Srpska službena politika ponaša se po principu “držite lopova”…
Što znači da stalno proziva Hrvatsku za ono što je ona radila , radi neprestano i raditi će i dalje, jer u Hrvatskoj nema političara koji bi im odrješito, jasno i dovoljno glasno odgovorio istom mjerom!
Odgovaramo mi obični mali ljudi u svakodnevnom kontaktu sa velikosrbima na društvenim mrežama. Međutim Srbi su toliko medijski instrumentalizirani, a pogotovo istupima svojih političara, da nikakvi argumenti ne pomažu, ponavljaju mantre kojima ih stalno kljukaju njihovi političari i SPC.
Hrvatski političari umjesto da iznose argumente kojih je puna povijest, izabiru šutnju , ne želeći se zamjeriti “brači Srbima” jer još uvijek boluju od yugo sindroma-bratstva i jedinstva!
Svaku obljetnicu, svako obilježavanje nekog događaja Srbi koriste za ponavljanje uvijek istih floskula, kao pokvarena gramofonska ploča.
Tako je bilo i na obilježavanju ovogodišnje obljetnice proboja iz logora Jasenovac. Izjave Hrvatskog političkog vrha , već sam kritizirala, a sada ću i izjave Srpskog političkog vrha, njihove su ipak mnogo gore!
Aleksandar Vučić
“Srbija neće zaboraviti nijedan logor, nijednu grobnicu i nijedan zločin, niti imena onih koji su provodili državnu politiku istrebljenja srpskog naroda u vrijeme NDH, rekao je u nedjelju srpski predsjednik Aleksandar Vučić u povodu Dana sjećanja na žrtve Jasenovca.
“Nerijetko smo se stidjeli da to kažemo, nerijetko smo prikrivali, plašeći se da nekog ne uvrijedimo, plašeći se da nas netko poprijeko ne pogleda ili da nam neku težu riječ ne izgovori”, rekao je Vučić u Spomen parku u Sremskoj Mitrovici, gdje je položio vijenac za Dan sjećanja na žrtve ustaškog koncentracijskog logora Jasenovac u Drugom svjetskom ratu te ubojstvo oko 7.950 Srba s područja Srijema.
“Nikada ne smijemo i nećemo zaboraviti ni Gradinu, Jasenovac, Jadovno, Drakuliće, Motke, Šargovac, nijedan logor, nož, malj, metak, nijednu grobnicu, nijedan zločin, niti jedno ime onih koji su provodili državnu politiku istrebljenja čitavog jednog naroda, srpskog. Nemamo na to pravo jer bi na taj način okrenuli glavu od istine, pravde, slobode, vlastitog postojanja, pa i samog Boga u čije ime su nas ubijali“, rekao je Vučić.
Vučić je poručio da šutnje o zločinima nad Srbima više ne smije biti te da se više nikada ne smiju dogoditi Jasenovac i Oluja.
Nekoliko povijesnih činjenica koje demantiraju Aleksandra Vučića;
Te Vučićeve priče su čista laž, velikosrpska laž! Manipuliranje u svrhu poticanja mržnje i predstavljanja Srba kao žrtve, a sotoniziranje Hrvata kao zločinaca.
Srbi, a i on sam veliki su sljednici ideje Velike Srbije. U ostvarenju te ideje ne biraju se ni načini, ni sredstva” Cilj opravdava sredstva!”
Aleksandar Vučić pokušao je zanijekati da pripada četničkom pokretu, ali unatoč snimki koja postoji kao dokaz , on i dalje priča svoju priču.
“U Bitki na Marici 26. septembra 1371. godine, zapečaćena je sudbina srpskih zemalja u srednjem veku – osamnaest godina pre Kosovskog boja, jedine bitke iz te ere za koju zna prosečan stanovnik Srbije danas. U toj bitki srednjevekovna Srbija je izgubila svog, praktično, poslednjeg kralja i otvorila Turcima put do Beča.”
Nakon bitke na Marici uslijedila je Kosovska bitka 15. lipnja 1389.godine, od koje su Srbi napravili mit, a ustvari izginulo im je skoro cijelo plemstvo i poslije toga postali su turski vazali.
