Milorad Pupovac, zvani „Pupi“, sve ove godine nakon hrvatske pobjede u Domovinskom ratu, poput najboljeg šahovskog velemajstora, izvrće činjenice, i svo vrijeme odlično i živi od toga…
Nikada ne spominje Domovinski rat i srpsku agresiju. A kad govori o Hrvatskoj onda kaže- „naša zemlja“. Namjerno miješa kruške i jabuke, pa veli neka Hrvati pored hrvatskih žrtava odaje počast i srpskim, koje su nas napadale, rušile, ubijale… Kad ste čuli da je rekao jednu ružnu riječ o dr. Vojislavu Stanimiroviću, svojem mentoru, ili pak o rušenju Vukovara, Škabrnje, Pakracu i drugih hrvatskih mjesta i gradova? On uvijek „vidi“ ustaše i boji se da ne zavladaju Hrvatskom!? Za te i druge njegove problematične izjave i falsificiranje povijesti, da ti pamet stane, odlično je i nagrađen. Jedan je i jedinstven.
Sada se ponovno oglasio u velikom razgovoru (Večernji list, 9.5.2020.). U medijima, za razliku od hrvatskih intelektualaca i domoljuba, uvijek dobije prostora – koliko treba. Nu, najžalosnije je da njegove problematične i jadne izjave objavljuju bez komentara.
Od njega i njemu sličnih željeli bi čuti osudu srpske agresije, osudu srpskih koncentracijskih logora, osudu ubijanja nevinih Hrvata, paljenje hrvatskih sela itd. i tome slično, a mi kao i u ovom intervjuu od njega ponovno slušamo njegovu „zabrinutost“ od prekrajanja hrvatske povijesti i nadiranja ustaša!?
Tako uz ostalo ističe da je „poruka predsjednika Milanovića u Okučanima bila poruka da ne možemo raditi kompromis s onim s čim se kompromis ne smije raditi. Kompromis s vrijednostima, simbolima, znamenjima, porukama jednog zločinačkog genocidnog režima kakav je bio režim Ante Pavelića i ustaša u Drugom svjetskom ratu. S tim se ne može i ne smije praviti kompromis“ (…) „Treba se znati da je to neprihvatljivo i da to vrijeđa sjećanje na žrtve tog režima, da vrijeđa i čini nesigurnim preostale narode žrtava u Hrvatskoj, posebno Srba, koje svako obnavljanje neoustaške i ustaške ideologije u Hrvatskoj čini iznimno nesigurnim za vlastitu budućnost i budućnost demokracije u Hrvatskoj.“
Zatim uz ostalo nadodaje da se „prekine bilo koja veza koju današnja Hrvatsku veže s NDH“ (sic!)
Za hrvatske branitelje HOS-a kaže: „Ti koji su se borili pod tim znamenjima i simbolima znali su za što se bore. Borili su se za poglavnika, njegovu državu, u njezinim granicama i s njezinim i njegovim odnosom prema etničkim, vjerskim i političkim manjinama“.
Također zamjera prije svega onima s kojim je trenutačno na vlasti što jedan dan odlaze u Auschwitz, drugi u Jasenovac, a treći dan „imaju u službenom protokolu vijence s natpisom „za dom spremni“.
Mišljenja je da se Srbi u Hrvatskoj već 30 godina žele držati kao ratni taoci, pa se pita: „kakva je to zemlja u kojoj se 30 godina nakon samostalnosti i 25 godina nakon završetka rata (naravno ne kaže kojeg, op.p.) jedan narod s vremena na vrijeme drži kao taoce.“, Itd. i tako po redu.
Na sve te objede i laži prva bi trebala reagirati državna politika, ali to se sigurno ne će dogoditi. Čovjek im treba “za tri glasa“!
Dakle, Pupovac ima pravo da se s neprijateljima u ratu ne smiju raditi kompromisi. Pa, je li to znači da ni Hrvati sa Srbima, koji su bili agresori na Republiku Hrvatsku, ne bi trebali „sklapati“ kompromis? Koliko su samo zla učinili Srbi u vrijeme Domovinskog rata. Najmanji je problem što su nas tada zvali, kao i danas „ustašama“, a mi njih četnicima, veći je problem kakvi su sve zločini (nekažnjeni!) ostali iz njih!
Pupovac, baš kao ni ostali njegovi „pomozbog“ junaci nigdje ne spominje da se pozdrav „za dom spremni“ jedino (!) nalazi unutar legitimnog GRBA HOS-a! Pa, ako je grb uredno registriran, kako je onda moguće nešto iz njega izbaciti?
Zatim naglašava o vrijeđanju sjećanja na žrtve, da ih čini nesigurnim, nesigurnim za vlastitu budućnost…
A što je s vrijeđanjima žrtava srpske i ine agresije? U Republici Srbiji i Republici Srpskoj dižu se i spomenici ratnim zločincima i po njima se nazivaju ulice, pa još nikada nismo čuli neki protest od Pupovca i njemu slične?
Pupovac iznimno vrijeđa i kleveće branitelje HOS-a kad kaže da su se borili za poglavnika i NDH!
Zašto su se, pupovče, borili Srbi koji su ratovali na tlu Republike Hrvatske? Za Hrvatsku ili za veliku Srbiju?
Srbi u Hrvatskoj nakon Domovinskog rata nisu nikakvi „taoci“. Taocima ih drže upravo ovakvi kakav je ovaj politikant, koji neprestano izaziva mržnjuu i kaos, jer se jedino na taj način može održavati na političkoj sceni.
Dok Hrvati u Srbiji nemaju gotovo nikakva prava, Srbi u Hrvatskoj (iako su mnogi od njih bili u vrijeme rata na strani agresora) uživaju kao ravnopravni narod!
A najviše od njih uživa njihov vođa Milorad Pupovac!
Bože, pomozi ili – sami smo krivi!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)