Grančice moja, tamo priko mora,
di zlatno sunce sije,
di sve se nebo smije,
di svu nan zemlju brani naša sedlasta gora,
da ti je srićan Vazan, bila dupla rumanija,
roža najlipća od svih, brkasta mala Marija.
Ti ćeš danas pojti u crikvu, s facoli hlibi i mesa,
za janca, turte i jaja, pop će moliti stare slovinske beside,
tajne i mile beside, ke tamo još više vride,
i vi ćete znati da ih je čuja veliki Bog iz nebesa.
U podne će biti na stolu jaja, hlibl i janče pečenje,
vi ćete slaviti svetac kad Bog je uskrsa,
vino će teći crleno vašeg najboljeg trsa,
i sve ce imati za vas veliko sveto znamenje.
Ma kad se skupite tako na dan najlipći u litu,
u svakoj hiži za stolon prazne kantride te stati,
prazna mista te biti domaćih sini, šcer, sestar i brati.
ki su nikamo sami u maglu morali pojti po svitu.
Kad tamo po rasutih seli na Vazan miljare oći suza zamuti.
uprite svi hi u nebo, vaše oči su čiste i virne.
i molite čvrsto za pravdu i Ijude dobre i mirne.
Bog će vas čuti …
Mate Balota
U Istri se Uskrs još naziva Vazan i tradicija je odjenuti nešto novo za misu na uskrsno jutro. To jutro crkvena zvona zvone snažnije nego inače, pa je pravi užitak slušati njihovu veličanstvenu zvonjave, koja dostojno obilježava osjećaj velikog dana-Uskrsa.
S proljetnim buđenjem prirode rastu mladi izdanci divlje šparužine, mlada divlja šparoga. Divlja je istarska šparoga manja i mnogo intenzivnijeg okusa, a priprema se tradicijski za doručak, kao fritaja sa jajima uz dodatak nekoliko kapi čistog istarskog maslinovog ulja! Uz fritaju kuha se špaleta ( plećka) i poslužuje sa mladim lukom, odnosno škalonjom ( ljutika) koja raste divlja po vinogradima ( sve manje je ima, zbog špricanja vinograda ops.)
Kroz povijest se u Istri za uskrsni ručak uvijek na stolu našla janjetina i to tradicionalno poslužena kao gulaš uz njoke ili fuže kao prilog. Oni koji si to nisu mogli priuštiti, pripremali bi „fuže i kapuz”, tradicionalnu istarsku tjesteninu s kiselim kupusom, i piletinu.
Jedna od najslikovitijih tradicija uskrsnog razdoblja, bojanje je jaja koja umotana u crvenu koru luka i prokuhana u mješavini vode i octa dobivaju bogatu tamnocrvenu boju, a naknadno se ukrašavaju. I dok pisanice privlače poglede i prisutne su na svakom uskrsnom stolu, najmanji se najviše vesele pinci, ukusnom slatkom kruhu i jajarici koju su none pekle za svoje unuke!
Mijo Mirković pisao je pod više pseudonima, a najpoznatiji mu je Mate Balota. U svojim pjesmama dao si je oduška u slikovitom opisu teškog života istarskih seljaka-težaka na škrtoj istarskoj zemlji, i istarskog radnika koji su za malu nadnicu radili po cjeli dan u industrijskim pogonima u istarskim gradovima.
Istarski seljaci bili su vezani uz svoju vjeru i Katoličku crkvu, jer je samo svećenstvo bilo uz njih i djelilo njihovu siromaštinu. Vjerski blagdani bili su rijetki trenuci predaha u teškoj borbi za preživljavanje.
Kao što je napisao u pjesmi Uskrs je bio” jedan dan najlipći u litu“, kada će biti pun stol hrane i ” crlenoga vina z najboljeg trsa” i sve će “sve će imati za vas veliko sveto znamenje”
Taj dan kaže pjesnik kada ” miljare oči suza zamuti” ( tisuće oči), ” vaše oči čiste i virne” molite za “pravdu i ljude dobre i mirne” Bog će vas čuti…
Molimo se i mi danas za sve nas, za “ljude dobre i mirne” za ljudsku dobrotu, ljudsko suosjećanje … Bog će nas čuti!