Nakon 500 godina ropstva i vazalstva pod Turcima, tijekom kojih se nisu razvijali kao narod, ni znanost, ni kulturu, ostao im je samo mit velikom dušanovom carstvu .Čim su se oslobodili, već su im porasli apetiti za tuđim teritorijem, 1844.g napisano je »Načertanije« Ilije Garašanina, prvi dokument o velikosrpskom osvajanju susjednih zemalja. Načertanije negira Hrvate kao narod, jer su oni za njih pokatoličeni Srbi, što je povijesna besmislica. Načertanije je pokazalo da se velikosrpstvo može uspješno skrivati iza jugoslavenske maske, odnosno da ta dva pojma mogu biti sinonimi za tlačenje nesrpskih naroda!
Poznato je da je organizacija Crna ruka je stajala iza Sarajevskog atentata na austrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda, putem članova “Mlade Bosne”, što je bio okidač za početak 1.svjetskog rata.
Članovi Crne ruke , bili su uglavnom časnici srpske vojske, osobito oni koji su svibnja 1903. sudjelovali u prevratu i ubojstvu srpskog kralja Aleksandra Obrenovića. U toj prevratničkoj skupini pokrenutoj 1901. godine bilo je oko 200 zavjerenika, među kojima je bilo viših i nižih vojnih časnika. Među nižim časnicima se osobito isticao Dragutin Dimitrijević Apis, tada poručnik; on je i predvodio skupinu koja je s nekoliko desetaka hitaca iz revolvera ubila 1903. godine kralja Aleksandra Obrenovića i kraljicu Dragu (potom su atentatori sabljama sasjekli njihova tijela i bacili ih kroz prozor).
Ideologija i djelovanje Crne ruke bile su temelj u osnivanju četničkog pokreta.
Hermann Lutz već 1923. godine citira očevica, britanskog generala C. B. Thompsona, koji govori o osobito nasilnom i samovoljnom djelovanju četničkih postrojbi koje organizira Crna ruka, koje je “na neizbrisiv način okaljao junaštvo i izdržljivost srpskog vojnika”; saveznici govore o “zvjerstvima” tih postrojbi kojima su svjedočili.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Crna_ruka
Četnički pokret je bio instrument vladajućih u Srbiji sa kojim su htjeli ostvariti Veliku Srbiju. Od samog osnivanja prate ih zvjerstva, ubojstva i klanja, koja su ostajala za njima.
Već u tijeku 1.svjetskog rata Velike sile, Engleska, Francuska i Rusija djelile su Austro-Ugarsku monarhiju. Londonskim ugovorom ,potpisanim 26. travnja 1915. godine privolile su Italiju da uđe u rat na njihovu stranu, a za uzvrat dali joj Istru, otoke Cres i Lošinj , Zadar, Palagružu i Lastovo. Tu je Srbija očekivala dio kolača, ali nije dobila koliko je očekivala.
Zato je dobila u jugoslavenski zagrljaj, Hrvatsku 1918. godine
Hrvatske žrtve centralističkog, unitarističkog, velikosrpskog jugoslavenskog režima
Prosinačke žrtve
Među dijelom hrvatske javnosti nezadovoljstvo novom državom iskazalo se na samom početku zajedničke države, pa 5. prosinca 1918. godine, građani izlaze na ulice Zagreba tražeći stvaranje samostalne hrvatske države, što je ugušeno u krvi. Poznate prosinačke žrtve .Na Trgu bana Jelačića ležala su tijela 15 domoljuba. Pali su kao prve žrtve surovosti režima velikosrpske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.”
Atentat u skupštini
.Znači već u prvim danima nakon završetka rata, pale su prve žrtve , a pasti će još i u samoj skupštini u Beogradu 21. lipnja 1928. ubijena su dva hrvatska zastupnika, jedan je smrtno ranjen, a još dvojica su teško ranjena, ali su preživjela. Na mjestu su ubijeni Đuro Basariček i Pavle Radić, Stjepan Radić je od zadobivenih rana umro 8.kolovoza 1928.godine.Ivan Granđa i Ivan Pernar su ranjeni, ali ostali su živi. Puniša Račić je uhićen i osuđen na 20 godina zatvora. Upravitelj zatvora omogućio mu je luksuzan život sa čak 3 kažnjenika kao osobnu poslugu. 1944 godine otišao je u Beograd gdje su ga partizani uhvatili i streljali.
