Kod nas (i ne samo kod nas, ali naročito kod nas) može se postati “netko i nešto” na razne, pa i bizarne načine…
Tako su, primjerice, Matija Babić i društvo sa svojim Indeks hr-om postali “planetarno” poznati (takoreći na cijelom Balkanu) nakon onog filma Severine Vučković (znate dobro kojeg, da ne idem u detalje). Inače, tko zna gdje bi danas tavorili, na kojem meridijanu u podzemlju ove naše medijske kaljuže (gdje po svemu i spadaju) da nije bilo toga. Seve ih vinula u visine, pa im još napravila poslije besplatnu reklamu s onom tobožnjom tužbom. I profitirali Babić i kompanija. Iznad svih očekivanja.
Jednom drugom tipu za kojega se također do tada nije znalo (osim u redakciji među kolegama s kojima je pio kavu), bilo je dovoljno da u vrijeme kampanje Ive Josipovića za drugi predsjednički mandat izvali “senzacionalnu” misao u stilu “Taj ima karizmu smrznute lignje” pa da u tren oka dosegne neslućene vrhunce novinarske slave – i, doista, tko danas ne zna za Tomislava Klauškog? Što god čovjek napiše, čita se otvorenih usta! Što znači kad se nađeš u pravo vrijeme i na pravom mjestu poslužiš pravom metaforom (pa taman se i o smrznutoj lignji radilo).
No, nisu se svi držali domaćih uzora. Neki su Seve i smrznute jadranske lignjune zamijenili nešto egzotičnijim pojavama – primjerice Bruce Lee-om, kao naš Nino Raspudić kojemu je pokojnik planetarno poznat po borilačkim vještinama i akcionim filmovima dobro poslužio kao odskočna daska. Ne, ne mislim da je mlađahni (inače vrlo elokventni i promućurni) Nino s predumišljajem prije 15-ak godina napravio performans (na koji je, da se odmah razumijemo imao legitimno pravo kao ugledni član Urbanog pokreta Mostar), kako bi od toga profitirao. Ne, ne mislim to. Ali da ga je Bruse Lee izbacio u orbitu medijske pozornosti ove naše medijske balkanske krčme, ta se činjenica ne može nijekati.
“Neka (veli Nino) ne bude ni Hrvat ni Bošnjak ni Srbin – nego Bruce Lee!” I bi Bruce Lee usred Mostara. Ukazao se u obliku pozlaćenog spomenika na opće odobravanje naše lijevo-liberalne “anti-ratne” javnosti koja je sve to promatrala kroz prizmu odmaka od oružanih sukoba, držeći sasvim priličnim da se neki “urbani gerilac” konačno lucidno naruga “zadrtim Balkancima” koji su se do jučer krvili u razrušenom gradu na Neretvi a da ni sami ne znaju zašto. I dade Nino “peticu” svome idolu, uslika se i fotka obiđe svijet. Ostadoše za vječnost: Bruce i Nino (skoro kao u onoj pjesmi: nas dva brata oba ratujemo…samo što je ovdje u pitanju anti-ratna poruka, humana i čista k’o suza).
I Bruce Lee je još jednom odradio svoje, pa se zahvaljujući njegovoj karizmi, srušenom Mostaru i parodiji na račun “nepotrebnog sukoba zakrvljenih balkanskih plemena” tadašnji asistent na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu Nino (Raspudić) našao u žiži medijskog interesa. I počeo polako krčiti put, među ostalim i preko Feral Tribune (dok se 2008. nije ugasio), Slobodne Dalmacije i nekih drugih tiskovina i portala.
I razvila se stvar. Iz početne inicijacije uz pomoć Bruce Lee-a, mladi (bivši) urbani mostarski performanser (kod kojega je već tada bio primjetan odmak od ustaljene dinarske plemenske matrice u kojoj su “krv i tlo” središte Univerzuma), u sljedećih nekoliko godina ozbiljno zaplovio po bespućima hrvatske medijske zbiljnosti: od tiskovina i portala do državne televizije. Raspravlja, obrazlaže, izriče svoje stavove…i kako to već ide. I naravno, zarađuje honorarno, ukoričuje svoje kolumne, otvara štand na Interliberu. Ukratko, po svemu postaje dijelom naše intelektualne (medijske elite). Dovoljno elokventan i obziran da bi bio (uglavnom) prihvatljiv ljevičarima i liberalima, a opet nekako svoj, “Hrvat” i “desničar” koji se ne srami svoga podrijetla i backgrounda.
