Piše: mons. prof. dr. Franjo Topić, počasni predsjednik HKD Napredak
Posjeta pape Ivana Pavla II. Velikog Bosni i Hercegovini Sarajevu 12.-13. travnja 1997. bila je zapravo dvostruka jer je papa trebao doći u Sarajevo na blagdan Male Gospe 8. rujna 1994. u pravom i punom ratnom vihoru no međunarodni moćnici su to spriječili. Ivan Pavao II. i Sveta stolica do tada su poduzimali razne akcije za mir na prostoru bivše Jugoslavije i bezbroj puta govorili o BiH i Hrvatskoj i ratu na ovim stranama.
Sve je bilo pripremljeno 1994. i misa je trebala biti kod sportske dvorane Zetra u Sarajevu. Onda su se, prema nekim informacijama, srpski predstavnici vlasti bunili zbog papine posjete te je Yasushi Akashi, predstavnik Ujedinjenih naroda za Jugoslaviju poslao pismo Papi da nema sigurnosti i da je odgovornost Svetoga Oca ako netko strada tom prigodom. Isusovac Roberto Tucci, „papin general za putovanja“., u jednom neformalnom razgovoru u Sarajevu rekao je da su tom prigodom dva dana odgovarali papu Ivana II. da ne ide u Sarajevo, ali on nije odustajao. No, kad mu je Akashi poslao pismo, papa je ipak odustao. Papa je vrlo pozorno pratio situaciju u Bosni i Hercegovini i znao je da je vrlo opasno doći i slaviti Misu u gradu u kojem je svakoga dana ginulo nekoliko Sarajlija od srpskih oružnika na brdima oko glavnog grada BiH, a o tome su svakodnevno izvještavali i svjetski mediji prenosili. Naravno da je dobivao i informacije iz mjesne Crkve i državnih institucija. Kod pape je krajem kolovoza 1994. godine bio i tadašnji član Predsjedništva BiH Ivo Komšić. Kad se saznalo da Papa namjerava ići u Sarajevo, Marco Politi, dugogodišnji vatikanist napisao je:„Wojtyla će ići u sarajevski pakao. Odluka nije plod detaljnih analiza…koje su sigurno bile. Ključna činjenica je, kao uvijek u životu Karla Wojtyle, dugi razgovor s Bogom, prostrt satima (na podu) u kapeli…(La Repubblica, 2.9.1994.)
Bez obzira na opasnost po svoj život Papa je htio doći i donijeti poruku mira i pozvati: „To barbarstvo treba prestati! Dosta je više rata!..Mir je moguć, ako se prizna prednost moralnih vrijednosti pred lažnim zahtjevima rase ili sile“. (Propovijed koja je trebala biti održana u Sarajevu, a papa ju je izgovorio na posebnoj misi istog 8. rujna u ljetnikovcu Castel Gandolfo, usp. Papa u Sarajevu (priredili Ivo Tomašević i Tomo Vukšić), Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski, Sarajevo 1997., str.114.
Kad nije mogao doći u Sarajevo, slavio je istog dana Misu u ljetnikovcu Castel Gandolfu i izgovorio propovijed koju je trebao izreći u Sarajevu. Nadbiskup Vinko Puljić, biskupi iz BiH i Hrvatske te brojni svećenici i narod Božji, koji su unatoč velikoj opasnosti i brojnim tehničkim preprekama, stigli u Sarajevo za tu prigodu jer je kasno stigla informacija da papa neće doći, slavili su misu u katedrali i slušali papinu propovijed preko radio Vatikana, što je u to doba bio poseban tehnički uspjeh. U katedrali je uz molitvu odjekivao i glasni plač razočaranih ljudi jer papa nije osobno mogao doći. A mnogi su u tome vidjeli veliki znak nade da će pomoći zaustavljanju rata. U to doba je bio pravi pothvat doći u Sarajevo i samo mali broj je mogao uopće i doći. Za mjesto u teretnim avionima trebalo je dobiti posebnu dozvolu od predstavništva Ujedinjenih naroda u Ženevi i mjerodavnog ministarstva zemlje kojoj je zrakoplov pripadao, a zračnu luku u Sarajevu kontrolirale su međunarodne mirovne snage poznate pod skraćenicom UNPROFOR. Također se redovno tražila suglasnost i od „tri zaraćene strane“. Pojedini svećenici, redovnici, redovnice i bogoslovi kao i neki vjernici došli za tu prigodu do Sarajeva preko planine Igman vozeći na pojedinim mjestima bez ijednog svjetla, čak su se morala isključiti i stop svjetla, a potom su prošli pješice kroz uski tunel koji je tijekom rata prokopan ispod piste zračne luke, a kontrolirala ga je Armija BiH. U okruženom Sarajevu bio je pothvat doći do zračne luke jer su srpski oružnici pucali, a nerijetko i izlazili na cestu koja vodi do zračne luke i do koje su smjela ići samo vozila UNPROFOR-a. Nije bilo jednostavno doći ni do ulaza u tunel bilo s jedne bilo s druge strane jer su srpski oružnici bilo blizu i često pucali na ljude.