Sibinjske žrtve
Dana 19. veljače 1935. u Sibinju pored Slavonskog Broda mučki su ubijeni hrvatski seljaci od strane protuhrvatski raspoloženog režima Kraljevine Jugoslavije. Ubijeno je njih osmero, a dan kasnije još šestero iz obližnje Gornje Vrbe i Ruščice.
Jugoslavenski režim se nije tu zaustavio, već je i dalje progonio i ubijao hrvatske seljake i domoljube diljem čitave zemlje, što je stvaralo ogorčenost kod Hrvata.
U nedjelju, 17. veljače 1935., održana je u Sibinju po odobrenju vlasti proslava Papinog dana (proslave godišnjice izbora pape). Župnik Mihovil Praskić krenuo je praćen sa desetak zaprežnih kola s župljanima njegove župe i ostalim vjernicima u Oriovac posjetiti tamošnjeg župnika, svoga znanca i prijatelja. Prolazeći kroz Andrijevce, Stari Slatinik, Brodski Stupnik i Radovanje, sudionici tog pohoda pjevali su pjesme nacionalnog sadržaja te izvikivali podršku dr. Mačeku i slobodnoj Hrvatskoj. Srpski žandari maltretirali su sutradan stanovnike zbog toga, uhićivali i seljaci su se pobunili. Žandari su pucali na nenaoružane seljake i to dum, dum mecima te osmoricu ubili
Senjske žrtve
Ni to nije kraj sa popisa žrtava jugoslavenskog velikosrpskog režima, 9. svibnja 1937. u Senju se u organizaciji HSS-a održao narodni zbor u spomen Matiji Gupcu i braći Radić, a okupilo se nekoliko tisuća ljudi. Političari su držali govore protiv tadašnjeg protuhrvatskog režima, a u povorci se među mnogima našao i kamion sa 33 mlada Gospićana i Gospićanke. Pjevale su se hrvatske domoljubne pjesme, a u jednom trenutku, po naredbi zapovjednika žandara, kaplar Besedić počeo je pucati, a za njim se povelo nekoliko desetaka žandara.
Mnogi su ranjeni, a sedam Gospićana poginulo je. Taj tragični događaj ostao je zabilježen u povijesti kao “Senjske žrtve”, žrtve državnog terora Kraljevine Jugoslavije. Nitko nikada nije osuđen za smrt nedužnih i nenaoružanih ljudi.
Svi ti događaji odvijali su se kada nije bilo ni ustaša, ni NDH , ni srpske ugroženosti, već naprotiv ugrožen je bio opstanak hrvatskog naroda u toj i takvoj državi.
Jugoslavija (Kraljevina SHS) je stvorena 1. prosinca 1918., a već četiri dana kasnije na glavnom zagrebačkom trgu ležala su tijela pobijenih Hrvata. Srbija je dala navijestiti što će nova država Jugoslavija biti za Hrvate – klaonica i mjesto zatiranja. To je i bila cijelo vrijeme postojanja do njenog raspada u krvi 1990. godine.
Četništvo je bilo oslonac velikosrpskog režima i kao takvo direktno podržavano od njega. Četnici su i članovi srpske vojne organizacije sa izrazitim velikosrpskim , nacionalističkim i šovinističkim ciljem. I nisu ubijali samo nesrbe, već su ubijali i Srbe, pa i samog kneza i kneginju!
Milorad Dodik
Dodik je na nedjeljnoj komemoraciji kazao kako je on “dijete Kozare odgajano na mitu o stradanjima” čiji je Jasenovac samo jedan dio”
“Da su imali dovoljno vremena pobiti sve naše pretke to bi uspjeli jer su imali ozbiljnu želju to utraditi”, kazao je Dodik ustvrdivši kako su ustaše ustrajno ubijale Srbe “na bazi onoga što ih je učio Strossmayer i mnogi drugi”. Nije ponudio pojašnjenje kakve veze s ustašama i NDH ima biskup Josip Juraj Strossmayer poznat po ekumenizmu i poticajima da Hrvati iskreno surađuju s drugim slavenskim narodima,
Jugoslaviju je Dodik optužio za prikrivanje razmjera zločina počinjenih u Jasenovcu i nazvao tu tvorevinu najvećom zabludom srpskog naroda a Srbe je pozvao da se oslone na RS i Srbiju.
