe, Vas i svekoliku hrvatsku javnost zašto, radi čega se maksimalno hrvatsko pravosuđe trudi da omalovaži nevino ubijene.
Gospodo postavljam Vam pitanje, dali bih se ovako ponašali da se radi o vašim najmilijim? pa i ova obitelj je bila nečija i oni su htjeli živjeti i podizati svoju dječicu i radovati se njihovom odrastanju i svemu onom što obiteljski život donosi. Pored tog što je Nebojša Travica priznao da je bio sudionik ubojstva ove četveročlane obitelji Vi ste se maksimalno potrudili da ga oslobodite. Postavlja se pitanje za čiji interes i iz kojeg razloga.
Ova udruga je pri stanovišta da se tu ne radi o pustom propustu ovoga ili onoga, te nismo toliko naivni da bih tome povjerovali, da se netko za ubojstvo može tako jednostavno osloboditi samo zato što se DO nije pozvala na odredbu međunarodnog prava. Kako to da se je netko sjetio 2014 godine pravomoćne optužnice iz 1993 godine i njezinih nedostataka. Pa i tu presudu je donijelo hrvatsko pravosuđe.
Ponovili bih još jednom da su te osobe, kao i ostale, imale već pravomoćnu presudu iz 1993 god te nisu mogle zatražiti ponovno suđenje iz razloga što hrvatskom pravosuđu čitavo vrijeme nisu bile dostupne.
Ovdje se ide ka smišljenom umanjivanju i omalovažavanju hrvatske žrtve koje su pale u stvaranju Republike Hrvatske. Radi čega se to radi? Nadamo se da će pokazati što skorije vrijeme’ stoji u priopćenju Vlade Čengića, još iz 2018. godine