Na današnji dan, 13. travnja 1994. godine, na lokaciji zvanoj Zukva nedaleko Pakraca poginula su dvojica pripadnika Interventnog voda Policijske postaje Pakrac – Saša Ružić i Ivica Cavalli te pripadnik 34. inženjerijske bojne Čakovec Josip Toplek…
Taj prostor trebala je razminirati čakovečka inženjerijska postrojba, a pakrački policajci trebali su to područje osigurati. Prilikom raspoređivanja na položaje u šumi s pakračkim policajcima išao je i Josip Toplek iz Međimurja koji je stao na podmetnutu protupješačku minu. Od posljedica eksplozije poginuli su heroji Domovinskog rata Ružić i Cavalli. Njihove živote priče prenijeli su nam u knjizi „Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac – Lipik 1991. – 1995.“ profesori Branko Križan i Stjepan Benković.
Saša Ružić rođen je 1971. godine u Mariboru, a njegovi roditelji iduće su se godine doselili u Pakrac. Sašin otac poginuo je 1973. te se Saša s majkom i godinu dana starijom sestrom preselio u Umag. Ondje je pohađao Osnovnu školu. Bio je dobro, marljivo i poslušno dijete, a vrijeme je često provodio u igri sa sestrom Tanjom. U slobodno vrijeme volio je igrati nogomet, svirati gitaru i planinariti. Nakon završetka Osnovne škole vratio se u Pakrac gdje je živio s djedom.
„Bio je idealan mladić; nije se sekirao, ni sa kim nije ulazio u sukob, bio je privržen kući,svima je pomagao, mnogo je toga znao i htio“, prisjetio u već spomenutoj knjizi svoga unuka Franjo Komar.
U Pakracu je završio dva razreda srednje škole koju je završio u Virovitici gdje je stekao zvanje drvoprerađivačkog tehničara. Često je djedu pomagao u njegovoj stolarskoj radionici i tako izučavao zanat te postao pravi majstor. JNA je počeo služiti 1991. godine u Karlovcu. Kad je počeo rat pobjegao je iz vojske u Umag u koji se iz Pakraca bio sklonio i njegov djed. U rujnu 1991. dragovoljno je pristupio MUP-u RH u Umagu te se ubrzo pridružio Specijalnoj jedinici policije „Bak“ iz Pule. S njima odlazi na razne zadatke pa tako i na Velebit gdje je umalo izgubio život kada je usred zime upao u provaliju.
Kako su mu se djed i baka vratili u Pakrac zatražio je premještaj koji je i dobio tako da u prosincu dolazi pod zapovjedništvo Nikole Ivkanca koji je Sašu Ružića vrlo cijenio jer se radilo o iskusnom i sposobnom policajcu pa ga je postavio na čelo interventnog voda Policijske postaje Pakrac. U slobodno vrijeme pomagao je djedu obnoviti kuću oštećenu u ratu. Često je trčao, a jednom prilikom pomogao je ranjenom pripadniku UNPROFOR-a na kojeg je naletio vlak dok je terenskim vozilom prelazio preko pruge. U trenutku pogibije Saša je imao 23 godine. Sahranjen je na pakračkom groblju u Aleji branitelja.
Ivica Cavalli rođen je 1967. u Pakracu. Odrastao je s roditeljima i mlađim bratom Igorom u selu Veliki Banovac. Osnovnu školu pohađao je u Pakracu. Igrao je nogomet za NK „Budućnost“ iz Donje Obriježi na poziciji braniča, a bio je i aktivan član DVD-a Veliki Banovac. Prije rata zaposlio se u tvornici DIK Papuk. Volio je raditi poslove oko kuće: brinuo se za krave, svinje, traktorom obrađivao zelju pa nije imao mnogo vremena za slobodne aktivnosti; jedino je predvečer uvijek išao igrati nogomet.
Kad je počeo rat, Ivica koji je po narodnosti bio Talijan, dragovoljno se u rujnu ’91. prijavio u aktivni sastav policije. Borio se na pakračkom ratištu te je sudjelovao u oslobodilačkim akcijama hrvatskih snaga u kojima su oslobođeni dijelovi Pakraca te sela Kusonje i Šeovica. Često je kao vodič predvodio vojnike iz Varaždina i Bjelovara jer je dobro poznavao teren na kojem su se vodile borbe. Nakon što je početkom 1992. potpisano Sarajevsko primirje prešao je u interventni vod Policijske postaje Pakrac. Bio je oženjen Snježanom koja mu je 1994. rodila kćer Ivanu. Sahranjen je na groblju u Velikom Banovcu, a posthumno mu je dodijeljen čin policijskog inspektora.
Izvori: Branko Križan i Stjepan Benković: „Poginuli branitelji u Domovinskom ratu Pakrac-Lipik 1991.-1995.“
emedjimurje.net.hr/…/heroj-iz-senkovca-josip-toplek-dao-je-…