“Iz straha od Jasenovca i iz želje da se ne ponovi stradanje stvorena je RS kao sinonim te slobode”, kazao je Dodik obećavši kako će se zalagati za mir za sve ali se i zavjetovao da neće odustati od borbe da Srbi budu slobodni i imaju svoju državu.
Milanoviću zahvalio zato što je pozvao na micanje HOS-ove ploče iz Novske
Kazao je kako sada na samo nekoliko kilometara od Donje Gradine “metastaziraju razne ustaške ideje” a zahvalio je predsjedniku Hrvatske Zoranu Milanoviću koji je pozvao na uklanjanje ploče iz Novske s pozdravom “Za dom spremni” dodajući da je na taj način moguće surađivati.
U posebnom programu koji je u povodu nedjeljne komemoracije emitirao javni servis RTRS sudjelovao je i zastupnik u Hrvatskom saboru i predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorad Pupovac koji je kazao kako je njegova stranka ove godine sudjelovala u službenom državnom obilježavanju sjećanja na žrtve Jasenovca jer se politička klima u Hrvatskoj promijenila izborom Zorana Milanovića za predsjednika ali i unutarstranačkim izborima u HDZ-u.
http://hr.n1info.com/Regija/a503663/Dodik-pozvao-Srbe-da-zbog-Jasenovca-podupiru-RS.html
Dodik je to izjavio u Donjoj Gradini na bosanskohercegovačkoj obali Save gdje vlasti Republike Srpske već godinama obilježavaju “dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina genocida u NDH”.
Prema podacima Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac u Donjoj Gradini je 105 istraženih masovnih grobnica te još 22 čija točna površina nije utvrđena no nema preciznih podataka o tome koliko je na tom području ubijenih od do sada potvrđenog broja od nešto više od 83 tisuće žrtava Jasenovca.
A dokaz koliko je Jasenovac velika yugokomunistička i velikosrpska manipulacija i laž su podaci o broju žrtava koji je sa 1 200 000 , pao na 700 000, da bi sada zacementirali na 83 000, jer sve što je manji broj, to je manja i stigma na Hrvate za što im i služi Jasenovac. I svako istraživanje nazivaju “povijesni revizionizam”, jer im istina nikako ne odgovara. Sa istinom ne mogu optuživati Hrvate!
No prema poimeničnim podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina
okupatora i njihovih pomagača NR Hrvatske iz 1947., u logorima NDH život
su izgubile 25 773 osobe s područja Hrvatske, a broj žrtava logora Jasenovac s
područja Hrvatske iznosi 15 792 i logora Stara Gradiška 29271.
Jugoslavenski popisi ljudskih gubitaka Drugoga svjetskog rata iz
1944./1947., 1950. i 1964., kao ni kasniji dopunjavani i revidirani popisi ljudskih
gubitaka Jugoslavije, i Hrvatske, u Drugome svjetskom ratu ne potvrđuju da je u logorima NDH život izgubilo stotine tisuća ili – kako su neki uporno
navodili ili još uvijek navode – više od milijun ljudi.
Među žrtvama logora Jasenovac, stoga nalazimo i osobe umrle na prisilnom radu u logorima Njemačkoga Reicha, primjerice u Norveškoj, poginule u savezničkim bombardiranjima, umrle u zbjegu u El Shattu i u zbjegovima u južnoj Italiji, zatim
osobe koje je ubila njemačka i talijanska vojska, kao i žrtve četničkih pokolja, i
partizane poginule u bitkama na Neretvi i Sutjesci, pa i one koji su poginuli
kao domobrani i ustaše.
Zagovornici teze o genocidnosti Hrvata rado zanemaruju činjenicu da je
tijekom Drugoga svjetskog rata na području NDH izrazito velik broj Srba poginuo
kao pripadnici partizanskoga i četničkoga pokreta, da su za smrt velikog
broja Srba odgovorne njemačke i talijanske okupacijske snage, kao i da je znatan
broj Srba život izgubio kao kolateralne žrtve, u epidemijama zaraznih bolesti,
ponajprije pjegavog tifusa.
Logori na području cijele Jugoslavije imaju isti broj stradalih , kao danas Jasenovac. Kako to, nigdje silnih milijuna žrtava.
