Bleiburg je simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih „zlikovaca“ 1945. Kolone smrti i ostali nemili događaji nastavili su se sve do 1948. godine. Pa i poslje.
Ono što najviše boli, to je raspeće našega naroda. U toj okrutnoj stvarnosti nekoliko je generacija osuđeno na doživotno progonstvo. Čak ni za mrtve ni danas nema mjesta u rođenoj Domovini…
Izručivanje žrtava kod Bleiburga jedna je od najbolje čuvanih tajni u modernoj povijesti, tajna o kojoj ni počinitelji nisu međusobno razgovarali. U čuvanju te tajne sudjelovala su prvenstveno masonska VB, kabalistički Izrael, crveni zmaj Rusija sa priljepcima, itd. koji su željeli prikriti sotonsku narav ovoga zločina.
U to je vrijeme iz Hrvatske raseljeno, pogubljeno i izbačeno preko 1.000.000 ljudi. Hrvatska vojska, neporažena, na prijevaru je razoružana i predana “krvniku“ da ju potamani. Za mali narod kao što je hrvatski, brojka od 1.000.000 mijenja cijelu demografsku sliku. Nestajala je tada hrvatska mladost i njezina inteligencija.
Uskrsnuće se ipak dogodilo. Svjedoci smo MI, sinovi i kćeri hrabrih hrvatskih vitezova, koji smo istu CRVENU NEMAN pobijedili u Domovinskom ratu.
Mi ćemo se i dalje, sa ponosom sjećati časnih ljudi koji su znali cijeniti hrvatsku žrtvu a bez koje nebi ni bilo današnje RH, kao i svih onih koji pomažu da se uspomena na “Bleiburg“ i “Bleiburške žrtve“ očuva zauvijek i spasi od svih klevetničkih tumačenja i povijesnih krivotvorina.