Škabrnja je Hrvatsko mjesto poznato kao jedno od simbola žrtve i stradanja u obrambenom Domovinskom ratu. Njegova strašna tragedija, patnja, žrtva i pad u srpske i JNA agresorske ruke 18. 11. 1991. godine duboko su urezani u memoriju hrvatskog naroda…
Predugo je trebalo da Škabrnja koju je HOS branio do iznemoglosti od srpskog agresora napokon dobije ulicu ratne i legendarne IX bojne HOS-a, ali nikad nije kasno. Dogodilo se to 12, ožujka 2020 g. kad su u Škabrnju došli HOS-ovci i njihovi zapovjednici da bi uveličali otvorenje ulice IX bojni HOS-a…
HOS-ovci su pristigli sa svojim ratnim zastavama i ratnim odorama, onim koje su nosili u krvavom obrambenom Domovinskom ratu braneći svoju Hrvatsku Domovinu od velikosrpskog agresora…
Žrtava srpskog pokolja je u Škabrnji 86…
26. hrvatskih branitelja 54. civilne osobe 6. stradalih od mina nakon povratka… Još je 10 branitelja iz drugih mjesta poginulih u akciji Maslenica u Škabrnji.
Zbog svoje domoljubnosti, i činjenice da je bilo čisto hrvatsko selo, bez ijednog srpskog stanovnika, Škabrnja je kao takva bila trnom u oku svima koji su propagirali taj kraj kao srpski. Škabrnja je, marljivošću svojih seljana, postalo najvećim, među naljepšima i najbogatijim selima u tom kraju, za razliku od susjednih sela sa srpskom većinom, čije je gospodarstvo uvelike bilo pomognuto radnim mjestima u vojnim i pri-vojnim ustanovama i tvornicama, te na unosnim vojnim plaćama i partizanskim “boračkim” mirovinama, kojih brojni nositelji nisu uopće ideološki bili u svezi sa partizanstvom, što se pokazalo u drugoj polovici 1990-ih, kada su lokalni mitingaši počeli isticati rojalističku, velikosrpsku i četničku ikonografiju.
Kao takva, hrvatski svjesna, selo Škabrnja je bilo metom napada antihrvatskih i velikosrpskih elemenata u Jugoslaviji. Stoga su prema hrvatskoj Škabrnji vlastodršci za doba socijalističke Jugoslavije vodili politiku kojom se gledalo zatrti svaki oblik duhovnog i gospodarskog života.
Štoviše, zbog snažne hrvatske nacionalne svijesti i ponosa i predanosti katoličkoj vjeri, jugounitaristički komunisti su ga etiketirali “ustaškim“, “nacionalističkim“, “klerikalnim selom koje treba zatrti“. [1].
Ta mržnja se do kraja iskazala za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i četničke pobune u susjednim selima, kada su srpski zločinci iz susjednih sela Biljana i Zemunika Gornjeg uz pomoć JNA i srpskih paravojnih formacija iz pobunjenih područja Hrvatske, iz BiH i Srbije, ubili 84 branitelja i civila, a selo sravnili sa zemljom. Za taj srpski zločinci nikad nisu odgovarali, niti su izvedeni pred sud.
Kao važnu činjenicu, valja istaknuti da napad na selo nije bio rezultat “slučajnog odabira”, nego pomno planiran: Škabrnja je bila ispostava hrvatstva, “klin” u području koje su velikosrbi svojatali, koje im je kao hrvatsko smetalo, i kojega su kao takvog, kanili ukloniti.
Škabrnja je napadnuta istog dana kad su u srpski četnici i JNA ulazili u Vukovar.
Svrha terorističkog napada na Škabrnju je bila zaplašivanje hrvatskog stanovništva, radi toga da bi isto posumnjalo u mogućnost postojanja hrvatske države.
Napad na selo je započeo žestokom topničkom paljbom u 7:30. O silini napada svjedočilo je i to što su Zadrane, inače već navikle na napade na grad, probudile jake detonacije iz zadarskog zaleđa.
Neuobičajenost je bila što se primijetila “promjena” cilja napada; nakon što je cijeli prethodni tjedan Zadar bio pod zrakoplovnim napadima rušiteljske naravi, napad je nakon zatihe u Zadru uslijedio u zaleđu.
Čim su postali svjesni napada, škabrnjske žene, djeca i starci su se sklonili u podrume.
Dok je trajao topnički napad, prema Škabrnji su krenuli srpski tenkovi i 30 oklopnih vozila i to iz dva pravca: Biljana i Zemunika Gornjeg.
Po prestanku topničkog napada, postrojbe JNA i srpske paravojne postrojbe su ušle u selo. Prvotno su krenuli sa uništavanjem kuća, crkvenih građevina i gospodarskih objekata. Nakon toga je krenuo napad na civile. Unatoč činjenici što žene, djeca i starci nisu pružali nikakav otpor agresorima pri izlasku iz svojih skloništa, to nije imalo nikakva učinka na namjere srpskih zločinaca. Već prvog dana su Srbi ubili 43 hrvatska civila.
Načini na koje su srpski ratni zločinci ubili škabrnjske Hrvate su bili okrutni, sadistički.
Srpski agresori su ubijali Hrvate na iduće načine:
- iz neposredne blizine, hitcima iz vatrenog oružja
- udarcima po glavi hladnim oružjem i tupim predmetima
- mučenjem do smrti, a tijela su potom izmasakrirali
- neke su civile pregazili tenkom do neprepoznatljivosti
Po okončanju napada, Srbi su Škabrnju spalili i u potpunosti uništili. Nakon što je opustošeno selo, kraj je miniran. Od posljedica prisiljenosti kretanja kroz minska polja, još je nekoliko škabrnjskih civila poginulo.
Osobito je stradala obitelj Šegarić; na najokrutniji način su smaknuti baka, otac, tri sina te još nekoliko članova obitelji. Sve obiteljske kuće su uništene i/ili spaljene.
Mora za tamošnje Hrvate nije prestala ni sutradan. Velikosrbi su napali susjedno selo Nadin, u kojem su također napravili masovni ratni zločin-wikipedia.
M.M.