V. GEIGER, “Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu koje su prouzročili
‘okupatori i njihovi pomagači’”,
Milorad Dodik i sam kaže da je “dijete Kozare odgajano na mitu o stradanjima” čiji je Jasenovac samo jedan dio”
Milorad Dodig, odgajan na velikosrpskom mitu, kao što sam priznaje, sam je sebe, slobodno mogu reći, osramotio nebulozama koje je izgovorio. Međutim ne shvaća on tu sramotu, glavno da on optuži Hrvate i to ni više, ni manje nego biskupa Josipa Jurja Strossmayera 4. veljače 1815., Osijek, 8. travnja 1905., Đakovo da je podučavao Hrvate kako da ubijaju Srbe. A biskup Strossmayer bio je veliki ekumenist,“kazao je Dodik ustvrdivši kako su ustaše ustrajno ubijale Srbe “na bazi onoga što ih je učio Strossmayer i mnogi drugi”.
Takve nebuloze, jedan odrastao čovjek, koji barem malo poznaje povijesna zbivanja ne bi se usudio javno izreći, ali velikosrbi za huškanje vlastitog naroda sve u cilju održavanja na vlasti, svašta će izgovoriti bez i trunčice srama, jer upravo to Srbi rade od Načertanija iz 1844 godine do danas. Da prikriju svoje zločine, pripisali su ih Hrvatima.
Valerjianov memorandum (naziv po episkopu Valerijanu, vikaru njegove svetosti Patrijarha), službeni je dokument Srpske pravoslave crkve i predan njemačkomu vojnom zapovjedniku Srbije, generalu Ludwigu von Schröderu, u Beogradu 9. srpnja 1941. godine
Memorandum kleveće Hrvate optužujući ih za ubojstva 100.000 Srba u ND Hrvatskoj. Ponovno u kolovozu 1941. godine generalu Heinrich Danckelmannu optužuje Hrvate za 180.000 pobijenih Srba u NDH, a brojka se do kraja rujna 1941. godine popela na 300.000 ubijenih.
Odaslane su izvan zemlje i snažnom propagandom velikosrpske mreže razglašene po čitavom svijetu.
U memorandumu su iznesene tvrdnje da su već u ljetu 1941. godine, primjerice, svi Srbi u kotarevima Imotski, Gospić, Glina, Grahovo, Korenica, Gračac, i nizu drugih, pobijeni i istrijebljeni. Riječ je o potpunim izmišljotinama što se može vidjeti u popisu stanovništva
.
Usporedbom podataka iz popisa stanovništva jasno se vidi da je nakon rata 1948 godine broj Srba porastao za 797 410, a Patrijarh SPC tvrdi da je ubijeno milijun Srba? Nemam riječi kojima bih opisala takve izjave, a da ne budu uvredljive!
Skandalozne izjave patrijarha Ireneja izrečene u Donjoj Gradini:
“U Jasenovcu je ubijeno milijun Srba i katolički svećenici bili su ‘rekorderi u zločinu”!
“Još se vodi velika rasprava koliki je taj broj (ubijenih u Jasenovcu op.). Veoma veliki. Oni najobjektivniji istraživači smatraju da je prešao milijun”, rekao je patrijarh Irenej u Donjoj Gradini, i to ne prije 20 godina, već 2019. godine!
Osim toga, prvi čovjek SPC-a Irenej izjavio je i da su zločinu u Jasenovcu sudjelovali “oni koji su trebali širiti ljubav i čitati Evanđelje” (katolički svećenici op.) i da su mnogi od njih okrvavili ruke do lakata, čak bili rekorderi u činjenju zločina.
SPC je glavni nositelj i promicatelj velikosrpske ideologije! U njihovim manastirima odgajaju se mladi velikosrbi . Osobito su agresivni u optuživanju Hrvata i Katoličke crkve.
Povezanost Četnika i Srpske Pravoslavne crkve
U Crnoj Gori je objavljena knjiga crnogorskog publicista Miroslava Ćosovića ‘Bizarni sveci Srpske crkve’, koja je poprilično uzbudila srpske klerikalne krugove, ali navodi koje donosi nisu demantirani, piše slobodnadalmacija.hr
26.veljače 1199. umro je Stefan Nemanja, rodonačelnik dinastije Nemanjića i jedan od svetaca Srpske Pravoslavne Crkve.
