Riječ je o jednom od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj Crkvi, kojega se časti ne samo u Padovi, gdje je podignuta prekrasna bazilika u kojoj se čuvaju njegovi posmrtni ostaci, već i u cijelom svijetu…
Antun Padovanski, rođen kao Fernando Martins de Bulhõe- (Lisabon, 1195. – Arcella kod Padove, 13. lipnja1231.), portugalskikatoličkisvećenik, franjevac i svetac…
Antun Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Fernando Martins de Bulhões ili Fernando Martim de Bulhões e Taveira Azevedo (ovisno o izvorima). Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Antun, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. U rodnom Portugalu je štovan kao (Santo António de Lisboa) .
Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog roda, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krijepost nego plemstvo. Krijepost su nastojali svome sinu ucijepiti u srce revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i pobožnom životu u svećenika stolne lisabonske crkve. Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Budući da radi čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi mir i u miru Boga svoga, kako je želio, premjeste ga na njegovu molbu u Koimbru u samostan sv. Križa istih redovnika. Koliko je god nastojao svim marom, da što više znanja steče iz knjiga sv. Pisma i crkvenih Otaca, toliko je opet svom dušom bio prionuo uz usrdnu molitvu i samozataju. Nakon osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika(wikipedia).
“Evo Križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove! Pobijedio je lav iz plemena Judina, korijen Davidov, Aleluja, Aleluja.”, riječi su svetog Antuna Padovanskog koje je blaženi Alojzije Stepinac obvezno izgovarao svakog dana, u ćeliji zatvora, vjerom obraćajući se Bogu za Hrvatsku, Crkvu i narod i zaštitu od sila zla koje su se nadvile nakon 1945. godine…
Najbrže je kanonizirani svetac u povijesti Crkve, nakon 11 mjeseci poslije smrti! Iako je umro sa 35 godina, ostavio je tako trajan i duboki trag na čovječanstvo da i nakon 900 godina se čini kao da je živ!
Taj sjajni propovjednik, učena i umna duša, te nadasve čovjek vjere „koja i brda premješta“ još za života, je poput svetog Ilije Starom Zavjetu, uskrisivao mrtve, ispijao svjesno otrov, ozdravljao slijepe, propovijedao životinjama koje su ga slušale, tješio slabe i siromašne.
Umro je blaženom smrću gledajući Isusa, utjelovljenog Gospodina kao malo ljudsko dijete, kako sjaji i svijetli neopisivim sjajem! Tako je završio život ovog nezaboravnog sveca Katoličke Crkve i ljudskog roda.
Samo je 33 sveca Katoličke crkve počašćeno ovom titulom.
Crkva ga je proglasila naučiteljem zbog njegove jake čežnje i oduševljenja za širenjem Evanđelja i života po poruci Božje riječi.
“Kada Duh Sveti zahvati dušu, On je ispunjava svojim plamenom i daje da zahvata i druge” – sv. Antun
Sveti Antun Padovanski – trepet zlih duhova
“Evo Križa Gospodnjega, bježite stranke protivnikove! Pobijedio je lav iz plemena Judina, korijen Davidov, Aleluja, Aleluja.”, riječi su svetog Antuna Padovanskog koje je blaženi Alojzije Stepinac obavezno izgovarao svakog dana, posebno u ćeliji zatvora, vjerom obraćajući se Bogu za Hrvatsku, Crkvu i narod i zaštitu od sila zla koje su se nadvile nakon 1945.
To su riječi s pomoću kojih je sveti Antun s uspjehom odbijao nasrtaje zla duha. Ove poznate zazive sv. Antuna neki ljudi nose sa sobom, tražeći zaštitu od sila zla. Običaj nošenja i moljenja dolazi iz Portugala. Tamo je jedna žena bila napastovana mišlju o samoubojstvu – željela se baciti u rijeku i utopiti se. Na putu da to i učini zastala je pred franjevačkom kapelom da se pomoli pred kipom svetog Antuna. Tijekom molitve zaspe i vidje svetog Antuna kako je oslobađa tog poremećenog stanja uma. Probudivši se nađe pored sebe pisamce koje joj je dao sveti Antun upravo s ovim riječima zaziva. Original ovog pisma čuva se s kraljevskim blagom Portugala.
Sam sveti Antun iskusio je, poput Isusa, borbu s sotonom koji ga je pokušao zadaviti. Stari fratarski zapis kaže da ga je Antun otjerao prizivajući Marijinu pomoć i čineći znak križa.