Nakon Svete mise i slušanja papine propovijedi u prepunoj katedrali, bio je „svečani ratni ručak“ u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu za sve goste. Zazvonio je telefon, koji je inače vrlo rijetko zvonio jer je glavna pošta bila zapaljena i većina telefona uništena, i javio se papin tajnik Staniszlaw Dziwisz i rekao da papa želi razgovarati s nadbiskupom. U telefonskom razgovoru papa Ivan Pavao II. izrazio je žaljenje nadbiskupu Vinku što nije mogao doći i rekao da je s nama. Vjerojatno je tada papa odlučio nadbiskupa Puljića imenovati kardinalom što je i učinio vrlo brzo (30.10.1994.). To je bilo osim priznanja nadbiskupu za njegovo herojsko držanje u ratu, također i podrška mjesnoj Crkvi i cijeloj Bosni i Hercegovini (zbornik Prvi grimiz, HKD Napredak, Sarajevo 1995). Papa je kombinirao posjet Sarajevu s posjetom Zagrebu koji je bio 10. rujna 1994.
S vama smo i 1997.
Kad je najavljena posjeta, formirana da odbora: crkveni odbor koji je vodio pomoćni biskup dr. Pero Sudar i državni odbor za doček Pape koji je vodio Neven Tomić kopredsjedavajući tadašnje državne vlade. Formirano je i nekoliko pododbora. Moto je bio „S vama smo“. To je dio papine rečenice upućene bh biskupima: „Niste sami! S vama smo sve više i više!“ U jednoj prilici im je rekao: „Recite mi što još mogu učiniti za vas“, što pokazuje koliko mu je bilo stalo do BiH. U govoru na aerodromu je rekao: „Učinio sam sve što sam mogao.“
Puno je napisano o papi i BiH, a izdano je nekoliko knjiga. Također je puno napisano i o papinoj posjeti BiH. I Vatikan je izdao knjigu o papinom posjetu Sarajevu. Zoran Filipović je uredio veliku monografiju, Ivo Tomašević i Tomo Vukšić su iste godine izdali, uz spomenutu knjigu, još jednu gdje su dodali predavanja izrečena na Studijskom danu o govorima Ivana Pavla II. (21. studenog 1997.) koji je organizirao Katolički bogoslovni fakultet u Sarajevu. Prema mišljenju većine, organizacija je bila vrlo dobra. Sve je prošlo u dobrom redu, iako je bilo svakojakih najava i spekulacija. Ponašanje političara je bilo korektno, koliko je u onim prilikama bilo moguće, a dali su i financijsku potporu ovom projektu. Nebo je bilo neobično tako da su se tijekom mise na stadionu Koševo promijenila sva četiri godišnja doba. Neki su bili skeptični oko broja i dolaska hodočasnika, no stadion je bio pun i vladala je odlična duhovna i ljudska atmosfera. BH televizija i radio izravno su prenosili gotovo sve događaje. Mnoge svjetske televizije preuzele su prijenos. Direktorica Amila Omersoftić i suradnici su bili vrlo angažirani i predano su radili na svom poslu. I svi drugi mediji su zdušno radili i naširoko pratili posjetu. BH pošta i direktor Hajrudin Šuman donirali su telefonske aparate i telefaxe kao i trošak telefona. Kasnije su tiskali i posebnu poštansku marku.
Nadbiskupski ordinarijat vrhbosanski, BH televizija i HKD Napredak izdali su audio video kazetu o Papinoj posjeti. Iako se radilo o velikom događaju koji je bilo vrlo prisutan u medijima, kazeta nije prodana u puno primjeraka.