Uzajamna povezanost u jednom cilju, a to je Velika Srbija povezuje četnički pokret sa SPC. Srpska Pravoslavna Crkva nastala je kao privatna crkva dinastije Nemanjić. Rastko Nemanjić (u monaštvu nazvan Sava), sin velikog župana Stefana Nemanje, iskoristio je potpuno nesređeno stanje u Bizantu (Istočno rimsko carstvo), i od Nikejskog cara Laskarisa 1219. godine, dobio odobrenje da osnuje autokefalnu, dakle nezavisnu crkvu, nad kojom Carigradska crkva nema jurisdikciju. U vrijeme kad je Sava isposlovao crkvu od Nikejskoga cara Carigradom su vladali Latini, a Nikejska državica sebe je smatrala nasljednicom Bizanta. Da je neprekidno u Bizantu bilo uredno stanje, Srbi nikada ne bi dobili autokefalnost. Kako je Ratko Nemanjić proglašen svetim kao Sveti Sava, samo učenje naziva se svetosavljem.
Međutim „Svetosavlje“ nije vjera nego ideologija i to velikosrpska ideologija i tek kad se spozna ta očita činjenica i pogleda koji i kakvi ljudi su proglašeni svetim, postaje jasna sprega četničkog pokreta i SPC-a.
Samo jedan primjer Nikolaj Velimirović (1881. – 1956.)
Episkop žički, školovan na Zapadu, u mladosti je bio zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. U međuratnom razdoblju postaje predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okreće se antieuropejstvu i konzervativizmu, prezirao je europsku kulturu, znanost i napredak. Osnivač je desničarske političke ideologije svetosavskog nacionalizma, smatra se duhovnim inspiratorom Ljotićeve organizacije ZBOR. Često je kritiziran zbog antisemitskih stavova, Hitler ga je odlikovao 1934. godine, a Velimirović je uspoređivao njemačkog kancelara s djelom svetog Save.
“Svi četnici idu brat do brata/I slušaju Đujić komandanta/Svi četnici ljutu bitku biju/Svi se bore za svoju Srbiju.“ refren je četničke himne.
Koji apsurd, četnici .koljači postaju sveci, a SPC koči kanonizaciju bl. Kardinala Alojzija Stepinca!
Najgori četnički zločini
Najviše pokolja nad Hrvatima i Muslimanima u 2. svjetskom ratu u Hrvatskoj počinila je upravo Dinarska divizija četničkog vojvode Momčila Đujića rođenog 27. veljače 1907. godine. Momčilo Đujić je 1933. zaređen za svećenika Srpske Pravoslavne Crkve i bio je najveći koljač u 2. svjetskom ratu.;
Četnici su 30. studenog 1941. godine ušli u Goražde. U zapisniku Kotarske ispostave Goražde ostalo je zabilježeno; na tri mosta u Goraždu poklano je oko 7 000 ljudi, a na relaciji od Foče do Ustiprače Drina je progutala oko 20 000 žrtava. Ista sudbina zadesila je žitelje Foče, gdje je ubijeno 400 osoba i 700 muslimanskih izbjeglica. Krajnji ishod njihovoh zvjerstava u tom djelu BIH bio je 300 spaljenih sela i gradova i ubijenih 67 muslimanskih imama i hafiza i 52 katolička svećenika i časnih sestara ( drinske mučenice)
Pokolj kod Drvara 27. srpnja 1941. godine je bio organizirani napad na područje rimokatoličke župe Drvar (uz istodobni napad na rimokatoličko stanovništvo obližnje župe Bosansko Grahovo), s ciljem fizičkog istrjebljenja svih stanovnika u toj župi, većinom Hrvata Katolika Nakon tog napada, župa Drvar je u potpunosti bila zatrta.
U samom Drvaru i okolnim mjestima u to vrijeme pobijen je veliki broj katolika i muslimana. Katolički svećenik Grga Blažević piše: ” U isto vrijeme u Drvaru je ubijeno oko 350 katolika i 200 muslimana, koji su dan prije amo došli iz Živinica kod Tuzle, da rade u pilani i celulozi u Drvaru, jer Srbi radnici nisu više dolazili na posao; inače muslimana nema u Drvaru. Tako se dogodilo i na Oštrelju, Potocima, gdjegod su “četnici” zavladali, ubijani su katolici i drugih narodnosti, a ne samo Hrvati. Više vjerska nego nacionalna mržnja” ( Osim 200 muslimana koji su dopremljeni iz okolice Tuzle, ubijeno je također 45 Hrvata iz Hercegovine, koji su tada iz istih razloga dopremljeni u Drvar. op. A. B.). Uz ove poubijane i mnoge protjerane u prvom naletu bilo još jedno “oslobađanje” Drvara, kad je okrutno ubijen poduzetnik Ivo Bauer, koji je bio pokretač i glavni graditelj drvarske katoličke crkve. Ubijen je uz sarkastičnu porugu: ” hajde sada napravi papi crkvu !”
https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_kod_Drvara_27._srpnja_1941.
Pokolj predstavlja jedan od glavnih događaja u velikom ustanku etničkih Srba na susjednim područjima Like i Bosanske Krajine, te se u Bosni i Hercegovini u desetljećima komunističke vladavine obilježavao (bez spominjanja “detalja” o civilnim žrtvama) pod imenom “Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine”
Konačan poraz četnika na Ljevča polju od strane HOS-a i na Zelengori od strane partizana u travnju i svibnju 1945.godine
Eto zašto yugokomunistima i velikosrbima smeta HOS!
Četnici su najčešće ratovali protiv partizana i ustaša, znali su se sukobljavati i s Nijemcima, a s Talijanima nikada. Zapravo su u četiri ratne godine ratovali protiv svih i surađivali sa svima, pa u tome vjerojatno treba tražiti i razlog dugogodišnje potpore antifašističkih saveznika, jer je štab njihova đenerala Draže Mihailovića jedno mislio,drugo radio, a treće govorio.
Četnici s vojvodom Pavlom Đurišićem na čelu 30. ožujka 1945.povlačeći se prema Sloveniji, prelaze Vrbas kod Razboja i udaraju na hrvatska sela Gornje Doline i Junuzovce, gdje kolju oko 2,5 tisuća civila.
Iz Banje Luke kreću postrojbe NDH pod zapovjedništvom generala Vladimira Metikoša, s gotovo 28 tisuća vojnika, teškim naoružanjem i oklopnim vozilima. Oni kod Dolina napadaju 2. travnja četnički Sandžački i Drinski korpus te zarobljavaju Drljevićeva sljedbenika, crnogorskog kapetana Mijukovića, koji je ustaške časnike izvijestio o namjerama četničke komande, stanju postrojbi i naoružanja.
Konačan slom četničke vojske spominjala se bitka s partizanskim jedinicama na Zelengori, a nikad Lijevče polje, premda su te dvije bitke zapravo bile čin konačnog razaranja četničke sile na zapadu i na istoku ratišta. U sredini, također u Bosni, ostao je Mihailović s neznatnim snagama, te je 1946. u akciji Ozne uhvaćen te u srpnju, nakon suđenja, strijeljan.
Prema nepotvrđenim podacima, tijekom bitke je poginulo i ranjeno sedam tisuća četnika, pet tisuća ih je zarobljeno, a otprilike pet ih je tisuća dezertiralo. Četnik Mihajlo Minić je nakon rata opisao bitku, nazvanu “drugim kosovskim poljem”, ovim riječima: “Dolina Lijevča polja odjekuje grmljavinom od eksplozija granata i ručnih bombi. Ustaški tenkovi brekću i seju vatru na sve strane. Noć se je pretvorila u dan.”
Nacisti su protestirali vlastima NDH zbog masovnog uništenja četničke vojske na Lijevče polju jer su namjeravali zadnju liniju pri povlačenju postaviti u Sloveniji, pri čemu su računali i na četnike, ali kraj rata bio je preblizu, a Hitlerov Reich u kaosu.
Jedna od posljednjih bitaka u 2.svjetskom ratu odvijala se na Zelengori 12.i 13.svibnja 1945.godine, kada je nakon sukoba sa jedinicama NOV, skršen i zadnji četnički otpor i time su četničke jedinice faktički prestale postojati, dok ih nisu obnovili 90-tih godina prije raspada Jugoslavije, u cilju stvaranja Velike Srbije.