Dakako, mnoge je to zbunilo, ali ne i Ninu! On je naše gore list i jako dobro pliva brzacima izbjegavajući sve Scile i Haribde, čvrsto se držeći zlatnog pravila: ni lijevo ni desno, ni tamo ni ovamo, nego: i lijevo i desno i tamo i ovamo – a kako drugačije, ako misliš svima biti po volji!? I nemojmo sad biti maliciozni i potezati onu Starčevićevu (“Tko je svačiji…”), nije red, pogotovu sad kad čovjek ulazi u politiku.
Naime, danas (24. svibnja) smo ga gledali kod Ace “nacionale” u Nedjeljom u 2. Uskočio 2 sata prije emisije (nakon što je Škoro odustao – tako barem Acko tvrdi) dokazujući kako je ipak naslijedio nešto od onih refleksa što ih je nekad imao Bruce Lee. Za telku spreman (naročito ako je državna)!
I prekinuo Nino čeznutljivo i nestrpljivo iščekivanje nacije i upravo kod Acka “nacionale” obznanio ono što ni sanjati nismo mogli: ulazi aktivno u politiku! Kreće popraviti Hrvatsku!
Svaka čast i mnogo uspjeha u politici Nino Raspudiću!
Za razliku od mnogih, ja neću pitati “čiji si igrač” (prvo zato što nemam pojma o tomu niti me je briga, a drugo, jer i pored svega ne mislim da ti u ovoj fazi treba tutor ili financijer – uostalom, tu je MOST, pa neka oni razbijaju glavu tim tehničkim problemima).
No, nešto me drugo zanima. Otkud ti na listi MOST-a, tih “bezveznjaka”, “amatera”, “šačice zbunjenih tipova” koji ne znaju ni tko su ni što su i što žele? Sjećaš se valjda što si sve o njima pisao i kako si ih izvrgavao ruglu?
Ah, da! Pojasnio si kod Acka u emisiji te detalje. Oni su (MOST-ovci) danas (kao), nešto sasvim drugo, jedna profilirana opcija s političkim iskustvom, društvo koje je dokazalo da mu nije do vlasti, pa onda, kako su samo “povalili” Jamba u Metkoviću (i toga si se sjetio – pa i svoga doprinosa tomu na nekoj tribini koja je pripomogla “povaljivanju” Jamba)…Objasnio si i to kako si i zašto pisao za Feral Tribune – i sasvim sam “zadovoljan” time. Imao si (veliš) samo jedan “autorski tekst” u tom smeću od tiskovine (a ostali su bili ne-autorski, ali u svakom slučaju tvoji). E, ako je tako, onda u redu. Eto, priznajemo, nisi nikad pisao za njih, ako ti je tako lakše.
Dakle, nisi ništa imao s feralovcima, a što se MOST-a tiče, malo si se šalio, zar ne? Kad su postali iskusni političari koji se bore za narod a ne za sebe i kad su se “profilirali”, sad su ok, pa se može i kod njih na listu! Je l’ tako Nino, ili sam nešto pogrešno razumio?
Naravno, zašto ne iskoristiti infrastrukturu Petrova i Grmoje i njihovu logistiku, pa i rejting (kakav jest da jest) i onda fino preko MOST-a ušetati u Sabor kao nezavisni zastupnik? Nije ti loša strategija. Neka plate ono za što si ih zadužio na tribini kad je trebalo “povaliti” Jamba, jer da to nisu uspjeli, ne bi se za njih ni znalo! A tu si (sudeći po onome što smo čuli kod Acka u emisiji) jednu od ključnih uloga odigrao baš ti na onoj tribini kad je trebalo oplesti po tom do srži kvarnom metkovskom kralju mandarina! Sve se vraća, sve se plaća. Ako to do sada nisu shvatili Grmoja, Bulj, Petrov i ostali, ima vremena, shvatit će.
A što se njihove (MOST-ove) političke metamorfoze tiče, čini se da je slična tvojoj. Zato je i vidiš samo ti.
No, kako god bilo, ja nisam Ante Tomić i neću te se odreći. Prvo, zato što se ipak više osjećam kao Hrvat nego pripadnikom Apača; i drugo, ti si po svemu naše gore list s Bruce Lee-om ili bez njega.
Autor / Zlatko Pinter
** Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva Braniteljskog portala već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora**