20. veljače 1992. na jugu Hrvatske u izvidničkoj akciji ranjen je najpoznatiji hrvatski alpinist Stipe Božić…
Kod Bravčevog Dolca na Dinari naletio je sa suborcima na minu iznenađenja te je ranjen je u ruku, bedro i prst. Uz njega teže su ranjeni Zvonko Čavka i Darko Gavrić. Stipe Božić imao je sreće jer se jedan od gelera zaustavio u okviru s mecima te mu zaštitio srce. Po iznimno nepovoljnim vremenskim uvjetima, snažnom vjetru i dubokom snijegu te neprijateljskom vatrom alpinistička legenda i suborci. uspjeli su se izvući prema položajima hrvatskih snaga. Božić je sa zdravom rukom sve uspio snimiti, a 1995. godine i objaviti u dokumentarnom filmu „Oluja nad Kijevom“.
Dokumentarni film “Oluja nad Kijevom…
To je priča o padu i oslobođenju hrvatskog mjesta Kijeva. Tijekom cijele 1991. godine malo mjesto pod Dinarom postalo je simbolom hrvatskog otpora naspram, u to vrijeme, mnogo snažnijeg srpskog neprijatelja. U susretu s našim autorom Stipom Božićem tadašnji pukovnik Ratko Mladić tvrdi kako Kijevo nije srušeno, a zatim kamera svjedoči o dotad neviđenoj paleži i rušenju. Autor se zatim, stjecajem okolnosti, našao u akciji spašavanja preostalih kijevskih boraca na planini Dinara. Nakon uspješne akcije, koju je kamera također zabilježila, kijevski borci i njihovi spasitelji iz Gorske službe spašavanja utemeljili su Planinarsko-diverzantski odred Kijevo, koji kamera prati za vrijeme njihovog četverogodišnjeg boravka na položajima na Dinari, u najtežim uvjetima zime i ljeta, do same crte bojišnice. U jednoj akciji ranjena su dvojica pripadnika PDV Kijevo od kojih je jedan autor ovog dokumentarca, Stipe Božić. Kamera svejedno i dalje prati izvlačenje teže ranjenog borca Zvonka Čavke. Nakon četiri godine progonstva i borbe na visovima Dinare kijevski borci, koje je predvodio zapovjednik Marko Gojević, kasniji dozapovjednik Zbornog mjesta Knin, 5. kolovoza 1995. konačno oslobađaju Kijevo.
Autor teksta /Borna Marinić