Na današnji dan 1968. godine rođen je heroj Domovinskog rata i obrane grada Vukovara Damir Krsnik. Zagrebački dečko, veliki navijač Dinama, Bad Blue Boys Damir Krsnik početkom Domovinskog rata dragovoljno je stao u obranu domovine. Kao pripadnik 1. gardijske brigade “Tigrovi” otišao je na vukovarsko ratište na kojem je 18. studenog 1991. godine položio svoj život…
“Bio je sjajan dečko i bilo mi je drago kad sam ga tamo vidio. Iako smo zajedno krenuli iz Rakitja kao pripadnici jedinice za specijalne namjene, nakon niza terena završili smo u Tigrovima čiji je zadatak bio otići u Vukovar. Dado je bio iznimno spretan i požrtvovan vojnik, pa je ubrzo postao zapovjednikom. Ja moram napomenuti da mi je igrom slučaja moj prijatelj spasio – ako ne život, onda me spasio sigurnog ranjavanja. Bili smo na položaju iznad Borova i Dado me je, nakon što sam došao s noćne, pitao bi li mogao otići čuvati jednog ekonoma. Naravno da sam pristao… A tada je krenuo raketni napad. 6 mrtvih i 18 ranjenih. Moji suborci koji su ostali u kući iz koje me Dado poslao na drugi zadatak su svi teško izranjavani.”,prisjetio se jednom prilikom Damira Krsnika u razgovoru s novinarkom Snježanom Vučković za dnevno.hr njegov suborac Darko Zlodi i nastavio:
“Sjećam se, tu je večer padala kiša… Dado je odlučio da krenemo u proboj. Ja baš nisam bio za jer su se oblaci počeli razilaziti i mjesečina nas je počela obasjavati. Dado nam je rekao da ponesemo samo naoružanje, bez ruksaka, bez pancirke i bilo kakve dodatne prtljage. Bili smo kraj Borova i meni su kroz glavu prošle slike masakra hrvatskih policajaca. Jedan od njih, koji je preživio, kazao je da je preživio zahvaljujući pancirki i kutijicama sa streljivom. U trenutku sam odlučio da ću ponijeti pancirku, iako to nisam na glas rekao. Nas dvadesetak krenulo je po toj mjesečini kroz kukuruze… Ušli smo u dubinu možda 300-400 metara, teško mi je sad točno reći i morali smo zastati. Sjećam se da je moj suborac Husnjak išao prvi.
Naletili smo na žicu koju smo lagano, jedan drugom dodavali. Zatim smo krenuli još dalje i zastali. Dado je prošao ispred mene i rekao da ide naprijed. Vidio sam da Husnjak daje Dadi žicu… A onda eksplozija. Potezna je usmrtila Husnjaka, Dadu i još jednog varaždinskog policajca, a nas izranjavala. Dozivao sam Dadu i Husnjaka, ali sam samo u dva navrata začuo hropac i onda tišina. Pao sam na pod i izvadio pištolj da se ubijem, jer sam znao što me čeka ako padnem četnicima u šake. Smogao sam snage i, nakon što su krenuli s pješadijskim napadom, s ostalima se vratio istim putem. Naknadno sam zarobljen i završio sam u logoru u Srijemskoj Mitrovici na devet mjeseci.”
Tijelo Damira Krsnika pronađeno je nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja te 1998. godine pokopano na zagrebačkom groblju Miroševac.
Izvor – Snježana Vučković: “Mladić apelira preko Facebooka: ‘Može li mi netko nešto reći o mom poginulom stricu?’ Mi mu kažemo: ‘Budi ponosan na njega!’ Evo priče o heroju Dadi…” (www.dnevno.hr/…/mladic-apelira-preko-facebooka-moze-li-mi-n…)
Autor teksta – Borna Marinić