Mk 12,28b-34
Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: “Koja je zapovijed prva od sviju?” Isus odgovori:
“Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!”
“Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.” Nato će mu pismoznanac: “Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.”
Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega!” I nitko se više nije usuđivao pitati ga. Jer su te dvije zapovjedi temeljne, na njima počiva naša vjera!
Stvoritelj ne može biti drugo nego otac i majka svojoj djeci, ne može ni on ništa protiv ljubavi ili mimo ljubavi. Ljubav je vrhunski zakon svemira. Ljubiti Boga iznad svega, bližnjega jednostavno kao sama sebe. Jest, to su naučavali i židovski učitelji u Isusovo vrijeme, ali nitko od njih nije na ovaj način spojio u jedno zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To je jedno nerastavljivo jedinstvo. I Isus – na pitanje koje je ujedno i klopka – odgovara na najjednostavniji mogući zamisliv način. On sažima svoj nauk na jednostavne riječi koje svatko može shvatiti i razumjeti.
Nije riječ samo o ‘zlatnom pravilu’ koje ćemo pronaći posvuda u svijetu, nego je riječ u Isusa o jedinstvu vjere i morala, vjere u Boga i etičkoga ponašanja. Prema njemu nema etike bez religije, i čovjek ne može biti etički dobar, ako nije vezan uz Boga. Ne može biti etika apsolutno važeća za sve, a Bog relativan, privatna stvar. Bog i vjera pružaju etičkom ponašanju temelje, osnovicu. Temelj i osnovica te uvjet etičkoga ponašanja za Isusa jest odnos prema Bogu.
Dati sebe, dati svoje vrijeme. Dati svoj život, radost, uliti čovjeku novu snagu. To čini Isus. To je ono što bismo morali shvatiti. I svaki put kad u životu to iskusimo od drugih ljudi, sve je to nalik onome što je Isus za nas učinio. I događa se ono što molimo u Očenašu: Budi volja tvoja na nebu kao i na zemlji!
Što je kršćanstvo? Ono je Isus Krist, ono je osoba, Bog je uzeo stvari u svoje ruke, našu povijest učinio je svojom poviješću u Isusu. Bog je na našoj strani, postao je čovjekom. To je bit kršćanstva. I to je ono nečuveno i neviđeno – o čemu Isus govori apostolima.
U Isusu se Bog očituje kao tvoj i moj bližnji. Od njega živimo. U njemu se trebamo susresti, međusobno i prepoznati ga u bližnjemu. Zato je Isusova žrtva, Križni put i Uskrsnuće da bi mi shvatili da bez žrtve, bez križa, bez iskupljenja nema života u vječnosti!
Mt 7,15-20
Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem odijelu, a iznutra su vuci grabežljivi. Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati. Bere li se s trnja grožđe ili s bodljike smokve? …..Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.”
Svako vrijeme ima svojih usijanih glava, ima lažnih proroka i mesija koji naviještaju skori smak svijeta. Te su teme suvremene u svakome naraštaju, nitko od toga nije pošteđen. Napose Isusovo vrijeme, kad je sav narod bio u iščekivanju. Ovaj govor ovdje o lažnim prorocima jasno je upozorenje da se njegovi čuvaju nekih novih, samozvanih mesija. On je završna riječ, nakon njega nema drugih ni novih.
Stoga vjeruj u ljubav uskrslog Krista, za njega živi!
Vjerovati u Krista znači pronaći snagu za pobjedu nad svakim zlom i svakom nepravdom, nad svakom mržnjom i svakim grijehom, ali ne u sebi, nego u njemu, u njegovom križu i u njegovu uskrsnuću.
Srićan Vazan!
Sretan i blagoslovljen Uskrs!