Hrvatska radiotelevizija (HRT) prikazala je (srijeda, 10. lipnja 2020.) odličan dokumentarni film redatelja Kristijana Milića – „General Janko Bobetko“ (10. siječnja 1919.-29. travnja 2003.). Riječ je o prvom cjelovitom filmskom životopisu jednog od najznačajnijih hrvatskih vojnika 20. stoljeća, koji je bio aktivni sudionik svih političkih previranja između Drugog svjetskog rata i pobjedničkog Domovinskog rata. Milić je vješto koristio arhivski materijal, među kojim su prvi put prikazane slike iz privatnog albuma obitelji Bobetko, kao i intervjui s pretežno njegovim suborcima…
Međutim, vjerujemo da kraj ovog filma nikog nije mogao ostaviti ravnodušnim. Naime, svi su isticali da je riječ o Junaku Domovinskog rata, što Bobetko uistinu i jeste, ali onda smo čuli ili bolje rečeno ponovno smo se podsjetili kako je na kraju života „ostao sam“, uz obitelj i suborce! Čak je obitelj morala snositi i troškove njegova pogreba!
Tadašnji aktualni političari koji su bili na vlasti bježali su i skrivali se od njega, tim prije jer ga je tražio i Haaški sud. A on je iako teško bolestan svima poručio da u Haag može ići samo mrtav, da im živ u ruke ne će doći. I nije.
Nu, bez obzira na sve, hrvatska se politika sramno ponijela prema hrvatskoj ratnoj legendi. Mnogi su „zaboravili“ da su ga i u njegovoj ulici čuvali hrvatski branitelji, dok su razni pupovci, pusičke i drugi tražili da ga se uhiti i teško bolesnog prebaci na robiju, marginalizirajući, prešućivajući i falsificirajući njegov inače briljantni ratni put.
Među prvim se priključio u borbi protiv srpskih i inih četnika. Predsjednik Republike dr. Franjo Tuđman 10.travnja 1992. dodijelio mu je čin generala zbora HV-a. Imenovao ga je i zapovjednikom Južnog bojišta. Krajem iste godine, 20. studenoga, imenovan je načelnikom stožera HV-a. Na toj dužnosti ostao je do umirovljenja 15. srpnja 1995. Od te godine pa do kraja 1999. bio je zastupnik HDZ-a u Saboru.
Objavio je i zapažene knjige o Domovinskom ratu, za što smo mu dodijelili i tradicionalnu nagradu „Bili smo prvi kad je trebalo“ u prepunoj dvorani Društva hrvatskih novinara. Organizirali smo i tribine na kojima smo se podsjećali na velikog generala (na slici).
- Imam čist obraz koji mi dopušta da iza sebe ostavim pisani trag u svemu što sam radio – napisao je u knjizi „Sve moje bitke“.
Sada se ponovno postavlja pitanje: Zašto još do danas Hrvatska nije službeno (!) proglasila nikoga Junakom hrvatskog Domovinskoga rata?
I ovaj film govori i dokazuje da je takvih ljudi bilo, baš kao i u svakom ratu.
Ratni veteran Janko Bobetko, dobitnik svih najvećih državnih odličja, itekako je zaslužio jedno takvo priznanje, ali i svoju ulicu ili trg, pa i spomenik usred Zagreba.
Sjajan film Kristijana Milića najbolje nam je pokazao da u nas (da se malo našalimo) „veći ugled“ imaju ratni dezerteri, izdajice i profiteri nego takvi kakav je bio legendarni – Janko Bobetko.