Niste znali za tu disciplinu? Za “rektalni alpinizam”? E, ako niste, sad znate. A vi koji ne stojite najbolje s izrazima “rektalno”, “analno”, “oralno”, “vaginalno” (itd), bacite se na surfanje. Zašto? Pa da biste razumjeli poruke naših političara – jer sudeći po svemu ovo s Berom je tek početak…
Jest da metafora nije baš najsretnija jer degradira alpiniste koji to zacijelo ne zaslužuju, a pored toga kod maštovitih slušatelja može izazvati čak i perverzne senzacije, psihomotorni nemir i potaknuti prljave strasti, ali, Bože moj, ne može Bero snositi odgovornost za unutarnje doživljaje potencijalnih konzumenata njegovih planinarsko-medicinskih verbalnih akrobacija. Njegovo je da bude konkretan, uvjerljiv, slikovit, po mogućnosti duhovit – i da pogodi metu, a stvar je svakoga od nas da to shvati kako ga volja.
I što sad dižete frku vi koji pojma nemate o javnoj razini komunikacije i duduci ste za metafore!? Što vam je trebao crtati možda da biste konačno shvatili tehnologiju tog sporta u kojemu su komunisti u posljednjih 101 godinu bili pravi šampioni?
Bero je bio jasan da jasniji biti ne može. Doslovno u dvije riječi je iznio jedno od temeljnih načela funkcioniranja političkog života u svojoj Partiji od 1919. godine preko razdoblja Tita i Rankovića do Račana, Milanovića… Naši ratni “alpinisti”, partizani i revolucionari (pogotovu oni iz “elite”) bili su maheri upravo u toj disciplini (rektalno-alpinističkoj) do te mjere da im ravnih nije bilo. Na tomu je počivala njihova kompletna kadrovska politika. I bogme, nastavili su se ti njihovi “alpinistički” pothvati kroz svih 45 godina Juge pa i poslije u SKH-SDP/SDP do dana današnjeg. I oni, članovi Partije očito ne vide u ovome ništa sporno, jer samo su 1990. godine nastavili ono u čemu su bili oduvijek šampioni. I ponekad, dakako, prebace lopticu na teren suparnika – jer toliko su dobrohotni da su i drugima spremni priznati zasluge na tom planu. Komunisti su uvijek bili “širokih pogleda”, zar ne?
Tako se Bero neslani (kojemu čovjek ne bi dvije ovce povjerio na čuvanje a kamo li stranku, pa taman i komunističku), eto, nedavno proslavio svojim nadahnutim ekspozeom, ni manje ni više na konferenciji za medije i potanko nam objasnio u detalje tehnologiju “rektalnog alpinizma” (koju očito jako dobro poznaje). Bilo je užitak slušati ga.
I nakon toga, muk, barem u SDP-u. Nekako su se nerado javljale komunjare na ovu temu, budući da je dio medija to već podigao na razinu dnevnog mini-skandala – tko će ih znati zašto, jer čovjek (Bernardić) se samo malo slobodnije izrazio.
Na sreću, nije na tomu ostalo. I komunjare iz SDP-a konja za trku imaju i to kakvoga!
Čujete li što veli Komadina (prezime mu stoji k’o saliveno) i kako svoga pulena štiti? Tako treba! Tako se ponašaju pravi mentori! Drug (spomenuti – Komadina) koji je ostao upamćen po mnogim “biserima” (među ostalim i po onome “djelo osuditi druga Sabu spasiti” – kad su gradonačelnika Vukovara uhvatili s prstima u pekmezu vezano za pokušaje “kupovine” gradske vijećnice i osumnjičili da je popalio lovu od djece i za nju kupovao “Viagru”), on redovito vadi svoje političko nedonošče, kad god upadne i gabulu.
I sad zapalo opet druga (spomenutog) da nešto prigodno izjavi o metafori svoga pulena (dakako, ovoj vezano za “rektalni alpinizam” – sorry alpinisti što vas toliko spominjem u ovom kontekstu, niste vi krivi). Dakako, Komadina se kao stari as oblikovanja demagoško-diletantskih bedastoća u formu koliko-toliko probavljivu za javnost, referirao ne na citiranje svoga Bere neslanog, nego na “okolnosti” koje su njegovog miljenika i pulena dovele do toga da upotrijebi upravo taj izričaj a ne neki drugi. I čim je završio s kratkim osvrtom na “okolnosti” i “atmosferu” koja je “kod nas stvorena”, zna se – deri po HDZ-u! Oni su najsigurnija meta. Nemreš fulat’ kad se obrušiš na HDZ. To ti je poker kečeva u rukavu svaki put, kockarskim jezikom rečeno.
Pa naravno, oni su krivi! Oni! Taj HDZ koji stvara “atmosferu” na koju se mora reagirati, pa ako treba oštro i revolucionarno!
To je u neku ruku bio sulkus kratkog izlaganja Komadine – prvaka svijeta u komunističkoj demagogiji.
Još je samo falilo da predloži kako Beri za ovaj podvig kolajnu treba okačiti na rever. Ili ga proglasiti za počasnog vojvodu, jer ovoga je puta čini se “nabo” poput sinjskog alkara i to u sridu…Alkar Bero…ravno u sridu! Tri punta! Pali topa!
A vi što gunđate o nekoj “kulturi komunikacije”, “razini javnog dijaloga” i sličnim glupostima, otkačite! Nema tu borbe u rukavicama kad su desničari u pitanju! A taj Jandroković je tipični primjerak takvog. I zato: No pasaran! Dok je Bere neslanog, Zokija Slučajnog i ostalih proletera.
Uostalom, ima li što ljepše od toga kad mlad, uredan, fakultetski obrazovan momak, pa još predsjednik druge po snazi stranke u Hrvata, nasljednik Ivice Malog i Zokija Slučajnog ovako javno pokaže svu raskoš svoga oratorskog talenta? Ma to se mora ljudi moji prevesti na sve svjetske jezike i uz audio-vizualnu snimku uputiti vladama i parlamentima svijeta – od juga i sjevera do istoka i zapada. Neka vide što mi imamo! To je naše gore list! Naš Zagrepčanec, dečec koji je tatu 1991. ispraćao u rat – a ovaj ga pogladio svojom nježnom rukom po malenoj (kratko ošišanoj) pametnoj glavici i kroz suze mu govorio: “Sine, tata ide prolijevati krvcu samo zato da ti budeš sretan i da jednoga dana živimo bez HDZ-a”. Da. Sjećate li se tog Berinog literarnog uradka što ga je prije nekih 5 godina pročitao u Saboru (ako se ne varam u vrijeme dok je premijer bio onaj Orešković (koji srećom nije znao dobro hrvatski pa nije skužio – inače bi se i on rasplakao…od smijeha)?
Čista pišurija s njime. Berom. Od tada sam ga zapazio. I znao sam da će od njega biti nešto.
Ovo. Ovo što je upravo sad. Nije pristojno da kažem konkretno – nisam ja Davor Bernardić.
Autor / Zlatko Pinter
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**