Potreba mi je i dužnost napisati osvrt povodom događaja koji se zbio sinoć na riječkom Korzu…
Naime, moj prijatelj i suborac, revoltiran zbivanjima oko otvaranja Europske prijestolnice kulture napravio je izgred i na Korzu je crvenom bojom posprejao zastavu SFRJ. Ne želim nikoga osuđivati ni opravdavati, ne pozivam na bunt ni na zakon linča nego samo želim pitati: “Zašto uporno želimo biti “kulturni” ističući zvijezdu petokraku???”
Taj simbol je nanio toliko zla Rijeci i riječkom području. Da nije bilo zvijezde petokrake mnogi Riječani bi danas šetali sa svojim sinovima i kćerima riječkim Korzom. Boris Antolos bi znao da ima predivnu unučicu. Ante Marić “Grm” bi i dalje bio sa svojom Armadom. Zvonimir Škerl bi danas bio na klupi RK “Kozala”…
Ali došla je vojska sa zvijezdom petokrakom na čelu i prekinula je živote tih mladića koji su im se suprotstavili. Među njima bio je i moj prijatelj. Isti onaj koji je pošarao zvijezdu petokraku. Isti onaj koji je bio pored mene kada sam ranjen. Kako sam dobio metak u ruku, nisam mogao držati pušku i tako nemoćnom mi je rekao: “Prijatelju, ne boj se, ja sam tu.”
Kada smo došli do mjesta s kojeg je pucano na nas, zatekli smo tijelo vojnika. Imao je uniformu i kapu, a na njoj zvijezdu petokraku.
Mnogi životi su izgubljeni, mnogi od nas smo tjelesni invalidi, a ima i dosta onih na kojima je rat ostavio trajne psihičke posljedice. Jedan od njih je i moj prijatelj.
On sinoć nije kao vandal razbio izlog u kojem je bila ista ona zvijezda petokraka na bojama koje su nosili naši protivnici. On je taj izlog simbolično pošarao ne crtajući nikakve druge simbole, a iskazujući na taj način svoj revolt i neslaganje s upornim isticanjem zvijezde kao nečeg bitnog za grad Rijeku. Nakon tog čina, sam je otišao prijaviti se policiji. Pogađate, bio je trijezan.
Riječani moji, možemo li biti kulturni i ako ne ističemo zvijezdu petokraku?
Svaki onaj koji crta zvijezdu, proporcionalno je kulturan onome koji crta svastiku ili slovo U. Možda je čak i “kulturniji”.?!
Rijeka je po mnogočemu jedinstvena u svijetu. Od Torpeda, preko jednog od najljepših stadiona na svijetu, onog na Kantridi pa do groblja Kozala, kao zaštićenog kulturnog dobra.
Znate li gdje se nalazi najstariji lift u Hrvatskoj? Pa da. U Rijeci. Napravljen je prije nego je došla zvijezda petokraka.
Dragi moji prijatelji Riječani i Riječanke, budimo složni i ponosni građani najljepšeg grada na svijetu ne dozvoljavajući nikome da nas vraća u povijest, bližu ili daljnju, bez obzira kakva ona bila i da nas svrstava pod bilo kakve simbole, nego krenimo zajedno dalje graditi naš grad i pokažimo da smo uistinu dostojni nositi titulu Europske prijestolnice kulture.
Svima onima koji osuđuju mog prijatelja mudra izreka kaže: “Ne sudi drugome ako nisi barem mjesec dana hodao u njegovim čizmama.”
A ja mome prijatelju i “bratu po oružju” poručujem:
“Prijatelju, ne boj se, ja sam tu.”-napisao je Boris Vukelić Vuk na facebooku
T.H.