Pjesma se izvorno zove “Zdravo djevo, kraljice Hrvata” , a katolički puk u crkvama i na proštenjima često ju pjeva “Rajska djevo, kraljice Hrvata“…
Piše: Željko SAKIĆ
Autor pjesme je katolički svećenik, isusovac Petar Perica. Vjernici su ga života nazivali svecom, zbog posvemašnje posvećenosti vjeri i radu s vjernicima. Osim omiljene pjesme “Zdravo Djevo, kraljice Hrvata” autor je i često izvođene “Do nebesa nek’ se ori”.
Isusovac Roko Prkačin napisao je knjigu „O. Petar Perica, DI – Pjesnik i mučenik“ u kojoj su potanko predočeni život i djelovanje padre Perice, nevine žrtve s otočića Daksa te autora dviju popularnih pjesama u hrvatskom narodu: „Do nebesa nek se ori“ i „Zdravo Djevo“
Petar Perica rođen u Kotišini kraj Makarske 27. lipnja 1881., godine. Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. u sjemeništu u Travniku.Godine 1901., postao je isusovac. Novincijat je obavio u Velehradu pa se dalje školovao u Austriji i Bratislavi. Kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Od 1937. godine otac Petar Perica živi u Dubrovniku, gdje postaje superior tamošnje isusovačke zajednice. Na službi je u dubrovačkom biskupijskom sjemeništu.
Nakon što su 18. listopada 1944. partizani ušli u Dubrovnik ( kad je Dubrovnik “pao po oslobođenje”, rekao bi Tomislav Ladan), u nedjelju 22. listopada iza 22 sata navečer uhitili su Petra Pericu. Čuvši o partizanima koji su ga došli uhititi u kuću Družbe Isusove, pater Perica je kratko rekao: ”Presveto Srce Isusovo, smiluj mi se. Ako je žrtva, pa neka bude, primam je!’‘
U užem krugu ljudi bio je poznat kao jedan od mučenika na otoku Daksi pokraj Dubrovnika, a u novije vrijeme ta činjenica poznata je sve široj hrvatskoj javnosti. Naime, pater je strijeljan 26. listopada 1944. od partizanskih vlasti kao jedan od uglednih Dubrovčana i prije svega svećenik – isusovac i veliki apostol. Godinama se o tome moralo šutjeti, ali danas više nije tako pa se istražuju okolnosti mučenika na Daksi i također paterov svetački život.
O autoru:
DI Roko Prkačin, isusovac, rođen je 1931. godine u selu Crnići kod Stoca u Hercegovini. Stupio je u Družbu Isusovu 1951. godine u Zagrebu. Kao mladi svećenik obavljao je razne službe u okviru Hrvatske provincije Družbe Isusove. Na Institutu za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregorijana u Rimu doktorirao je s tezom: “Il ruollo e lo sviluppo della cristologia degli Esercizi spirituali di Ignazio di Loyola secondo I interpretazione di Erich Psywara”. Bio je profesor duhovne teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu. Na istom Institutu bio je višekratni voditelj Odjela za kršćanski nadzor. Objavio je više članaka s područja duhovne teologije i teologije duhovnih vježbi sv. Ignacija Lojolskoga u časopisu za filozofiju i religijske znanosti “Obnovljeni život”.
Sada živi i pastoralno pomaže u rezidenciji Družbe Isusove u Dubrovniku.