HKD Napretku povjerena je izrada reklamnih materijala
Napretku je povjereno da se pobrine za osmišljavanje i proizvodnju svih reklamnih materijala. A bilo je samo oko mjesec dana od najave, što je premalo za ovakav projekt. Ovdje bih volio nakon toliko godina napisati nešto o doprinosu Hrvatskog kulturnog društva Napredak ovom važnom događaju. Napretkov odbor su činili predsjednik prof. dr. Franjo Topić, članovi mr. Željko Šain, dopredsjednik, Planinka Mikulić, glavni tajnik Tomislav Batinić, tajnik Kruno Miketek, dizajner prof. Mladen Kolobarić i svi zaposleni. U uredu Napretka u prizemlju Napretkove palače osposobljen je poseban ured s računalima, telefaxima, kopir aparatima, telefonima i svime što je trebalo za tako zahtjevan projekt. No predan i dobar rad urodio je i dobrim plodovima. U tih mjesec dana proizvedeno je oko 25 artikala: zastave, šalovi, kape, plakati, privjesci, bedževi, zlatnici, srebrnjaci i drugo.
Marame, kape, zastave, fascikli rađeni su gdje se stiglo, uglavnom u BiH. Privjesci su rađeni u Ljubljani, transport je isto morao ići avionom jer su drugi načini bili puno složeniji. Veliki poster s Papom 8mx3m nije nitko mogao uraditi u regiji pa je rađen u Beču, a dovezen je autobusom. Stavljen je na balkon iznad Vječne vatre na centralnom mjestu u gradu. Njegov snimak je obišao čitav svijet.
Zlatnici i srebrnjaci
HKD Napredak i Gospodarska banka, čiji su suvlasnici bili između ostalih Nadbiskupija vrhbosanska, Franjevačka provincija i HKD Napredak, izradili su prigodne zlatnike i srebrnjake za ovu priliku. To su, kažu stručnjaci, prvi zlatnici i srebrnjaci rađeni u BiH nakon kralja Tvrtka. Rađeni su za zimsku olimpijadu u Sarajevu 1984. ali to je radila Narodna banka Jugoslavije. Napredak i Gospodarska banka su izradili po jedan veliki i jedan mali zlatnik i isto s istim dizajnom srebrnjake. Na prednjoj strani bio je lik Ivana Pavla II. s natpisom Vobiscum sumus (S vama smo) što je bio moto posjete. Ispod lika je napisano Joannes Paulus II, Sarajevo 1997. S druge strane je slika sarajevske katedrale i uz nju ostatak kamena iz prve katedrale u Vrhbosni. Na vrhu su godine 1244. i 1889. godine kad se spominje prva katedrala i kad je sagrađena ova sadašnja. Zlato je 900/000, težina većeg 17 g, i dijametar 32 mm. Manji s istim elementima je težina 4 g a dijametar 19 mm. Srebrnjaci su 900/000, težina16 g i dijametar 32 mm, manji težina 4 g i dijametar 19 mm. Urađeni su u pakiranju od po jedan mali, onda kutija od velikih i malih i konačno sva četiri zajedno u kutiji. Elemente smo dogovarali zajedno a sam dizajn je uradio prof. Mladen Kolobarić, poznati profesor dizajna. Urađeni su u specijaliziranoj tvornici Johnson u Milanu koja postoji od 1856. Kako nam je svima to bila novost tek kad smo krenuli u realizaciju vidjeli smo koliko je to komplicirano. Jer je zlato pod posebnom državnom zaštitom i morali smo dobiti dozvole od bosanskohercegovačkih i od talijanskih vlasti. A vrijeme je bilo prekratko. Prof. Kolobarić i direktor Gospodarske banke Mijo Mišić išli su u Milano da na licu mjesta sve razriješe. Osoba za vezu u Milanu je bio Gianfranco Mattavelli koji je s prijateljima Luigijem Pirovanom i Mariom Cairela-om bio dioničar Gospodarske banke. Kako je sustav vrlo loše funkcionirao, Banka nije mogla poslati novac firmi te je Mattavelli dao avans. Danas veli: „Koja lijepa sjećanja. Cijela rijeka misli. Stigli su u zadnji moment“. Da dodamo još dvije zanimljivosti uz ove medalje. Prvo, morao je se uzeti privatni avion da ih preveze a kad su stigli u Sarajevo morala je policija pratiti auto do mjesta čuvanja, kao da je došao američki predsjednik. A drugo, kad je predsjednik Napretka prof. Topić na misi predavao komplet zlatnika i srebrnjaka papi, službenik iz vatikanskog protokola preuzima stvari i druge darove: slike, vez itd i odlaže sa strane na pod. Kad je došao na red prof. Topić, upitao je službenik što je to i nakon što je objasnio da su to zlatnici i srebrnjaci, onda je to službenik uzeo i stavio na posebno mjesto. Zlato je zlato.