Evo što o SPC misli Mitropolit crnogorski Mihailo
https://hr.wikipedia.org/wiki/Uloga_Srpske_pravoslavne_crkve_tijekom_velikosrpske_agresije
Premijerka Srbije Ana Brnabić
Srbijanska premijerka, koja negira genocid u Srebrenici, dijeli lekcije o Jasenovcu i Bleiburgu
“Za nevjerovati je, ali živimo u vrijeme kada mnogi umanjuju Jasenovac, a veličaju Bleiburg”, rekla je predsjednica srbijanske vlade, prenijela je agencija Tanjug.
“Zahtijevamo od vlasti država članica Europske unije da ne dozvole neonacističke proslave slijednika ustaškog pokreta, jer je upravo EU nastala na temeljima antifašističke borbe i uništenja političkih tvorevina nacizma”, dodala je.
Po njezinim riječima, ne smije se dozvoliti da se zločin zaboravi, premda su “desetljećima razni – i ljudi i sustavi – pokušavali da na razne načine zataškati činjenice o masovnosti i surovosti jasenovačkog sustava ustaških koncentracijskih logora“.
To je, po njezinoj ocjeni, dovelo do toga da se danas “relativizira karakter Nezavisne Države Hrvatske kao jedne od najužasnijih tvorevina nacističkih vlasti u Europi toga vremena“
Što se Premijerka države Srbije ima miješati u unutarnje uređenje države Hrvatske?
Sa kojim pravom?
Nije Hrvatima glavni grad Beograd, ne pita se više Beograd, iako Milorad Pupovac pita Beograd, ide na instrukcije u Beograd ! I da hrvatski saborski zastupnici štite uinterese Hrvatske, pozvali bi ga na odgovornost i zbog prelaska državne granice sada u vrijeme zaraze koronavirusom .
“Vrla” srpska premijerka kaže da je NDH “jedna od najužasnijih tvorevina nacističkih vlasti u Europi toga vremena“ i ostade živa!
Posve su neutemeljene izjave pojedinih srpskih političara da su ustaše proganjale Srbe samo zato što su Srbi i različiti, da su ustaše proganjale i Hrvate koji su imali viziju nekakve drugačije Hrvatske, a tu viziju drugačije Hrvatske upravo su u Kraljevini SHS ometali Srbi i četnici, Hrvati su htjeli još 1918. godine republiku i federativni ustroj Jugoslavije, Srbi su htjeli Veliku Srbiju.
Nisu Hrvati dolazili ratovati u Nedićevu užasnu nacističku tvorevinu, nego su četnici ratovali u Hrvatskoj, klali i činili strašna zvjerstva.
Malo je kome poznato da su četničke organizacije stvarane u Hrvatskoj odmah nakon uspostave i proglašenja Kraljevine SHS,u dosadašnjoj jugaslavenskoj historiografiji nametnuto je mišljenje da su četnici za vrijeme drugog svj.rata,odnosno nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske nastali i bili reakcija na ustaške represalije prema Srbima,to povijesno nije točno i ne odgovara povijesnoj istini,u stvari radi se o namjernom i politički tendencioznom iskrivljivanju povijesti u ideološke svrhe,a to su ocrnjivanje Hrvata i s tim ocrnjivanje i zatiranje ideje hrvatske državnosti.
Nitko ne može tvrditi da su četnci u NDH nastali kao reakcija na ustaško ponašanje prema pravoslavnima, štoviše ustaška reakcija 1941.g.uvelike je podstaknuta ponašanjem Srba i četničkih organizacija u vrijeme Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije.
Postoji mnogobrojna dokumentacija koja je dokazuje postojanje četničkh organizacija u Hrvatskoj,duboko u hrvatskom etničkom prostoru “službeni”jugo-srpski historiografi.
Tvrdnja da su četnici odgovor na ustaške represalije je lažna!!!Upravo obrnuto!
I ne rade trenutno Hrvati reviziju povijesti kako neki “ugroženi” kukaju, a pridružio im se nažalost i hrvatski premijer, nego su je Srbi, jugoslaveni i komunisti već odavno lažirali, 75 godina nas lažu. vrijeme je da istina konačno izađe na svijetlo dana, povijest je postojala i ne može se mijenjati, može se samo lagati.
Autor / Lili Benčik / hrvatskepravice
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**