U dosta zgodnoj, novoizgrađenoj Duna Areni (otvorena 2017.) koja sjedi pored Dunava, hrvatski su vaterpolisti dogurali do utakmice za broncu, utakmice koja je nudila mogućnost da u ustima ipak ostane okus pobjede. Silno razočaranje uvuklo se u njih, ali i u izbornika Ivicu Tucka nakon tijesnog poraza od Španjolaca u polufinalu…
Očito da je tmurno raspoloženje bilo nepremostiva prepreka u ovom ogledu u kojemu je Crna Gora slavila 10-9.
Zadatak stručnog stožera bio je jasan – ključ pobjede nije ležao u nikakvoj taktičkoj pripremi ni otkrivanju detalja u igri crnogorskog sastava koji bi nas pogurnuo do slavlja, ključ je bio „ispraviti“ psihu svojim igračima. Obično u utakmicama za treće mjesto pobjeđuje momčad koja prije ostavi iza sebe bolan poraz na prethodnoj stanici, a ovog puta to nije bilo tako jednostavno. Jer, Crnogorci su svoje napravili ulaskom u četvrtfinale, sve dodatno im je bilo ravno jackpotu, dok su Hrvatske ambicije ciljale ulazak u finale.
U reprizi utakmice po skupinama, Vladimir Gojković nadao se da će njegova momčad krenuti bolje u susret nego u prvom okršaju ovih reprezentacija. Crnogorci su u svom prvom napadu fino izigrali hrvatsku obranu, ali je Petkovića zaustavio Marcelić, koji je na vratima zamijenio Bijača (vuče ozljedu već neko vrijeme), a nakon toga je crnogorski sastav akumulirao dva peterca, srušivši nade svog izbornika u dobar početak.
Za prve pogotke na utakmici pobrinuo se Maro Joković, pogodivši iz peterca za 1-0 nakon minutu i pol igre, a onda i dvije minute kasnije s istog mjesta. Hrvatska obrana je odlično funkcionirala u prvoj dionici igre – nekoliko šuteva je završilo u bloku, a ostatak je obranio Marcelić. Hrvatima je uzvratio Ivović golom u sedmoj minuti. Plus dva vratio je Vukičević u idućem napadu.
Početak druge četvrtine obilježio je gol Draškovića za 3-2, a onda je uslijedio potez utakmice, ali onaj obrambeni. Marcelić u istom napadu brani dva mrtvaca Crnogoraca s valjda metra udaljenosti i zaslužuje pljesak publike. Na drugoj strani zabio je Vrlić s centarske pozicije.
Golovima Bukića, Lončara i Fatovića Hrvatska je sa 7-3 (Ivović je zabio za Crnu Goru) otišla na poluvrijeme.
Kada je Brguljan zabio za 8-7 minutu prije kraja treće četvrtine, okrunivši crnogorsku seriju 4-1, na hrvatskoj klupi upalio se alarm – igra je bila bezidejna, šutiralo se iz loših situacija, ili se pak ziceri nisu pospremali. Loša sjećanja na ogled iz skupine su se vratila…
Egal utakmicu na koncu je prelomio najbolji igrač Crne Gore – Ivović, ali i sjajna crnogorska obrana. Ivović je zabio za 10-9 na manje od minutu prije kraja. Hrvatska je nastavila biljedom igrom u napadu i tu je priči bio kraj.
Ivica Tucak je prije utakmice dugo sjedio pomalo odvojen od ostatka stožera, zamišljen, vjerojatno je još prebirao u glavi po momentima iz ogleda sa Španjolcima, ali nakon Crne Gore je mogao tek polovično biti zadovoljan. Bit će zasigurno još zadovoljniji, ako u ožujku bukiramo Tokio…
HRVATSKA – CRNA GORA 9:10
HRVATSKA: Bijač – Bušlje – Vukičević, Joković – Bukić, Garcia – Vrlić
Klupa: Macan, Lončar, Fatović, Miloš, Benić, Marcelić
CRNA GORA: Lazović – Čučković – Petković, Brguljan – Ivović, Drašković – Spaić
Klupa: Radović, Obradović, Vidović, Đurđić, Pješivac, Tešanović
——————————————————————————
Gotovo je! Hrvatska nije uspjela osvojiti brončanu medalju. Crna Gora je vodila jednom, ali je to bilo dovoljno.
Joković nije uspio realizirati naš napad i to je gotovo – Crna Gora je osvojila brončanu medalju. Sada samo trebaju čuvati loptu do kraja utakmice, a to nije problem…
D.J.