Pododbor za informacije i medije bio je u sastavu: predsjednik prof. dr. Franjo Topić, članovi: vlč. Marijan Brkić, vlč. Zdenko Spajić i vlč. Ivo Tomašević, a dodatno su na ovome radili i Planinka Mikulić i prof. dr. Mato Zovkić. Uz ostalo ovaj pododbor izdao je knjižicu Crkva u BiH. Povijest, ratne patnje, osobe i institucije a tiskana je na hrvatskom, engleskom i talijanskom jeziku u velikim nakladama. Ova knjižica donosi i dosta iscrpan izvještaj o ratnom stradanju crkava i crkvenih objekata.
Koncert
Napredak je priredio i svečani koncert u sarajevskom kazalištu u čast Papinog pohoda. Nastupali su vrhunski pjevači. Bernarda Fink-Inzko, čuvena mezzosopranistica iz Argentine i Austrije, Janez Lotrič, slovenski tenor, Amila Bakšić, primadona Sarajevske opere, Ivica Šarić, bas i prvak sarajevske opere, te dirigenti Ernst Schelle, Berlinac koji djeluje u Švicarskoj i Talijan Ricardo Giovannini bili su nositelji glavnih interpretativnih uloga. Pratio je orkestar Sarajevske filharmonije pojačan glazbenicima Zagrebačke filharmonije i članovima orkestra HNK Rijeka te dva zbora, Zbor Opere Narodnog kazališta i Mješoviti zbor HKD Napredak -“Trebević” – Sarajevo. Pokušali smo dobiti svjetski čuvenog tenora Placida Dominga. Čuli smo njegova menadžera i to na aerodromu u Zurichu u pauzi nekih Domingovih letova. Rekao je da bi Domingo rado došao u Sarajevo, ali nije bilo slobodnog termina u vrijeme Napretkovog koncerta.
Stećak, radio Vrhbosna, Godišnjak i drugo
Predsjednik Napretka bio je član Glavnog odbora i član nekih pododbora. Napretkova i nadbiskupijska radio postaja Vrhbosna je pratila kao i Napretkov radio Bobovac iz Vareša. Napretkova revija Stećak je prije i poslije posjeta 1994.i 1997. posvetila posebne brojeve ovim događajima. Naširoko su popratili Papinu posjetu i Napretkovi listovi Hrvatski glasnik iz Tuzle i Bobovac iz Vareša. Napretkov godišnjak je također naširoko izvijestio o papinoj posjeti. I neke podružnice su organizirale prikladne manifestacije i mnogi Napretkovci su došli na misu. Predsjednik Napretka je napisao više članaka o papi Ivanu Pavlu II. Velikom i njegovoj posjeti za više medija.
Iznimno hodočašće u Rim
Središnja uprava Napretka organizirala je hodočašće u Rim u svibnju 1997. Na općoj audijenciji papa je rekao: “Na poseban način pozdravljam Upravu i djelatnike Hrvatskog kulturnog društva Napredak iz Sarajeva, koji su došli uzvratiti mi za moj pohod njihovu gradu prošlog mjeseca. Predragi, kao i onda, također i danas želim pozvati na nadu katolike Bosne i Hercegovine i druge narode zemlje, uzdižući žarke molitve Bogu, da On dadne dar pravednog mira svima narodima Jugoistoka Europe. Vama ovdje prisutnima i vašim obiteljima od srca udjeljujem Apostolski blagoslov” (Vatikan, 21. svibnja 1997.). Treba istaknuti da između brojnih grupa i pojedinaca vatikanski list L’ Osservatore Romano je objavio ne samo pozdrav nego i fotografiju Napretkovaca sa svetim Papom.
Neki su to u Sarajevu posebno protumačili kao da je Napredak organizirao uzvratni posjet papi, što je Papa i spomenuo. No Napredak je planirao posjetu puno ranije nego što je bila najavljena papina posjeta Sarajevu, ali je ispalo kao da je usklađeno sa samom posjetom. Odmah je Glavni odbor pristupio organiziranju uzvratne posjete u Rim, u kojoj je bio i predsjednik Napretka prof. Topić.
Svi su Napretkovci bili oduševljeni što su bili dio ovih uistinu velebnih događaja. Napredak se i u ovoj zgodi pokazao dorastao realizaciji značajnih projekata. Napretkovci su smatrali i svojevrsnom zahvalom za sve što je sada sveti Ivan Pavao II. Veliki učinio za BiH, Hrvatsku i Napredak.
Kroničar (F. T.), Sarajevo, travanj 2020.